Šesnaest nedoumica o Balšićima

1

Dva recentna jula graniče moju skromnu službu zetskim vladarima Balšićima - onaj lanjski, kad sam ljubaznošću Državnog arhiva Hrvatske u Dubrovniku snimio 14 povelja, slatih njinom rukom Dubrovčanima od 1368. do 1397. godine i ovaj jul 2019. kada sam, u češkom Hebu, na granici sa Njemačkom (Njemci ga zovu Eger) snimio dio dugometražnog filma sa radnim naslovom „Katalog Balšići“.

Sirovi filmski materijal strpao sam u ranac i sa malobrojnom ekipom krenuo u povlačenje preko Njemačke za Crnu Goru. Prostor između dva jula ispunjen je nedoumicama, o kojima želim kazati riječ-dvije dalje, s namjerom da radnu verziju prikažemo 8. avgusta u Pomorskom muzeju u Kotoru u okviru izložbe „Katalog Balšići/Film Exhibition“.

2

U čisto umjetničkom smislu, mene privlače, muškarci, koji su iskusili uzlet i pad. Zato sam se odlučio za Balšu II (vladao 1372 - 1385). Obrazovan čovjek koji je prinuđen da se bori sa krvolocima i prostacima oko sebe - ima li težeg tereta na zemlji?

Za tih trinaest godina vlasti on je shvatio sve. To mu je možda prošlo kroz glavu onog časa kad je pao pokošen sabljom, na Saurskom polju, na obali rijeke Vojuše, no ja nisam došao dotle.

Je li uživao u muzici? Je li bio nježan prema ženi i ćerkici i pričao ponekad sa njima grčki? Je li previdio zlo u svom srcu, kao svi ljudi, ili ga je prihvatio ne kao unjkavi moral i prenemaganje već kao tačku gledišta?

Zašto se on seli iz Ulcinja na Prevlaku, dokle je fasciniran sa ogledalom i sa pronalaskom naočara, kako vidi čuda svoga doba? Šta mu znači ljubav, prijateljstvo, politika, šta Mlečići a šta Turci - to su bile moje nedoumice.

3

Ko su Balšići, razmišljao sam prelazeći Dunav kod Regensburga, i da li bi se uopšte prepoznali u ovom teškom sjaju raži i pšenice uoči skore žetve koja u sjevernoj Bavarskoj malo kasni?

Izvjesno bi se, mislim, prepoznali u njemačkom ili u bilo kom drugom evropskom žitu, u teškom sjaju klasa raži koji klone pod teretom svoje smrtonosne zrelosti, kao u grčkom, ili turskom, jer su bili svjetski ljudi svoga doba i doživljavali svijet kao kulturnu cjelinu a ne kao etnografsku razdraganost i naviku.

Doduše, oni nisu živjeli na vrhuncu najglobalnijeg carstva, bizantskog, u kom si kao Levantinac ili Egipćnin, Seldžuk ili Balkanac, Jevrejin ili crnac iz Etiopije imao iste šanse kao da si Grk ili Latin usred Konstantinopolja, ako si lojalan i sposoban - (davno je taj Bizant bio za Balšićima) - već su okusili trulež imperije pa su privilegiju uživali samo kulturno. To me je kopkalo i vezao sam se za ono što traži filmska priča - za čovjeka koji uzlijeće i pada.

4

Na malom tlu današnje CG ukrštalo se u davnini i pradavnini desetak jezika. Od toga tri svjetska (grčki, latinski, crkvenoslovenski). Kada se dodaju romanski i zapadni jezici, te narodni govor slovinski, sa svojom epskom i dijalekatskom deltom, tu se diže mala babilonska kula.

Film je nježni jezik privlačnosti i brutalni jezik sukoba dvoje ili više ljudi.

Ovo prvo je mladi Balšić iskusio sa princezom Komninom od Valone, ovo drugo sa tolikim protivnicima koji mu se obraćaju teškim narodnim tonom krvomutnji i bitaka.

Dilema kako sve to pomiriti sa domaćim i stranim glumcima nestala je onog časa kad su progovorili svaki na svom jeziku. Ovom diskursu prija različitost i svaki film se, ako ćemo pravo, odvija na više jezika, barem na radnom planu.

U pravu je Wittgenstein, jezik je prostraniji od svijeta.

5

Princezu Komninu Balšić tumači češka glumica Karolína Jägerová, koja je na moju molbu naučila neke crnogorske riječi i rečenice, a Vojisavu, polusestru kneževu, o kojoj me nedoumice još ne napuštaju, mlada praška glumica koja će se brzo pročuti - Klára Marxová.

Vuku Čelebiću, koji igra gospodara Zete, rekao sam kratko i jasno: “Pamet u glavu, Balšiću, u ovoj budžetskoj sirotinji slab glumac bio bi preteška kazna za mene!”

