Kroz lavirinte umjetnosti
U ona davna vremena, kojih se ni đavo više ne sjeća, kad sam razmišljao koji fakultet da upišem - arhitektura je bila tek jedna od opcija. Kad bih krenuo da nabrajam sve druge opcije - tome ne bi kraja bilo
Dođosmo i do vrelih junskih... julskih, pardon, dana. Jun je proletio, čovječe, nisam ni primijetio...
Kako bilo, ovo je vrijeme kada roditelji freških maturantkinja i maturanata, tradicionalno prolaze kroz vrlo stresnu fazu upisa svojih kćeri i sinova - pogotovo sinova, koji su emotivniji - a samim tim labilniji i fragilniji - na crnogorske fakultete, odnosno univerzitete.
Do mature i nekako - poslije mature slijedi upis na fakultet - odnosno odluka o budućem pozivu - što je, u načelu, prva, vrlo traumatična odluka, često sa dalekosežnim posljedicama, koju mlada individua mora da donese - ne bi li, na krilima ljubavi prema odabranoj profesiji, nakon godina i godina teškog rada i strahovitih odricanja, na kraju, jednog dalekog dana - i doktorirala. Sa doktoratom, vele, i nekako, bez doktorata nikako. I, da ne bih duljio, odmah ću pomenutim roditeljima - majkama, u prvom redu - majke su neuporedivo pametnje - a samim tim i racionalnije, pragmatičnije i efikasnije - šapnuti na uvo, u povjerenju, tri čarobna slova: UDG.
“Kad matura jednom prođe”, kaže UDG himna, “Vrijeme za studije dođe,/ Najbolje što možeš ti/ Za sebe učiniti/ Da dođeš na UDG”. Pjesnik je ovdje bio vrlo eksplicitan - teško da je mogao biti eksplicitniji... Šalu na stranu, sarađujem u nastavi na UDG još od ljetnjeg semestra školske 2010/2011. godine - i to na Fakultetu umjetnosti (Umjetnost/Komunikologija i mediji), a od početka školske 2012/2013. godine - i na Fakultetu za Politehniku.
Na Fakultetu umjetnosti sarađujem na predmetima Teorija arhitekture I i Teorija arhitekture II (IV, odnosno V semestar osnovnih studija), koje vodi doc. dr Marija Milinković sa Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Na Fakultetu za politehniku samostalno vodim moduo Uvod u crnogorsku arhitekturu (IV semestar osnovnih studija), a sarađujem na predmetima Uvod u istoriju arhitekture i Teorija i filozofija arhitekture (V, odnosno VI semestar osnovnih studija), koje vodi doc. dr Nikola Marković.
Naravno da mi nije namjera da na ovom svetom, djevičanski čistom mjestu - koje odiše svježinom ledenih vrhova Himalaja - vršim propagandu u korist mojih UDG poslodavaca - niti sam u bilo kakvoj vrsti obaveze sa te strane, da se razumijemo. Daleko od toga. Sve što želim je da savjetom mudrim pomognem onima koji su - baš takvi kakvi su - budućnost ove države (ili neke druge države, nikad se ne zna, teška su vremena) - i koji će, ako ostanu ovdje, morati - htjeli, ne htjeli - da rješavaju sve one probleme koje mi ne stignemo da riješimo. Želim da pomognem, kao što rekoh, i njihovim napaćenim roditeljima - jer sav teret odluka što ih donose djeca, pada na roditeljska pleća.
Dakle, u ona davna vremena, kojih se ni đavo više ne sjeća, kad sam razmišljao koji fakultet da upišem - arhitektura je bila tek jedna od opcija. Kad bih krenuo da nabrajam sve druge opcije, redom - tome ne bi kraja bilo. Bio sam, što bi se reklo - mlada osoba širokih afiniteta i preferencija, s vrlo nerealnim predstavama o svojim realnim mogućnostima.
Priča se svela na arhitekturu, uglavnom zahvaljujući činjenici da sam prethodno završio Građevinsku školu - i stekao zvanje građevinski tehničar, smjer visokogradnja - tako da je osnovni pravac, nazovimo to tako, bio zacrtan dvije godine ranije - jer smo u ono vrijeme, nakon dvije tzv. zajedničke godine, upisivali tzv. zanimanje - a insisitiranje na “nesrodnoj” profesiji, nakon srednje škole, bila bi krajnje nestandardna žrtva. Najrealnija alternativna varijanta bio je Građevinski fakultet - u Titogradu, naravno - ali o toj varijanti nisam htio ni da razmišljam.
