"Vijesti" u kampu Exita: Atmosfera i muzika sjajni, smetaju gužve i vrućina

U Novom Sadu je oko 30 stepeni Celzijusa, znalo je da bude i vrelije u vrijeme kad se održava Exit festival, ali su se u kampu ove manifestacije uglavnom žalili na vrućinu. Doduše, prije svega oni iz sjevernijih zemalja.

“Očigledno je veoma, veoma vruće pa bismo voljeli da imamo mjesto za šator ispod drveta, u hladu. Ali sve ostalo je fenomenalno. Prostor kampa je možda nekome mali, ali za nas je dovoljan”, kazao je Tobijas iz Danske oko tri popodne tokom drugog dana Exita, dok su mnogi još ošamućeni od sunca spavali ili ležali okolo odmarajući u prostoru festivalskog kampa.

On je sa svojom drugaricom Aleksandrom prvi put u Novom Sadu i na Exitu. “On je već bio na jednom festivalu ranije i rekao mi da bi trebalo da probamo na Exit da pođemo”, objašnjava ona.

“Alek je prethodnih godina dosta pričala o tome kako želi da pođe na neki festival i onda smo jednostavno odlučili da je sad pravo vrijeme za to. Ja sam prethodno bio Tomorrowlandu”, otkriva Tobijas.

“Ovo mi je prvi put da sam na nekom festivalu, ali zaista uživam. Obožavam sve ovo”, nastavlja Aleksandra, dok Tobijas ističe da se slaže sa njom.

Na pitanje zbog kojih izvođača su prije svega došli, on odgovara: “ovakvih”, aludirajući na elektronsku muziku. Ipak, Tobijas i Aleksandra još nisu iskusili čari Dance arene koja je posvećena potpuno ovom zvuku.

“Zapravo nismo stigli da vidimo Dance arenu prve noći, ali planiramo tokom ostalih večeri da provodimo vrijeme tamo. Prvu noć smo proveli uglavnom na Mejn stejdžu, a sad ćemo da istražujemo ostale manje stejdževe”, priča Aleksandra.

Tobijas kaže da jedva čeka nastup Dmitri Vegasa i Like Mikea, koje je već slušao uživo, ali takođe ima i želju da istražuje i sazna za druge muzičare na festivalu.

Ekipa “Magazina” tradicionalno ni ove godine nije naišla na Crnogorce u kampu, ali jeste na posjetiteljke iz Hrvatske, koje takođe nisu uspjele da vide i čuju sve što su željele prve večeri.

“Na Exit sam došla prvenstveno zato što sam vidjela da dolazi Cure i htjela sam da dođem na festival već sto godina, pa se eto pogodila situacija, Cure me privkao, da, ali i cijeli koncept Exita. A na kraju nismo uopšte bili na nastup The Curea, nismo stigli. Zbog loše organizacije. Užasna je gužva bila, previše ljudi”, požalila se Dijana iz Zagreba aludirajući na haos na festivalskom ulazu uoči koncerta pomenute grupe.

“Naprosto smo poginule, skoro su nas pregazili u onom tunelu. Neki momak na štakama je išao ispred mene, guraju me, baš je stampedo bio i nisam znala jel’ me više strah za mene, njega ili druge ljude oko mene. To mi je jedno od gorih iskustava u životu”, kroz smijeh priča njena drugarica Mia, da bi zatim zajedno zaključile da je “baš čudno” što je termin koncerta grupe The Cure bio tako rano i prve večeri festivala.

“To je baš blesavo. Bilo bi logičnije da su posljednji, al’ dobro, što je tu je, nismo vidjele Cure, idemo dalje”, pomirujućim tonom kaže Dijana. Umjesto hitova britanskih rokera, plesalo se uz elektronsku muziku na najvećoj bini poslije glavne.

“Bile smo na Dance areni i super je bilo, izvođači su fantastični, ali je zeznuto što je tolika gužva da ako hoćeš da plešeš nemaš šanse, ljudi te gaze. Sve se mičeš i ideš iza i iza gdje je kao manja gužva, ali ljudi stalno dolaze, stalno idu pored tebe, prolaze, gdje god odeš ljudi su na tebi. I to mi je dosta velika mana. Ali su izvođači, kao i muzika, fantastični”, ističe Mia.

