"Gvozdeni konji": Najstarija bicikla u Crnoj Gori nalaze se u Nikšiću?

Prije 120 godina, Ljubo Petrović Njegoš, sin vojvode Šaka, donio je prvi bicikl u Crnu Goru po povratku iz Pariza, gdje je učio diplomatsku školu.

Bicikl “diana” proizveden je u Gracu u Austriji u firmi “Durkopp” 15. januara 1895, a Nikšićani su 1899. godine, ali i kasnije, sa čuđenjem gledali na “gvozdenog konja”, kako su ga zvali.

“Za mali grad od nekoliko hiljada stanovnika bicikl je predstavljao pravu atrakciju. Sačuvali su ga moji stričevi i otac, a najviše brat Ljubo koji nosi djedovo me. Kao djevojčica znala sam da je bicikl tu, u ostavi, rastavljen, zarđao, ali drag suvenir jer je to bicikl djeda Ljuba. Svi u porodici mislili su da ne može da se popravi i bili ubijeđeni da nikada više neće biti za upotrebu”, priča za “Vijesti” Ljubova unuka Ana Petrović Njegoš.

Ona i njen suprug Branko Cerović prije 13 godina osnovali su prvi biciklistički klub u Nikšiću - “Perun”.

Tada je Ana odlučila da njih dvoje biciklu vrate stari sjaj i dovedu ga u vozno stanje.

“Znali smo da možemo da popravimo bicikl. I bili smo u pravu. Svima u porodici je bilo drago kada je završen i počelo je utrkivanje kod nas Petrovića ko će prije krug da uhvati”.

A bicikl spram Petrovića - gospodstven.

“Pošto je bicikl farban više puta prvo smo skinuli farbu sa njega i na viljušci se tada pojavila gravura koja mu daje posebnu vrijednost. Polako su se počeli pojavljivati serijski brojevi, pa datum na sjedlu, koje je ručne izrade. A sjedlo je posebna priča. Izgleda glomazno i neudobno, ali nije tako. Upravljač je uzan, ram čvrst i daje karakterističan izgled bicikliste dok vozi. Onaj gospodstveni stil što je potpuno različito od ovih današnjih modela”, objašnjava Ana.

Lanac mu je van današnjih standarda, puno je širi i jači, postoji sistem za samopodmazivanje, djelovi su od nerđajučeg čelika, ima nožnu kočnicu.

“Tada je bilo teško doći do rezervnog dijela za bicikl. Djedova pisma iz 1901. i iz 1904. godine pokazuju da se obraćao fabrici koja je proizvela bicikl, jer vjerovatno nigdje nije mogao da nabavi novi lančanik. I danas se na biciklu nalazi taj ‘novi’ lančanik”.

Početkom 20. vijeka bicikl su mogli da voze samo oni koji su imali saobraćajnu knjižicu. Ana čuva Ljubovu knjižicu iz 1933.

“Bicikl je izuzetno povozan. Svaki put kada ga vozimo, ljudi sa čuđenjem prilaze da pitaju kakav je to bicikl. Posebno zbog stila sjedjenja. Ljubo ga vozi na svakoj biciklijadi, to je jednom ili dva puta godišnje. Ponekad i ja napravim krug za merak. Sva bicikla svijeta ne vrijede koliko ovo. Volim svoj model takmičarskog bicikla i čuvam ga, ali taj bicikl i ako se slomi mogu kupiti, a ovaj ne”, umjesto pozdrava reče Ljubova unuka i ode da “uhvati krug” i pokaže kako “gospodstveno” izgleda onaj ko vozi najstariji dvotočkaš u Crnoj Gori.

U Nikšiću se nalazi još jedan bicikl iz fabrike “Durkopp”, svega 15 godina mlađi od onog što ga imaju Petrovići.