Čelični stisak Titograda - kao vrlo nepodsticajne socijalne sredine - osjećao sam u to vrijeme vrlo intenzivno. Sve vrijedno pomena dešavalo se u vršnjačkim krugovima, kojima nikada nisam sasvim pripadao - jer je trebalo preuzeti neku vrstu obaveze prema kolektivu - što mi nikako nije odgovaralo. Previše mi je bilo dobro sa samim sobom - od kada znam za sebe - da bih svoju individualnost podredio bilo kakvom kolektivu.
Mene su, da se ne lažemo, prije svega i iznad svega privlačila svjetla velegrada - a kako je upis na Arhitektonski fakultet bila, ujedno, i karta za veliki grad - Zagreb, konkretno, jer u sumornom Titogradu nije postojao Arhitektonski fakultet u to vrijeme - eto mene u ZG. Studij arhitekture sam otpočeo školske 1984/1985. godine - i u narednih sedam godina, nisam uspio da doktoriram, ali sam ipak uspio da upišem i odslušam četiri semestra na AF - uz par predmeta iz V i VI semestra - s tim da pred sam rat, u julu 1991. godine, kada sam napustio ZG - nisam imao uslov za upis u V semestar.
Ako biste me pitali što sam radio tih sedam godina u ZG - umjesto da revnosno prinosim darove krvave na oltar pravi prečiste djevice arhitekture - rekao bih da sam eksperimentisao i istraživao. Sve me zanimalo. Bio sam pod okriljem svih devet muza redom - što da vam kažem - a bio sam i politički vrlo osviješten - itekako sam bio svjestan svega što se dešavalo oko mene - pogotovo u potonje vrijeme, kada je iz dana u dan postajalo sve izvjesnije da je rat neizbježan. Od prelaska na Arhitektonski fakultet u Beogradu (gdje sam uspio da diplomiram 2012. godine) - nikada se nisam do kraja oporavio - i baš zato sam se naredne, 2013. godine, vratio u ZG - na doktorske studije.
“Vraćam se Zagrebe tebi/ Tebi na obale Save...”
Sad mi je jasno da sam, od samog starta, nesvjesno/podsvijesno, naginjao ka tzv. liberal arts and sciences - enkuklios paideia, liberalia studia - ili nečemu što bismo mogli nazvati, uz sve moguće ograde - obrazovanjem radi obrazovanja - uz arhitekturu, kao first major - s naglaskom na teorijskim aspektima arhitekture, nikako ne na praktičnim - uz dosta matematike, odnosno geometrije - u funkciji second major, odnosno sidra.
Idealni program studija, u mom slučaju, podrazumijevao bi tri godine lagane, opšte teorijske priče o umjetnostima - tek toliko da se prizovem, što bi se reklo - a onda bih, vrlo vjerovatno, uzeo teoriju arhitekture - pod A - i teoriju umjetnosti (ne bih odvajao te dvije stvari) - pod B - uz obilje matematike - ništa bez matematike. Matematika je korijen svega.
A onda sam, 2011. godine - pozvan da uzmem učešća u nastavi na Fakultetu umjetnosti UDG. Dekan fakulteta je u to vrijeme bio vrlo harizmatični i nikad prežaljeni, pokojni Vladimir Vukićević, filozof po vokaciji - a predmete na kojima sam sarađivao - TA I i TA II - vodila je Ljiljana Blagojević. Uslijedile su godine ispunjene spoznajom da učestvujem u sprovođenju programa kakav se samo poželjeti može - programa koji je sasvim na tragu mojih snova o liberal arts. Fakultet umjetnosti - to je bila velika ideja, od samoga starta. Informacije kojima kljukamo studente na Fakultetu umjetnosti vrlo su zdrave, vrlo kalorične - i nadasve lako svarljive - i, kao takve, predstavljaju savršenu osnovu za nastavak studija teorije, odnosno teorija umjetnosti.
Hoću da kažem da je Fakultet umjetnosti UDG - prava stvar za mlade maturantkinje i mlade maturante - naklonjenije razmišljanju o umjetnostima, nego prakticiranju neke od umjetnosti - i svima onima koji, jednostavno, žele da studiraju fine stvari. Kada bih opet birao, izabrao bih...
UDG - Fakultet umjetnosti.
( Borislav Vukićević )