Došao sam da ostavim trag

Nekadašnji trener Zete Duško Vlaisavljević rekao je prošle godine da se “takav igrač nije rađao u Crnoj Gori u posljednjoj deceniji”.

Na nedavnoj ceremoniji dodjele priznanja Sindikata profesionalnih fudbalera (SPFCG) Nikola Krstović je pokupio sve moguće nagrade - izabran je za najboljeg fudbalera lige u sezoni 2018/19, uvršten je u idealni č2tim šampionata, a pripao mu je i trofej Radija Crne Gore za najboljeg strijelca Telekom 1. CFL.

Tri individualna trofeja na kraju epizode u Zeti, primljena iste noći, bili su najbolji mogući ispraćaj za ono što je uslijedilo - prelazak u Crvenu zvezdu, u kojoj se 18-godišnji napadač ovih dana na pripremama bori za minutažu. Odlazak iz Zete i crnogorskog klupskog fudbala je, kako kaže, mnogo ljepši kada se ispune svi klupski i individualni ciljevi.

- Sjajan je osjećaj biti najbolji igrač lige, zato hvala kolegama, fudbalerima, koji su glasali za mene, hvala mojim saigračima i Fudbalskom klubu Zeta - bez njih sigurno ne bih dobio ovo prestižno priznanje. Hvala i Sindikatu profesionalnih fudbalera što je sve to ponovo organizovao na vrhunskom nivou. Ove nagrade omogućavaju i nama, fudbalerima, da se za nas dodatno čuje - kaže Nikola Krstović u razgovoru za „Fer igru“, magazin Sindikata profesionalnih fudbalera Crne Gore (SPFCG).

I sezonu ranije uvršten je u najbolji tim prvenstva, kada je imao samo 17 godina. Uoči početka posljednjeg šampionata koji je odigrao u Crnoj Gori, kako napominje, nije razmišljao o priznaju za najboljeg igrača lige.

Interesovala su ga druga dva cilja - jedan je kolektivni, drugi individualni. Naravno, ispunio je oba...

- Želio sam da sa Zetom ostvarim plasman u Evropu i da budem najboljih strijelac lige. Prošle sezone sam dao 13 golova i taj trofej mi je izmakao za jedan jedini gol. Postavio sam ispred sebe uoči nove sezone malo veće standarde, drago mi je što je 17 golova bilo dovoljno. Drago mi je i što sam golovima pomogao timu da ispuni cilj - treće mjesto je bilo naš maksimum i prioritetni cilj prije početka sezone, da se plasiramo u Evropu - ističe Krstović.

Trofej za najboljeg igrača lige došao je kao nagrada...

- To je velika satisfakcija i podstrek da i u Crvenoj zvezdi nastavim žestoko da treniram i da se dokazujem. Lijepo je kada fudbaler napravi korak više u karijeri, a kada iza sebe ostavi trag. Ponosan sam na sve što sam uradio u Zeti i jako sam srećan što sam ispunio mnoge ciljeve.

Ekipa sa Trešnjice bila je najmlađa u ligi, ponovo je igrala dobar fudbal.

- Mnogo mladih igrača je dobilo šansu, uz nešto iskusnije, kao što su Vujačić, Namaško, Milojko, Tuzović i Sekulić. Svi mi ostali smo se kalili uz njih. Ja sam i prošle i ove sezone došao do izražaja uz njihovu pomoć, i bez njih sigurno ne bi bilo ovako.

Krstović je još na polusezoni saznao da prelazi u Zvezdu, što ga je, kako naglašava, dodatno opustilo i motivisalo.

- Bolji fudbal igrao sam u drugom dijelu sezone, vjerovatno je razlog to što sam riješio pitanje angažmana i što sam mogao da se usredsredim samo na teren.

Svjestan je da ga u velikom klubu čeka veliki rad i jaka konkurencija, ali cilj Nikole Krstovića u Zvezdi je isti kao u Crnoj Gori - da bude najbolji strijelac Prve lige Srbije.

- Gdje sam stao u Zeti, želim da nastavim u Zvezdi. Naravno, neće biti lako, ipak je to ekipa koja je minule sezone igrala Ligu šampiona. Moje je da radim, da se trudim i da iskoristim šansu kada je dobijem. Želim da postanem standardan, želim da postignem gol u vječitom derbiju, što je san svakog fudbalera, želim da osvojim trofej - ambiciozan je 18-godišnji fudbaler.

Nikola Krstović je uzdanica mlade reprezentacije Crne Gore, sa kojom je počeo ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, bez sumnje i budući „A“ reprezentativac.

- Reprezentacija je za mene svetinja, ne postoji ništa ljepše, ni uzvišenije, nego nositi dres sa državnim grbom - zaključuje Krstović.

Zona oko gola je moje prirodno okruženje

Nikola Krstović je brz, fizički dominantan napadač, pravi „razbijač“ u šesnaestercu, ali i fudbaler sa istančanim osjećajem za gol, takođe i autor vrlo atraktivnih pogodaka...

Iako je zna da treba svaki dan da radi i da može još puno toga da nauči, Krstović je svjestan koja ga osobina najviše krasi.

- To što nikad ne odustajem. Na svaku loptu idem do kraja, uvijek vjerujem da je to baš ta situacija iz koje će se izroditi šansa. Mislim da na kraju sezone uvijek dam nekoliko golova više na račun te upornosti - to je ono što bukvalno zaradim na terenu. Zona oko gola je moje prirodno okruženje i tu nikada ne odustajem.

Krstović ima „bombu“ u nogama, postigao je mnogo golova za TV špice, a otkriva i omiljeni način na koji trese mreže:

- Volim kada postignem gol glavom.

Omiljeni igrač mu je Leo Mesi.

- Preko njega nema, čovjek je jednostavno rođen za fudbal.

Igrački su mu, međutim, bliži Levandovski i Ibrahimović.

- Levandovski zbog sjajnog snalaženja u šesnaestercu, Ibrahimović zbog drskosti i fudbalskog „bezobrazluka“, koji mislim da i ja posjedujem.

Od svakog trenera naučio ponešto

Već je poznato da je Nikola Krstović počeo karijeru kao golman, a da se preko drugih pozicija u timu polako „peo“ do mjesta napadača.

- Počeo sam kao golman kod Dragoljuba Đuretića, u njegovoj školici, koja je funkcionisala u okviru FK Zeta. Imam čak i nekoliko pehara osvojenih kao golman u mlađim kategorijama, dobro sam se snašao, ali ipak - nisam mogao puno da čekam. Nisam taj tip - stojim, čekam da dođe ta jedna šansa, nekad i po pola sata, da odbranim šut ili primim gol. Prešao sam na mjesto štopera, pa sam zaigrao u veznom redu, nisam se baš najbolje snašao i onda sam se konačno pronašao na mjestu napadača - priča Krstović.

- Tu sam nastavio kod trenera Aleksandra Kaluđerovića, postigao sam mnogo golova, potom sam kao kadet priključen prvom timu, gdje me je dočekao Dejan Vukićević. Kod njega sam debitovao, onda sam išao kod Duška Vlaisavljevića, kojem se posebno zahvaljujem na svemu što me je naučio. Onda je došao Dejan Roganović, pa opet Dragoljub Đuretić sa kojim sam počeo, na kraju još jednom Roganović. Sve je išlo lijepo i svi treneri su mi pomogli u karijeri, da se nađem tu gdje se nalazim sada. Od svakog sam naučio ponešto.

( Danilo Mitrović )