Konstatacije posjetilaca o gužvi ne čude ako se uzme u obzir da je prema riječima organizatora prva noć ovogodišnjeg Exita bila najposjećenija ikad. Dijani je zasmetao i, kako je rekla, mali izbor pića.

“Ne samo u kampu, nego i na festivalu. Imaš samo jednu vrstu piva, neka votka sa nekim sokom pomiješano i to je manje-više to. To je malo neobično. Fali nam da ima neke žestine za popiti. Srećom ima ovih što putem nude one rakijice za 100 dinara, to smo našle sinoć i mislim da ćemo noćas vjerovatno to piti”, otkrila je planove ona i izazvala smijeh inače ćutljivih drugarica Saše i Ivone u čijem društvu je sa Mijom odmarala ležeći u kampu.

One su kazale da vole da idu na festivale, ali uglavnom po Hrvatskoj, a Mia je među njima najiskusnija po tom pitanju.

"Ja to volim. Volim ovako uz rijeku kad ima nešto organizovano. Bila sam na Mrežnici i predivno je bilo. Onako preko dana vrućina, onda se isplešeš cijelo veče, pa se baciš u rijeku. Okruženje i sve je predivno”, priča ona..

U kampu, osim pomenute ponude pića, ne bi ništa mijenjale. Kažu da je atmosfera super, hrana dobra, a cijene više nego prihvatljive.

Na gužvu se žalila i tročlana porodica iz Bugarske, koja je na festival došala svojim kamperom.

“Recimo na Mejn stejdžu gdje je nastupao Cure je bilo previše ljudi, mislim da ih je previše pušteno unutra”, kazala je Jana, dok je njen suprug dodao da smatra da bi trebalo da prostor Mejn stejdža bude veći.

Za razliku od većine drugih kampera koje ponajviše privlači elektornska muzika, bugarski par je kazao da je na Exit došao prije svega da čuje bendove kao što su The Cure i Greta Van Fleet, ali nisu isključili ni neke DJ-eve, jer kako kažu, vole da plešu.

Što se kampa tiče, Stojan kaže da je sve dobro, osim što je mišljenja da bi bilo bolje da je festival bliži ili da je organizacija prevoza do njega iz kampa bolja. “Moj jedini problem je internet, to što moraš da ga platiš ako želiš da se konektuješ iz kampa. Ako hoću da se javim prijateljima i porodici u Bugarskoj mobilne usluge su ovdje veoma skupe, pa pokušavamo da koristimo wi fi što više, ali ovdje ga moraš platiti, što mi se ne sviđa toliko. Ali ostalo je okej”, dodaje Jana.

Ona, suprug i njihova ćerka tinejdžerka su prvi put na Exitu, ali nije im to premijerni festival u Srbiji, jer su ranije posjećivali Zaječarsku gitarijadu. “Idemo i na festivale po Bugarskoj, ali on dosta češće”, kaže Jana.

“Želimo da idemo na mnogo festivala u okolini. U Bugarskoj ima par festivala i to je to, ali u Srbiji ih ima više i veći su. Prilično sam siguran da ćemo sljedeće godine doći opet u Srbiju, ali možda ne na Exit nego na neki drugi festival. Putovanje nam nije problem, putevi su dobri”, ističe Stojan.

Njemice Anita i Marika takođe su prvi put na Exitu i jedino što im smeta je za njih velika vrućina i to što je kamp udaljen od festivala.

“Ja sam bila u Novom Sadu u aprilu, jer je moja prijateljica živjela ovdje. Ona mi je pokazala tvrđavu i uputila me u festival, pa sam odlučila da dođem”, otkriva Anita.

“Sjajno je do sad, zaista uživamo i u dobroj muzici, a i u atmosferi u kampu. Malo je udaljen od prostora festivala, ali osim toga sve je dobro. Vruće je dosta, to je užasno (smijeh)... Ali na to ne možemo da utičemo”, priznaje Marika.

I dok kažu da nema izvođača čiji nastup posebno očekuju, kažu da planiraju da najviše vremena provedu na Dance areni.

“Ako nas pitate kakav nas zvuk privlači, evo ovakav”, kazala je Anita pokazujući na zvučnik iz kojeg je dopirao tehno. Dance arena najviše tamo provodimo vremena.

I mladi Slovenci Ana, Mateuš i Tadej su tu prije svega zbog elektronske muzike, a takođe su prvi put na Exitu.

