365 dana do izbora

Podijeljena mišljenja tradicionalne vlasti, predvođene Demokratskom partijom socijalista (DPS), i opozicije o ambijentu u kojem se održavaju izbori u Crnoj Gori izazivaju ozbiljne uzastopne političke krize koje imaju razarajući učinak na funkcionisanje demokratije, rad Skupštine, parlamentarni nadzor Vlade i ukupni kvalitet upravljanja u zemlji.

Iako već decenijama tvrde da su izborni uslovi nefer, a osporavaju rezultate svih parlamentarnih izbora, opozicione partije nemaju zajednički stav o ključnim izazovima i predlog rješenja artikulisan u zajedničkom javnom dokumentu.

Štoviše, stiče se utisak da je zainteresovanost opozicionih partija za promjene izbornih pravila igre sve manja, dok je sve manje vjerovatno da će važne opozicione stranke bojkotovati naredne parlamentarne izbore, ukoliko izborni uslovi ostanu istovjetni.

Proces usaglašavanja o ključnim problemima i rješenjima, mogao bi okupiti opozicione partije oko zajedničkog zahtjeva parlamentarnoj većini i Vladi, a zatim bi DPS morao obezbijediti usvajanje rješenja koja obezbjeđuju povjerenje svih strana u procesu. Vremena za dijalog i dogovor je sve manje. Nešto više od godinu dana je preostalo do trenutka kada će 2020. godine biti raspisani izbori za Skupštinu Crne Gore.

Odgovorna opozicija može prihvatiti ponuđeni forum za dijalog ili ponuditi alternativni, ali gdje god i kako god da se dijalog vodi, podrazumijeva i da se u odlučnom trenutku aktivno uključe u izglasavanje usaglašenih odluka u Skupštini Crne Gore.

Izostanak zajedničkih zahtjeva opozicije doprinosi neizvjesnosti političkog procesa, pomaže očuvanju zarobljenih institucija, slabi snagu demokratskih zahtjeva i onemogućava da dijalog o izbornim uslovima bude na dobrobit građana i javnog interesa iskorišćen za suštinske i dugoročne reforme sistema.

Ne vjerujem u natprirodne moći koncepta prelazne vlade. Iskustvo iz 2016. je to jasno pokazalo.

Ipak, u slučaju da neka vrsta predizborne vlade podržane od strane parlamentarne većine i manjine u Skupštini Crne Gore bude izabrana, ona može uraditi mnogo više u dužem vremenskom periodu, a nakon određenog trenutka gubi smisao. Naročito ako nije rezultat zajedničkog htijenja opozicije, bez učešća najodgovornijih političara i uz pristanak na brojna pravna i institucionalna ograničenja iz 2016. godine. Međutim, prelazna vlada ne može riješiti probleme koji nadilaze njene nadležnosti, te za koje je neophodno angažovanje Skupštine Crne Gore (da bi neki zakoni bili izmijenjeni), ali i drugih institucija zaduženih za primjenu zakona.

Pristajanje na nepromijenjene izborne uslove ili na ”šminkanje“ zakona o izborima poslanika i finansiranju političkih partija, trajno će lišiti opozicione stranke prava da prigovore kvalitetu izbornog procesa i rezultatu narednih izbora. Njihovi eventualni naknadni prigovori, bez obzira na njihovu utemeljenost, više neće biti prihvaćeni ne samo u međunarodnoj već ni u domaćoj, opozicionoj i demokratskoj javnosti. Čini se da je pomoć prijatelja neophodna u situaciji kada sami ne možemo da odgovorimo na pitanja koja nas tako dugo muče.

Evropska unija, kao međunarodni akter od najvećeg povjerenja obije strane političkog spektra, može pružiti vlastitu procjenu ključnih pitanja upravljanja koja imaju neposredni i posredni uticaj na izborni proces, umjesto što se isključivo oslanja na naknadne izvještaje OEBS ODIHR-a. Dok ove posmatračke misije imaju uzak fokus i meke preporuke, ambijent u kojem se održavaju izbori rezultat je daleko šireg i dugotrajnijeg procesa od same izborne kampanje ili izbornog dana. Na poštene i demokratske izbore utiču brojni dugotrajni neuspjesi da se unaprijedi kvalitet upravljanja javnim poslovima, pravosuđe i sloboda izražavanja.

EU ne može ostvariti pozitivan uticaj ako nastavi sa uobičajenim pristupom (ne samo kod nas već i u regionu koji svjedoči sličnim političkim krizama u nekoliko zemalja) jer je očigledno da naknadne reakcije, kao što je ponavljanje zahtjeva u godišnjim izvještajima, za političkim i pravosudnim epilogom afere “Snimak“ ne daju rezultate. U tom kontekstu, misija poput one koju je vodio Rajnhard Pribe (Reinhard Priebe) u Makedoniji 2015. godine može dati jasne i direktne preporuke za uspješan politički dijalog. Strategija Evropske komisije iz 2018. godine predviđa specijalne ekspertske misije, a jedna koju vodi upravo Pribe ovih dana je u Bosni i Hercegovini. Evropska unija, osim posebne ekspertske misije, može jasnim političkim preporukama pospješiti dijalog, ali i obezbijediti kontinuiranu ekspertsku podršku procesu dijaloga. Neuspjeh prethodnih inicijativa da se uspostavi dijalog ne smije biti prepreka za nove napore u tom cilju.

Autor je predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

( Stevo Muk )