EVROPA KOD KUĆE I VANI

Bez popusta za Micotakisa

U Grčkoj se ovim ishodom izbora nastavlja i dio porodične hronike

592 pregleda1 komentar(a)
Micotakis, Foto: Reuters

Godine 2015. Grci su Aleksisu Ciprasu dodijelili mandat da promijeni njihovu zemlju. U nedjelju su mu taj mandat oduzeli. Jeste da puno Grka i dalje želi jednu drugačiju zemlju - ali Cipras odavno nije više muškarac u koga imaju povjerenja da će ostvariti zaokret ka boljitku.

No, sada nade polažu na Kirijakosa Micotakisa. Uspjeh njegove „Nea Demokratia“ na parlamentarnim izborima u nedjelju govori dovoljno sam za sebe. Rezultat su jasan: Micotakis, za razliku od Ciprasa koji je poslije sopstvene izborne pobjede u septembru 2015. bio prinuđen da koalira sa desnim populistima, može čak da vlada sa apsolutnom većinom u parlamentu. Što znači da njegov ambiciozni program reformi ne mora da bude razvodnjen stalnim popuštanjima političkom partneru u vlasti - ali, istovremeno, niko drugi, sem njega, neće moći biti optužen ako planovi ne budu uspjeli. Micotakis je planirao puno toga, možda i previše za jedan mandat od četiri godine, ali Grci su mu dali mandat: nedvosmisleno jasan.

U Grčkoj se ovim ishodom izbora nastavlja i dio porodične hronike. Konstantin Micotakis - 2017. preminuli otac budućeg grčkog premijera - već je pokušao da reformiše privredu Grčke a državu modernizuje. U svoje vrijeme, kad je između 1990. i 1993. on bio premijer u Atini. Iz današnje vizure jedna njegova tadašnja rečenica, kao premijera, je upečatljiva, iako su je svi prečuli. Zvučala kao opomena ravna proročanstvu: „Ne može biti da ovako činimo i dalje i da više izdvajamo nego što zarađujemo“, rekao je Konstantin Micotakis i napomenuo da će, ako kurs države ne bude korigovan, Grci jednog dana „kao prosjaci“ morati moliti MMF za pomoć.

Što se i ostvarilo godine 2010, ali početkom 90-ih to skoro niko u Grčkoj nije htio ni da čuje. Grčko tadašnje društvo još nije bilo spremno za liberalnu politiku reformi, kojoj je stremio Konstantin Micotakis. To što je izgubio vlast, poslije samo tri godine na čelu vlade, bila je posljedica upravo toga, iako je tada formalni razlog demisije bila „svađa oko imena“ sa Makedonijom. Četvrt vijeka kasnije, sin može pod povoljnijim okolnostima da nastavi djelo svog oca. Godine krize su uzdrmale puno dotadašnjih izvjesnosti u Grčkoj. Ne samo onu da se zemlja može zaduživati do besvijesti. Prošlost su vremena kad je mnogo Grka izlazio da demonstrira na ulice i protiv najmanje reforme, a sindikati uskraćivali podršku čak i korekcijama očevidnih manjkavosti. Poslije stranputice, kojom je Grčka išla - i to ne samo pod Ciprasom - ona pod Micosatisom mlađim može da se nada da će naći izlaz.

Ali i on će biti dug i trnovit, a Evroljane bi mogao da košta puno novih izdataka. Jer, Kirijakos Micotakis je najavio da će se, nakon što obavi pojedine strukturalne reforme odmah na početku mandata, obratiti ostalim šefovima vlada država euro-zone i zahtijevati od njih da snizne primarne viškove, nametnute njegovoj zemlji. To su budžetski viškovi, bez obzira na kamatna opterećenja na otplatu dugova - a takve viškove Grčka već nekoliko godina stvarno i privređuje.

Da bi otplatila dugove, po modelu koji su izračunali Evropljani, taj višak bi morao da traje još puno godina. Cipras ga je ostvarivao ekcesivnim oporezivanjem i drastičnom redukcijom javnih izdataka i investicija. Micotakis upozorava da visoka poreska opterećenja grčkoj privredi prekidaju dovod zraka i da je sprječavaju u rastu. Stoga i želi da ove primarne viškove smanji. Ali onda Grčka svoje dugove, čija otplata je ionako već naveliko razvučena na desetljeća u budućnost, ne bi mogla da otplaćuje kako je planirano. Drugačije rečeno: poreske platiše ostalih zemalja euro-zone bi morale da pripomognu - a to će savim izvesno proizvesti politički otpor.

Kad je 2016. Micotakis postao šef konzervativne „Nea Demokratia“ u njegovoj okolini je vladao i te kakav optimizam. Izgleda da se vjerovalo da će, ne samo u Berlinu, postojati neka vrsta popusta, pošto je, finalno, za razliku od Cirpasa, Micotakis član iste političke familije kojoj formalno i njemačka kancelarka Angela Merkel pripada. Ali bilo bi teško objasniti zašto bi Micotakisu trebalo da bude dodijeljen jedan takav rabat.

Ono što je važilo za Ciprasa - važi i za njegove nasljednike.

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Prevod: Mirko VULETIĆ