El Čapo je mit, pravi gospodari kokaina rade dalje

Svijet je u srijedu obišla vijest o presudi protiv meksičkog narko-bosa Hoakina Guzmana Loere, poznatog kao El Čapo. Među većinom od ne tako brojnih i dobro upućenih posmatrača ovog procesa raširilo se zadovoljstvo: El Čapo je osuđen na doživotnu kaznu plus trideset godina zatvora, a trebalo bi da vrati 12,6 milijardi dolara koliko je navodno stekao tokom dvije decenije kriminalne karijere.

"Proces vijeka“ praćen je kao TV novela. Nema sumnje da je suđenje bilo najpoznatije svoje vrste, zahvaljujući medijima i društvenim mrežama.

Malo je ironično što je na kraju El Čapo ipak postao svjetski poznat. O tome je sanjao još otkako je sa sedam godina morao da napusti školu kako bi pomagao ocu u ilegalnom uzgoju droge u meksičkoj saveznoj državu Sinaola. Ali, vjerovatno je drugačije zamišljao svoju slavu.

Tri mjeseca je sjedio na optuženičkoj klupi u Bruklinu, Njujork. Prvo je zatočen u hladnu ćeliju bez ikakvih popusta. Slušao je kako četrnaest bivših partnera, podređenih i čak njegova bivša ljubavnica i meksička kongresmenka pričaju bizarni istorijat prepun nasilja, osvete i surovosti.

Advokati su naložili El Čapu da ćuti jer bi svaka riječ samo pogoršala njegove izglede. Posljednje riječi koje je čuveni narko-bos izgovorio prije izricanja presude takođe nisu bile posebno slavne: "Ovdje nema pravde“, rekao je i požalio se na "neljudski tretman“ u zatvoru. "Sjedinjene Države nisu ništa bolje od bilo koje druge korumpirane zemlje“, žalio se.

To je dakle bio kraj i vrhunac jednog mita koji su stvorile vlasti u SAD i Meksiku, a mediji ga pronijeli širom svijeta. Priča o seljaku iz planina Sinaloe, genijalnom kriminalnom umu neuporedivog šarma, čovjeku koji jedva zna da čita i piše pa je ipak postao jedan od najbogatijih ljudi svijeta. Dejvid Kioperfild kokaina koji pucne prstima i droga nestane na jednom kraju svijeta da bi se pojavila na drugom.

Sve to uz pomoć malog broja saučesnika, ali i nekih visokih državnih službenika iz sistema bivših predsjednika Meksika Felipea Kalderona i Enrike Penje Nijeta. Tu je bio i bivši visoki funkcioner tajne službe Đenaro Garsija Luna u čijem su slučaju iskazi svjedoka ostali tajni.

Pravo pitanje nije ni postavljeno

Od početka procesa je američki sudija Brajan Kogan stavio veto na ispitivanje pojedinosti koruptivnog sistema kartela iz Sinaloe u Meksiku i van njega. Nije meksička vlast na optuženičkoj klupi, rekao je Kogan u novembru na saslušanju zatvorenom za javnost – ja sam ipak pribavila transkript.

Prema Koganu, valjalo je samo razjasniti da li je Guzman Loera kriv za deset zločina koji mu se stavljaju na teret: proizvodnja i međunarodno rasturanje droga, pranje novca, upotreba vatrenog oružja i tako dalje.

Ali kako se uopšte mogu objasniti zločini El Čapa i njihove posljedice ako se ne priča o korupciji u Meksiku i šire? O korupciji koja je baronu droge i mnogim drugima omogućila da izvoze narkotike po cijelom svijetu? Kako objasniti da kartel nekažnjeno zarađuje milione dolara za svaku tonu droge, a da ne pomenemo pravni sistem koji omogućava da se prljav novac opere? Kako objasniti to što kartel Sinaloa i dalje igra ulogu u globalnoj trgovini drogom iako je El Čapo već dvije godine u strogom zatvoru u Njujorku?