“Inače smo svi fanovi festivala i odlučili smo da jednom posjetimo i Exit, da vidimo kako je.

Kakvi su utisci do sad? Odlično, super je”, kaže Ana. Mateuš ističe da su se za boravak u kampu opredijelili jer je to nešto što praktikuju inače.

“Dobar je vajb i nije skupo. Ništa nam posebno ne fali, najviše nam se sviđa hrana. Balkansku hranu volimo. (smijeh) Atmosfera je zaista sjajna i na festivalu i ovdje”, dodao je Tadej, dok je Ana kazala da su veliki fanovi Šarlot De Vit i da su najviše zbog takve muzike na Exitu.

Novina - šator posvećen mentalnom zdravlju

Dok su policajci na ulazu pretresali nove posjetioce kampa, neki od onih što su bili već unutra su pokušavali da ublaže vrućinu tuširajući se. WC kabine su izgledale čisto, kamperi imaju više opcija za hranu i piće, kao i razne druge stvari, kao što je tetoviranje. Ekipa Hitne pomoći je tu, u tim trenucima izgledalo je srećom kao da se dosađuju i nemaju puno posla. Ono što je novina u kampu je šator posvećen mentalnom zdravlju.

Tamo je Jovanka iz NVO “Srce” objasnila da oni inače putem telefona, četa i mejla pružaju podršku ljudima koji su suicidalni, a da sa Exitom sarađuju od početka, s tim što su sad prvi put prisutni i u kampu.

“Mislimo da je bitno zato što ima raznih situacija u kojima može doći do potrebe za takvom emocionalnom podrškom. Ljudi su mnogi daleko od kuće, juče sam upoznala jednog momka čak iz Amerike je došao. Ima onih koji su imali neki sukob, koji su doživjeli razočarenja, ima mnogo razloga zbog kojih se može javiti potreba za emocionalnom podrškom, a mi smo tu da je pružimo”, objašnjava ona.

Dodaje i da je svjesna da je to što je njihov šator obilježen kao šator mentalnog zdravlja mač sa dvije oštrice.

“Koliko god mi želimo da privučemo ljude, neke će možda odbiti upravo taj naziv, jer kod njih tu postoji stigma. Međutim, mi smo iskusili veoma dobre reakcije, ljudi rado dolaze da se vide sa nama. Svuda smo lijepo dočekani i nekako su nam se ljudi obradovali. Eto to je važno”, ističe Jovanka. Marina, članica Exitove organizacije koja je dio tima za mentalno zdravlje kazala je da festival vodi računa i o zaposlenima, ne samo posjetiocima.

“Već nekoliko godina unazad, Exit ima terapeute koji vode računa o emotivnoj stabilnosti svojih zaposlenih. Oni i u toku festivala na tvrđavi odgovaraju na poruke i pozive svih zaposlenih koji su u bilo kakvim krizama, jer je ovo veoma stresna industrija”, navodi ona.

Zatim objašnjava što rade sa posjetiocima, pokazujući na znak na kojem piše “emotivne krize i prevencija samoubistava”, “meditacija i duhovnost”, te “sastanci povodom oporavka”.

“Dodali smo tu jednu oblast posebnu mentalnog zdravlja, koja se odnosi na ljude koji se ili bore sa nekim zavisnostima ili su već u procesu liječenja ili jednostavno žele da nađu momenat da u cijeloj ovoj frci na festivalu malo zastanu, dišu, meditiraju... Baš sam imala ovdje grupu iz Slovenije, mladi ljudi koji su rekli: vau, da se 20 minuta bar malo spustimo u tijelo, jer je sve toliko puno vibracija, zauzeto i glasno. Tako da će i to biti dio prakse ubuduće na Exitu da uvijek imamo šator ovdje na kampu”, poručila je Marina.

Ona kaže da su stranci otvoreniji, ali da su oni tu da pruže podršku svakome. “Ako ništa drugo, stranci su bolje informisani o ovakvim programima. Ali zbog toga držimo ovaj šator za sve podjednako, otvorili smo vrata svima koji misle da im je potrebna pomoć. Ima raznih situacija, ima ljudi koji dođu samo da se informišu, popričaju, neki pitaju za treća lica jer su zabrinuti za njihovo zdravlje i stabilnost drugoga”, otkriva Marina.

( Stefan Strugar )