Milo sa portretom: Jesam li ovo ja?!

Zašto Evropa region Balkana prepušta Kini i Rusiji”, zapitao se nedavno u intervjuu američkoj agenciji AP naš predsjednik. Jer, kao što svi znamo, a Milan Roćen posebno - Đukanović se ovdje ništa ne pita. “Ne pita se više ni sa samim sobom a kamoli sa Montenegrom”, rekao bi Milan uz grohotan smijeh svom prijatelju i ortaku Uboviću. Evropa je jednostavno sve poklopila tako da čovjeku nije preostalo ništa već da se zapita - zašto nas stara dama prepušta starim asimilatorima Rusima i Kinezima. Iz tog pitanja-konstatacije uredništvo RTCG, a tek Roćenovi bistri odlikaši iz Rasove, mogli su odmah zaključiti da se Crna Gora nikad ne bi dala Kini, a posebno Rusiji, da se Milo ovdje nešto pita. Deripaska nikad ne bi ušao u KAP, a Šojgu kod Roćena, još manje bi Kinezi dobili posao vijeka koji nas vodi iz ničega u ništa, to jest od Smokovca do Mateševa, da se Milo išta pitao. Ovako, Evropljani su ga uhvatili na spavanju i predali Montenegro, prvo Rusima a sada Kinezima.

Svako jutro, inače, u kineskoj ambasadi postoji divan običaj - da se nakon gimnastike od 5 do 6 čitaju novine - Ženmin žibao, list KP Kine, i Pobjeda, već 75 godina organ SK CG. “Još malo”, reče Srećko Ateks Roćenu u razgovoru broj 2 koji će uskoro biti objavljen, “pa će Pobjeda prestići Prvu banku. Osnovanu 1901”.

Dakle, 5. aprila tekuće godine, prvom sekretaru kineske ambasade koji je tog jutra ispred kolektiva bio zadužen za čitanje pouzdanih a ne fake infomacija, ispale su novine iz ruku kada je preko čitave prve strane Pobjede ugledao naslov ispod Milovog velikog portreta: “Zašto Evropa region Balkana prepušta Kini i Rusiji!”

Odmah je prekinuta gimnastika, otkazano je i tradicionalno ispijanje Ulong čaja, kako bi bio pozvan dežurni zvaničnik, vođa smjene reklo bi se, u Centralnom komitetu KP Kine. Zadužen da uvijek bude budan jer neprijatelj, u ovom slučaju Milo, nikad ne spava. A kad ne spava Milo, ne spava ni besplatni sovjetnik Roćen svjestan da tog jutra nije on bio meta kod kamarada u kineskoj ambasadi, već neko drugi. Jer, osoblje kineske ambasade u Podgorici je tog 5. aprila, u kriptovanoj poruci primljenoj iz Pekinga, koju ne bi dešifrovao ni Milan Knežević a kamoli Saša Sinđelić, dobila instrukciju koju će kasnije pretočiti u ideju - da se Milu uradi portret. I to tradicionalnom tehnikom vode i tinte, a da autor bude neki kineski Todor. Ne tako krupan, jer bi ga teško bilo naći čak i u planinskim i nedostupnim krajevima velike Kine a kamoli u CK KP, već neki manji Todor, član Nacionalne akademije slikartsva. Osoblje ambasade je bilo oduševljeno idejom kako da se osvete Milu. Jednoglasno su zaključili i o tome odmah obavijestili CK KP u Pekingu da je portret mnogo bolji odgovor na ovu neprimjerenu provokaciju predsjednika Crne Gore nego neki demarš, protestna nota ili zahtjev za hitni prijem kod Mirne Nikčević, alias Vazda s Milom. Osoblje kineske ambasade u Podgorici je dalo instrukcije odabranom umjetniku da tako naslika Mila da ga ni rođeni Milan ne može prepoznati. A kamoli Lidija. I da mu onda javno, pred kamerama RTCG, i pred Roćenom, uruče portret. Ostalo smo vidjeli na klipu koji je na Milov Tviter i Instagram nalog postavio lično Kusovac ili neki njegov učenik iz informativne službe predsjednika. Naime, osoblje kineske ambasade, njih četvorica, na ramenima donose sliku koja po formatu prevazilazi Todorov Vučji do. Samo što je jedan Todor jači od ova četiri Kineza, tako da on sam sa lakoćom može ponijeti Milov portret sličnog formata, koji već radi za još jednu Trinaestojulsku nagradu. Jer ako je nejaki Filip triput mogao biti predsjednik, a vragolasta Vesna 2 plus 1 predsjednica, zašto Todor ne bi tek drugi put dobio pomenutu nagradu. Koja mu inače fali za nacionalnu penziju i članstvo u kineskoj Nacionalnoj akademiji slikarstva.