“Ovo je bicikl mog djeda Ahmeta. Bicikl je iz 1910. godine i drugi je najstariji bicikl u Crnoj Gori. Imao je tri brzine i njegova restauracija je urađena 1986. godine. Uradio je majstor Slavko Komnenić. Autentično sjedište je propalo i čuvam ga kao rekvizit, a ovo na njemu je zamijenjeno dvadesetak godina nakon kupovine bicikla, tako da je i ono staro oko 90 godina. Postoji i lampa sa kratkim i dugim svjetlom koju takođe čuvam”, kaže Adnan Mehmedović.

Bicikl je trenutno bez guma, ali ne zadugo, jer Adnan tvrdi da namjerava da, poput Ane, i on ponekad, onako za svoju dušu, provoza još jednog “gospodstvenog” dvotočkaša.

“Zadnji put je bicikl vožen 1987. godine i ja sam ga vozio. To je tako povozan i brz bicikl. Pravi metak. Ima jaku kočnicu, trobrzinski mjenjač, veliki i srednji pogon koji ima jako lijepu i zanimljivu šaru, sistem za samopodmazivanje. Bila je i gravura na viljušci, ali je nema više. A da je u familiji Mehmedović tradicija vožnje bicikala govori i to da je moj djed između dva rata imao firmu za izdavanja bicikala”.

Kada “gvozdeni konj” Mehmedovića dobije gume, možda Nikšićani budu imali priliku da na nekoj biciklijadi vide oba dvotočkaša.

Častio 100 kafa nakon bjekstva partizana iz logora

Mehmedovići su stara nikšićka porodica, a Ahmet i njegov brat Sait bili su predratni trgovci kožom. I veliki rodoljubi.

“Ostalo je zabilježeno da kada je iz italijanskog zatvora u Nikšiću pobjeglo 40 partizana, u noći između 14. i 15. aprila 1943. godine, Sait je u čast njihovog uspješnog bjekstva znane i neznane Nikšićane častio 100 kafa”, kaže Adnan.

Iako ni tada nije falilo doušnika, za taj njegov gest Italijani izgleda da nijesu saznali, jer bi u protivnom bio kažnjen.

Biciklista ima, ali staza fali

Ana Petrović Njegoš kaže da ulažu veliki napor da od Nikšića naprave prijestonicu biciklizma, “što mu i pripada”.

“Slovenci jednom godišnje imaju festival starih bicikala, manifestaciju je po kvalitetu možda i važnija od državnog šampionata. Kod nas je potpuno druga stvar. Kod nas na bicikl gledaju kao na buđav hljeb. Ne znam zašto nemamo podršku. Kada prođu biciklijade i takmičenje, potapšu nas po ramenu i ništa više od toga”.

Za to su potrebne staze u urbanom dijelu grada, ne samo u Nikšiću, već u cijeloj Crnoj Gori.

“Ako imate biciklističku stazu, onda imate i bicikliste. Mi upravo organizujemo biciklijade ne bismo li pokazali da nas biciklista ima i da će nas biti i više. Ženska populacija, djeca, roditelji, nemaju hrabrosti da izađu na ulicu i voze bicikl, jer nema staza”.

Bicikl odličan za promociju ruralnog turizma

Ana Petrović Njegoš ističe da je Nikšić svjetska destinacija kada je riječ o planinskim stazama.

“Bicikl je odličan alat za promociju ruralnog turizma. Na ona mjesta gdje ne možete stići ni džipovima ni autima, mi smo tu. A to turisti traže. Oni žele da voze turu gdje će da dožive potpuni kontakt sa prirodom. Naši katuni nijesu iz prošlog vijeka. To je stil života iz pretprošlog vijeka. U katunu u kojem nema uslova za život, proizvodi se najuskusnija hrana na svijetu. A to turisti vole”.

Da su ona i suprug uspjeli da kod sugrađana probude želju za pedalanjem, pokazuje i broj učesnika koji se iz biciklijade u biciklijadu povećava. “Na prvoj biciklijadi imali smo dječaka i djevojčicu koji su vozili bicikl sa pomoćnim točkovima, dok ih je na ovoj bilo 60”.

BK “Perun” krajem septembra na Trebjesi organizuje državno takmičenje u planinskom biciklizmu, peto u organizaciji tog kluba.

( Svetlana Mandić )