Poslije četrnaest godina istraživanja o istorijatu, strukturi i načinu rada Sinaloe dobro znam da je pozadina daleko dublja i kompleksnija nego što nam se predstavlja svođenjem procesa na El Čapa.

Prema Institutu za analizu odbrane, jednom trustu mozgova koji savjetuje američko Ministarstvo odbrane, El Čapov kartel je zastupljen na 80 odsto zemljine kugle: na cijelom američkom kontinentu, u zemljama poput Velike Britanije, Francuske, Italije, Holandije, Španije, Njemačke, na zapadu Afrike, u metropolama Indije i Kine, pa sve do Australije i Novog Zelanda.

Teritorijalna zastupljenost kartela i impresivne količine novca iz trgovine drogom zahtijevaju da se stvar posmatra drugačije.

Prema jednom knjigovođi, čije je svjedočenje u ovom procesu prošlo maltene ispod radara, kartel u Kolumbiji, Peruu i Boliviji kupuje kilogram kokaina za 2.500 dolara. Isti kilogram u Meksiku ima velikoprodajnu cijenu od 15.000 dolara. Četvrtina ili petina tržišne cijene dovoljne su da pokriju bruto-troškove proizvoda, uključujući transport. Ostalo je profit. Gdje god da kilogram kokaina završi na ovom svijetu, kartel je dobar 300 do 400 odsto nabavne cijene.

Brojke su interesantnije kada kilogram droge putuje dalje. U Los Anđelesu se na veliko prodaje za 20.000 dolara, u Čikagu za 25.000, Njujorku za 35.000 dolara. U Italiji to ide do 55.000 dolara, a u Australiji do čak 140.000.

Pet punjača i tri telefona

Ovaj posao sveprisutnim čine pare, a ne kriminalni talenat El Čapa. Da li iko ozbiljan može da povjeruje da se poslovni model sa ovakvim maržama može zaustaviti tako što smjestite Guzmana Loeru u zatvor? Šta će biti sa ovim profitima onda? To je pitanje na koje je trebalo da odgovori proces protiv El Čapa. Ali niko na to ne želi da odgovori.

Brojeve treba staviti u vezu sa najčuvanijim tajnama meksičke vlasti: koliko je nekretnina, firmi, bankovnih računa, nakita i keša zaplijenjeno od Hoakina Guzmana Loere, njegove familije ili bliskih osoba od 2006. do kraja prošle godine? Dakle u vrijeme šestogodišnjih mandata predsjednika Kalderona i Nijeta koji su najavljivali "snažan" i "nemilosrdan" rat protiv trgovine drogom?

Tražila sam da mi, na osnovu meksičkog zakona o transparentnosti, nove vlasti ljevičarskog predsjednika Lopeza Obradora dostave ove podatke. Oni su odbijali pozivajući se na istragu koja je u toku i nacionalnu bezbjednost.

Na kraju sam ipak dobila podatke. Odgovor glasi: zaplijenjena su tri ručna sata, jedna parcela, pet komada vatrenog oružja, 171 patrona, pet punjača, jedan računar i tri mobilna telefona. Smiješan spisak i njegovo sramotno držanje u tajnosti govore za sebe.

Velika igra moći u obliku trgovine tonama droge u Sjedinjenim Državama i drugdje nastaviće se i bez Guzmana Loere. Pravi gospodari igraju dalje. Hoakin Guzman Loera je samo šahovska figura u ovoj partiji.

Presuda protiv El Čapa iz Njujorka izazvaće u javnom mnjenju varljivi osjećaj pravde. Ali neće zaplašiti ni one koji odlučuju da budu šrafčići nepregledne mašinerije međunarodne trgovine drogom, a kamoli istinske bosove i druge velike profitere sistema. El Čapo nije jedan od njih. Glavni krivci nisu u zatvoru.

*Novinarka i autorka Anabel Hernandez, 1971, godinama istražuje i piše o narko-kartelima i korupciji u Meksiku. Nakon više prijetnji smrću napustila je domovinu i sada živi u Evropi. Ove godine ju je DW odlikovao Nagradom za slobodu govora.

( Deutsche Welle )