Obradović: Umjetnik živi sve dok postoji motivacija
"Još uvijek nemam orijentaciju o dubini i širini motiva koji me nosi ili koji po meni plovi i tu vidim svu sreću svog cijelog ogledala i slutnju nesreće kada ono bude polomljeno", kaže Obradović
Crnogorski slikar Milutin Obradović svoj “Običan malecki san” predstavio je publici u Beranama. Naime, njegovih 30 radova, koliko čini postavku ove izložbe, mogu se vidjeti do 19. jula u Polimskom muzeju. Ova značajna, veoma zapažena i po mnogo čemu originalna izložba prvi put je postavljena na sjeveru Crne Gore, a do sada su imali priliku da je vide ljubitelji umjetnosti u Beogradu, Podgorici, Ljubljani, Sarajevu, Kotoru i mnogim drugim gradovima.
Tvoj “Običan malecki san” napokon je prezentovan i na sjeveru Crne Gore. S obzirom na to da si ti iz tih krajeva, zašto si toliko čekao da ga predstaviš i ljubiteljima umjestnosti tamo, i jesi li za kraj ostavio svoj rodni grad - Bijelo Polje?
“Izlozba ‘Obični malceki san’ je istinsko putovanje svih mojih želja. Svi gradovi u kojima je izložba predstavljena, bilo u regionu ili u Crnoj Gori samo su usputne stanice. Nisam ja zakasnio ni u jednu državu, grad ili festival nego se sve jednostavno dešava obično i jednostavno, tako da izložba ‘Običan malecki san’ uvijek stigne na vrijeme, pa je tako stigla na vrijeme i na sjever Crne Gore, tačnije na menifestaciju “Beransko kulturno ljeto”. Nekad u nekom budućem vremenu siguran sam da će neko poželjeti da ponovo pokrene moj ‘Običan malecki san’ tako da nijesam siguran da li će Bijelo Polje biti poslednji grad u kome će se ta izložba predstaviti, a ni to da li ima poslednjeg grada, ako je nešto već postalo besmrtno”, priča u razgovoru za Vijesti Obradović.
Imaš li povratnu informaciju kakav osjećaj tvoje slike bude kod posjetilaca izložbe u Beranama?
To su uvijek različite, i na svu sreću po moje stvaralaštvo, pozitivne reakcije. Jedno je očigledno, a to je da je ova izložba vrlo iskreno isčekivana u Beranama i da je tamperatura interesovanja beranske likovne publike bila na najvišem stepenu što svjedoči jako velika posećenost na samoj svečanosti otvaranja izložbe, a sa druge strane i svakodnevno interesovanje, od otvaranja izložbe, koje vlada u galeriji Polimskog muzeja.
S obzirom da je tvoj “san” dosta putovao, koliko se postavka od 30 eksponata razlikuje od prethodnih koje je publika imala da vidi u Kotoru, Ljubljati, Baru, Beogradu, Podgorici?
Ljudski život je vječito dolivanje iskustva u praznine njegovih misli i njegovih osjećanja. Takva je izložba “Običan malecki san” koja se dopunjava novim radovima i u svakom predstavljanju sve se više osamostaljuje od mene kao njenog autora. Tako je i ova postavka u Beranama meni lično priredila iznenađenje kada sam spoznao koliko je zapravo umjetnost, kao jedini govor podsvijesti, daleko ispred svijesti njenih odluka i njene samovolje.
Od početak tvog “Običnog maleckog sna”, koliko se mijenjala postava zbog prodaje slika koje je čine i koliko je teško ostati u toj priči i slikati motive koji mogu da isprate ovu priču?
Bezbroj je načina da se jedna riječ izgovori i da u svakom od tih načina ima istu snagu i istu moć značenja. Umjetnik živi sve dotle dok postoji motivacija, odnosno zadnje zrno žita koje će uzeti iz njemu opčinjavajućeg motiva. Onoga trena kada motiv prestane da tajnim kanalima dolazi do emocija stvaraoca, tog trena umjetnik je mrtav i od tada on ne pokušava da objasni svoj smisao života već neprekidno želi da upozna razlog svoje umjetničke smrti. Moj motiv hrani moju dušu i količinski vrlo snažno kropi moje misli. Još uvijek nemam orijentaciju o dubini i širini motiva koji me nosi ili koji po meni plovi i tu vidim svu sreću svog cijelog ogledala i slutnju nesreće kada ono bude polomljeno.
Može li se reći da je sada poslije toliko izložbi tvoj “Obična malecki san” dosanjan, ili planiraš da nastaviš putovanje? Koja je sljedeća destinacija?
Izložba “Običan malecki san” nije dosanjana. U 2019. godini u oktobru u galeriji “Cvijeta Zuzoric” biće predstavljena beogradskoj publici. U novembru 2019. godine dva eksponata iz ovog ciklusa bice izložena na bijenalu u Firenci, dok će 2020. godine imati priliku da upozna i likovnu publiku Zagreba. I ako bih sada probudio ovu izložbu, siguran sam da bih se vječito kajao što sam to uradio, jer njeno buđenje u ovolikoj brzini svijeta u kojoj živimo zaista i zadugo neće biti moguće.
( Marija Vasić )