RCUD roniocima platio nakon blokade računa
Vladina firma izgubila sudski spor protiv dva bivša radnika, direktor Veselin Mijajlović pristao da izmiri dug nakon posjete javnog izvršitelja
Vladino preduzeće Regionalni ronilački centar za podvodno deminiranje i obuku ronilaca (RCUD) iz Herceg Novog u posljednji je čas prošle nedjelje izbjeglo teže posljedice od blokade računa, jer je, ipak, pristalo da plati iznos po izgubljenom sudskom sporu sa dvojicom bivših radnika, prije nego što je javni izvršitelj krenuo da “skida“ novac sa računa.
To je epilog spora RCUD-a sa bivšim radnicima - roniocima-istruktorima, podvodnim deminerima Daliborom Todorovićem i Veselinom Dubljevićem iz Nikšića, koji traje tri i po godine, a o kojem su “Vijesti“ ranije pisale.
Todorović i Dubljević su krajem 2015. tužili RCUD i direktora preduzeća Veselina Mijajlovića, tražeći isplatu dnevnica koje im, kako su tvrdili, nisu izmirene u punom iznosu za posao podvodnog deminiranja rijeka i jezera u blizini bugarskog grada Čelopečeno. U novembru 2011. godine, 12 ronilaca RCUD-a je sa površine od oko 220.000 kvadrata uklonilo oko tri tone eksploziva i municije. Posao vrijedan 408.440 američkih dolara, kao donaciju Bugarskoj, preko slovenačke organizacije ITF, finansirala je američka vlada. RCUD je kompletan iznos naplatio zaključno sa septembrom 2014. godine, ali, prema tvrdnjama Todorovića i Dubljevića, Mijajlović roniocima nije isplatio kompletan iznos dnevnica, odnosno 700 dolara dnevno po čovjeku.
Njih dvojica su smatrali da su ostali uskraćeni za oko 7.000, što je i potvrđeno pvostepenom presudom sutkinje Osnovnog suda u Herceg Novom Aleksandre Krivokapić-Kuhar u martu 2018. RCUD i Mijajlović, međutim, žalili su se Višem sudu u Podgorici koji je prije oko mjesec potvrdio presudu Krivokapić-Kuhar i obavezao državnu firmu da Todoroviću i Dubljeviću isplati dugove sa kamatom. “Po ocjeni ovog suda, pravilno je zaključio prvostepeni sud da je tuženi (RCUD) bio dužan isplatiti tužiocima (Todoroviću i Dubljeviću) naknadu za navedeni angažman po danu u bruto iznosu od 700 dolara, odnosno u neto iznosu koji je utvrđen vještačenjem jer je navedeni iznos ugovoren i isti isplaćen tuženom od ITF-a”, piše, između ostalog, u presudi Višeg suda koju je 14. maja donijelo vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Mirjana Vlahović.
Na taj način i drugostepeni sud je zaključio da Mijajlović nije govorio istinu kada je, dajući iskaz pred Osnovnim sudom u Herceg Novom u februaru 2016. godine, tvrdio da je iznos od 700 dolara dnevno zapravo dnevni “trošak angažovanja ronioca“ po cjenovniku koji je još 2003. usvojio UO RCUD.
“To ne znači da je taj iznos honorar ronioca, već je to cifra za angažovanje ronioca sa svom opremom i drugim troškovima“, kazao je tada Mijajlović, dodajući da je roniocima u Bugarskoj obračunavao dnevnicu od 183 eura, koliko ona iznosi za državne službenike po aktima koje je usvojila Vlada.
Budući da Mijajlovićev RCUD u roku nije platio dosuđeni iznos dvojici bivših radnika, pravni zastupnik Todorovića i Dubljevića, advokat Perko Gluščević, angažovao je javnog izvršitelja Marka Đakovića iz Herceg Novog koji je 20. juna donio rješenja o izvršenju radi prinudne naplate potraživanja i blokirao račun vladine firme.
RCUD je, međutim, kako tvrdi Gluščević za “Vijesti“, dan potom izmirio obavezu prema Todoroviću i Dubljeviću.
Suđenje otkrilo nepotizam i nezakonitosti
Način na koji je Mijajlović finansijski rukovodio RCUD-om, jer je honorare isplaćene roniocima angažovanim u Bugarskoj knjižio kao putne troškove i time izbjegao plaćanje poreza, ostao je u sjenci njegovih tvrdnji direktora o zapošljavanju u toj državnoj firmi na čijem je čelu još od osnivanja RCUD-a - 2002. Tek nakon tužbe dvojice bivših radnika, Mijajlović je, dajući iskaz pred sudom u Hercerg Novom, doveo u pitanje lojalnost, ali i stručnost vođa svojih ronilačkih timova. Kazao je da je on Todorovića i Dubljevića “zaposlio u RCUD-u i omogućio im da steknu diplome i zvanja“.
“Sve dok niste stekli diplome bili ste dobri sa mnom i tada sam vam valjao“, kazao je Mijajlović, dodajući da je Todorovića zaposlio 2010. godine “kao kuma mog sina i stavio na rukovodeće mjesto odjeljenja koje nije imalo ni jednog zaposlenog“.
“Sin mi je rekao - daj da ga izvadimo iz nekog kamenoloma, gdje je Todorović radio. Nisam imao gdje da ga stavim pa sam ga stavio u Odjeljenje diverzanata i protivdiverzanata. Todorovića sam postavio za rukovodioca tima u Bugarskoj, iako on tada nije imao nikakve kvalifikacije. Dubljevića koji je 2010. uzeo otpremninu iz Boksita, u RCUD sam primio kao podvodnog deminera nakon brojnih intervencija, između ostalih i mog sina“, objasnio je Mijajlović kadrovsku politiku državne firme kojom rukovodi i u kojoj je zaposlen i njegov sin Danilo.
( Siniša Luković )