Ovacije Branislavu Jankoviću: Nije sreća, već hemija, kolektiv, atmosfera...
Još nisam igrao u timu koji ima takav kolektiv i takvu atmosferu. Sa sruge strane, igrali smo protiv fudbalera koji su pojedinačno sigurno bolji od nas, ali koji se ne drže kao tim, koji djeluju raštimovano na terenu. To je presudilo - kaže Branislav Janković
Trener Nikola Rakojević je čudotvorac, golman Vladan Giljen apsolutni heroj, štoper Aleksandar Šofranac momak bez čije reakcije u nadoknadi vremena ništa ne bi bilo moguće, baš kao što je bio slučaj sa Damirom Kojaševićem, autorom evrogola u prvoj utakmici u Bratislavi.
Momak koji je dobio najveće aplauze nikšićke publike, prave ovacije na otvorenoj sceni, bio je, međutim - Branislav Janković.
Da je bilo uređaja za mjerenje pretrčanih kilometara, kao što nije, nekadašnjii crnogorski reprezentativac vjerovatno bi oborio mnoge rekorde.
Zamijenjen je pet minuta prije kraja drugog produžetka, u 115. minutu trilera kraj Bistrice, kada bukvalno više nije mogao da stoji na nogama...
- Osjećaj je prelijep i mogu slobodno da kažem da onakve ovacije još nisam doživiou karijeri. Dok sam izlazio sa terena još sam nekako bio mislima u utakmici, ali kada sam pogledao snimak tog aplauza, kada sam čuo šta su mi ispričali prijatelji - doslovno sam se naježio. Šta da kažem nego hvala navijačima - kaže Janković.
Petnaestak minuta kasnije, 27-godišnji Kotoranin dobio je neku novu energiju, injekciju adrenalina, kao uostalom i svi njegovi saigrači. To mu je pomoglo da pretrči 50-ak metara i pridruži se velikom slavlju fudbalera Sutjeske, nakon odbranjenog penala Vladana Giljena najboljem strijelcu Slovana Adražu Šporaru.
Sutjeska je u utorak veče napravila podvig nad podvizima, plasirala se u drugo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona i izborila dvomeč sa APOEL-om sa Kipra, čestim učesnikom grupne faze Lige šampiona.
- Napravili smo ogroman uspjeh, postali smo prva crnogorska ekipa koja je uradila ovako nešto i osjećaj je fenomenalan - dodaje Janković.
Dva gola duboko u sudijskoj nadiknadi vremena, prvo u Bratislavi, pa onda u Nikšiću - ludačka sreća, da, ali ne samo to...
- Imali smo sreće, naravno, ali sreća ne dolazi sama od sebe. Još nisam igrao u timu koji ima takav kolektiv, takvu atmosferu, takvu hemiju. Sa sruge strane, igrali smo protiv ekipe koja je pojedinačno sigurno bolja od nas, ali koja djeluje raštimovano i na terenu i van njega, koja nema kolektiv ni približno kao mi. Fudbaleri Slovana se ne drže kao ekipa, za razliku od Sutjeske, i mislim da je to bilo presudno u ovom dvomeču - priča Branislav Janković.
Bivši fudbaler Čukaričkog, Grblja, Rudara i rumunskog Sepsija bio je veliki optimista i prije revanša.
- Rekao sam da bi sve osim prolaza dalje doživio kao neuspjeh, a tako mislim i pred mečeve sa APOEL-om!
Kiparski prvak naredni je rival crnogorskog šampiona, a prva utakmica je već u utorak kraj Bistrice.
- Mislim da igramo sa ekipom koja nije ništa jača od Slovana i vjerujemo da možemo da se plasiramo u treće kolo kvalifikacija za Ligu šampiona - optimistički zaključuje sjajni vezista.
Uoči Slovana, takav optimizam nije bio bez pokrića...
Nikada se u karijeri nisam toliko potrošio na jednom meču
Za pretrčane kilometre i kilometre, Branislav Janković je nagrađen dugotrajnim apluauzom u 115. minutu, kada je izlazio iz igre...
- Ne pamtim utakmicu u kojoj sam se toliko potrošio. Slovan je takav tim, rekao sam već da se njihovi igrači ne drže kao ekipa, već su samo skup pojedinaca, pa se napravi i takav ritam meča - ostaje puno prostora, trči se gore-dolje, bukvalno kao tenis. Za nas vezne fudbalere, to je posebno neugodno. Utakmica je imala takav ritam da je to nevjerovatno. U drugom produžetku sam imao grčeve, nisam mogao više - kaže Janković.
Za Apoel, međutim, tvrdi da ima “goriva”...
- Naravno, ništa strašno, nije povreda, siguran sam da ću se fizički povratiti, baš kao i cijela ekipa.
( Danilo Mitrović )