Dokaz da Hrvatskoj nema spasa

Postoji valjda stotinu razloga zašto svaku državu valja rušiti, ali valjda nema niti jedne na svijetu osim ove koju svakog dana netko ne prokune i zavapi: Da Bog da te voda odnijela!

Uvriježeno je mišljenje da državi Hrvatskoj zlo žele Jugoslaveni, njih 431 koji su se tako deklarirali na posljednjem popisu stanovništva, i komunisti, kojih je valjda još i manje pa se kriju u ilegali. Paradoks ove države je da su njezini najveći neprijatelji upravo oni koji se kunu u njezinu državotvornost i predstavljaju njezinim zaštitnicima iako je uporno svakodnevno i nezaustavljivo ruše.

Mogli bismo nabrajati sve te pljačkaše, svu tu korumpiranost s kojom se svakodnevno suočavamo, sav taj konglomerat bluda i nemorala koji se održava na vlasti u ime nacije i Kroacije, ali to su već opća mjesta ovog beščašća povijesne neozbiljnosti. U dno se udari a da to gotovo nitko ne primijeti kada nakaznost okupira zdrav razum, kada se raspadnu posljednji atomi i čestice nade da se to baš nikome, pa ni nama ne može dogoditi.

Vijest da su radnici “Uljanika”, koji je nebrigom države završio u stečaju, dobili “pisma” u kojima ih se obavještava da izvole u roku osam dana platiti dugovanja za topli obrok jer će u protivnom biti ovršeni, spada u te dokaze da smo definitivno poludjeli, da nam nema spasa i da nas voda, i bez Jugoslavena i komunista, mora odnijeti!

- Ja sam konkretno dobio da moram platiti 1.344 kune dugovanja. Živim s tatom, to mi je bio jedini topli obrok mjesecima. Piše da ako ne podmirimo te troškove u roku 8 dana, slijedi ovrha. Što su očekivali, da neću jesti? Imam kredit, kako ću sve to? Logično bi bilo da se firma naplaćuje od plaća koje nismo dobili, a ne ovako, šokiran je David Šarac (25) iz Pule.

Slične “čestitke” su poslane na 800 adresa, a upućeniji kažu da su neki uplatnice dobili zbog jedne ili par marendi, primjerice zbog dugovanja od 16 kuna! I tu je kraj svakoj priči! Osim onoj o propasti države koja je po definiciji politička zajednica koja jamči sigurnost svih svojih članova. Ili možda radnici “Uljanika” ne žive na ovom teritoriju, pod ovom suverenom vlašću koja ima aparat sile u svojim rukama?

Ili se ta sila primjenjuje samo u onim slučajevima kada se onim pripadnicima vlasti koje se sumnjiči za desetine i stotine milijuna kuna koje su nezakonito stekli u ime države osigurava saborski imunitet?

Za te i takve u ovoj i ovakvoj državi važi pravilo o presumpciji nevinosti te se obazrivo prepušta institucijama, koje u istom kolu s vlašću plešu, da odrade svoj posao, dok škverani koji mjesecima nisu dobili plaću imaju osam dana da podmire svoj dug jer će u protivnom biti ovršena sva njihova preostala sirotinja!

Nije briga te debelokošce što će tamo neki jadnik zbog 16 kuna koje nije mogao platiti samo zato što nije dobio plaću završiti u dužničkom ropstvu, država to su oni koji su u stanju 16 kuna pašnjaka u stanju prenamijeniti u 16 milijuna građevinskog terena. I da im se na koncu ne dogodi ništa, jer je sve legalno, po pravu i zakonu.

- Moram platiti nešto manje od 1.300 kuna. Žalosno je da se naplaćuje od radnika koji devet ili deset mjeseci nisu primili zaslužene plaće, a taj obrok je mnogima bio jedini obrok u danu. Sad im je i on prisjeo. Pokušat ću drugi tjedan pitati za obročnu otplatu ili nekakav drugi mogući dogovor. Nisam jeo svaki dan, a što je s onima koji su svaki dan koristili usluge prehrane, i koji su dobili puno veće račune? Sve ovo je tuga i žalost. Sa svojih 35 godina od silnog stresa izgledam kao starac, a ne bih trebao, govori Marko Alviž koji je u “Uljaniku” proveo punih petnaest godina.

Marenda na rate, dok su članovima Uprave i u zatvoru uredno isplaćeni svi bonusi i naknade?! Državo, da Bog da te takvu voda odnijela!

(novilist.hr)

( Branko Mijić )