Sliku zvanu “Portret druga Mila, bez proplanka”, ili na kineskom “亲爱的Mila的写照，没有眉头”, nije uručio autor koji je bio nazočan ovom svečanom činu, već potpredsjednk Nacionalne akademije slikartsva i siguran sam vrli član CK KP Kine. Dakle, neki njihov Todor. Nije, dakle, neki slikar ali je iz petnih žila za Partiju i Vođu. Na snimku iz kabineta se vidi Milovo iznenađenje kad se suočio sa portretom. To jest samim sobom. Vidi se i kako Milo vrti glavom dok gleda portret i kao da se pita: “Jesam li ovo stvarno ja”?! Roćen koji nikad ne spava, kao ni njegova bistra stoka iz Rasove, odmah primjećuje nedoumicu na licu Šefa i prilazi portretu da vidi u čemu je problem. “Šefe, ovo mi se nikako ne sviđa. Ovaj portret nije usmjeren na mene već zna se na koga”, kao iz topa izusti Milan. Kusovac, kad to naču na lijevo uvo koje mu nikad ne spava, momentalno pogasi kamere i prizemlji dron. Šta se nakon toga dešavalo sa osobljem kineske ambasade i potpredsjednikom Nacionalne akademije slikartsva, niko ne zna. Čak ni VDT. Ali je dao nalog Romini i Klikovac da se otvori istraga. I da se nepobitno utvrdi ko je slikao Mila. Tako da ga ni rođeni Milan ne može prepoznati. Ubrzo je izdato i saopštenje u kome Đukanović više ne vidi opasnosti koje nam prijete od Rusije i Kine, već zajednički sa osobljem ambasade konstatuje “da će izložba Enthusiasm for Ink Wash Painting biti prvi korak ka uspostavljanju daljeg interkulturalnog učenja, upoznavanja i povezivanja Crne Gore i Kine”!

Pitam se na kraju ko je Roćenu pomagao oko pisanja ovog saopštenja. Možda baš Srećko Ateks koji ga je zvao na prokleti nekriptovani mobilni baš dok je sastavljao saopštenje: “Čuš ovo, Srele - Ink Wash Painting (čuje se grohotan smijeh). Prevedi ovo, majčin sine. Svašta će tim Kinezima pasti na pamet”, požali se Milan Srećku. “A da zovnem, Milane, Veska Veljovića, on je par ekselans gospodin, i sigurno zna šta su Kinezi htjeli da nam poruče tim nazivom izložbe”, uzvrati vlasnik 11 butika diljem Montenegra.

I dok je Milan čekao da Srećko dobije Veljovića i provjeri za prevod, Milo je snuždeno i dalje stajao ispred portreta pitajući se da li je to zaista on. Ili se Kinezi samo zajebavaju. Kao Roćen sa Ubovićem. Pardon, Vukom Jeremićem. Bravo za osoblje kineske ambasade u Podgorici koje je došlo na veličanstvenu ideju da zamoli nekog omanjeg kineskog Todora da uradi ovaj impresivni portret Vođe u razmjeri dva sa dva. Neka živi radni narod, proleteri i Srđa Keković, Crne Gore i Kine. Nek je vječna Crna Gora. A bogami i Kina.

( Željko Ivanović )