Izabela Aria, koja predstavlja malu princezu Ruđinu Balšić u šestoj, i Ester Claire (Ruđina u jedanaestoj godini života kada joj otac kaže da je stasala za udaju i zaručuje je sa srpskim velmožom Mrkšom Žarkovićem) posebna su stranica i ukras balšićkog kataloga. Dok je bila djevojčetom u Zeti Ruđina nije ni slutila da će, trideset tri godine nakon smrti svog oca, dobiti na upravu Budvu i naposletku pobjeći u Dubrovnik sa budvanskom riznicom (1418.g).

6

Kako su se Balšići osjećali među strancima na svom dvoru - ljekar Njemac, astronom, na primjer, Portugez, inženjer Talijan, kuvar crnac ili mulat, financ Jevrejin, sokolar Ugar - jesu li uživali na večeri za stolom gdje se govori više jezika, u postelji sa ženom koja dolazi iz drugog govora?

To, međutim, u filmu već nije dilema nego nešto normalno, diskurs.

Žanrovi romana i filma demonstriraju punu snagu baš tu, u punoći, u svjetskosti, u kosmopolitskom porivu ka cjelini i zato volim da ih posmatram kao stubove na kojima počiva moderna kultura (Balšiće vidim kao stubove državne svijesti).

7

Zašto sam spojio nespojivo, dubrovačke povelje Balšićima i balšićke Dubrovčanima iz 14. stoljeća sa filmom i kako sam, uopšte, od toga skovao nešto tako brutalno kao što je filmska priča? Drugim riječima, kako umijesiti pogaču od šačice raži?

Od postomodernista, tačnije među njima naučio sam da spajam nespojivo. Uzbuđuju me opasne veze (izraz posuđujem od Miloša Formana, a on ga je posudio od francuskog pisca iz napoleonovske epohe imenom Choderlos de Laclos) u književnosti, filmu i životu. Familijarizujem suprotnosti do krajnjih granica, do pucanja. Tako i sanjam o teškoj zrelosti cjeline koja se dugo opire uobličenju i muči me, kao što Vojisava, kneževa polusestra muči čestitog Balšića sa skandalima nevjerstva u filmu.

8

Od autoputa Linc - Beč, u Donjoj Austriji, kraj Dunava, odvaja se cesta za manastir koji već dugo želim da obiđem. - Jedan je od najčuvenijih na svijetu: Melk.

Benediktinska knjižnica bila mu je već slavna u 14. vijeku i Balšić je za Melk mogao znati preko nekog od stranih učenjaka na svom dvoru u Zeti. Šire popularnim učinio ga je mladi monah koji se upravo po njemu kazuje, Adson od Melka, u filmu “Ime ruže” po istoimenom romanu Umberta Eca (mladića igra Christian Slater).

Ni ovoga puta mi se neće posrećiti. Nebo u planinama nad Melkom se mrači i kreće oluja… Gospodo Balšići, potegnite svoje veze na nebu, koje ste, zasigurno, stekli kao uzorni hrišćani svoga doba!...

9

Od osmorice Balšića: Balše I, Stracimira, Đurđa I, Đurđa II, Balše III, Ivaniša i Gojka (umrli mladi prije 1403. g), Balša II mi je najbliži a da pošteno ne bih mogao obrazložiti zašto, ako ne zato što ga ne posmatram s tačke gledišta zla i dobra već s tačke gledišta nježnosti i sudbine.

Uprkos svemu, ne mogu završiti ovaj film dok ne vidim njegovu desnicu na bojnom polju kako rasijeca protivnika napola.

10

Komnina: “Šta te muči, gospodaru?” Balša: “Turci.” “Šta još?” “Zrcalo.” “Šta više?” “Više Turci. Moram ozbiljno procijeniti njihovu snagu.” Istorija kaže da je knez potcijenio snagu protivnika. Autor ovog filma misli drugačije. On smatra da je Balšić samo ispunio svoju sudbinu. U zrcalu istorije. Kao zvijezda.

11

Kakve su bile žene Balšića?

Film postavlja pitanja ove vrste tako da su razumljiva svima nama, kroz napetost, tajnu, iznenađenje, za razliku od filozofije koja zapitkuje to isto ali na način razumljiv uglavnom školovanim ljudima.

12

Izgleda paradoksalno, ali četrnaesti vijek kod nas u rodnom svjetlu pokriva jedna žena snagom svoje sjenke: Jelena Lena Balšić. Svi znaju ko je ona i pretjerano objašnjenje bilo bi agresivno. Pišem drame i scenarija tolike godine - nisam navikao da ćutim ni o svom ni o životu drugih - ali ženu nalik Jeleni Balšić teško bih našao u evropskom, kamo li našem okružju - toliko je ona jaka.

Gospođa Lena se udala za Đurđa II Stracimirovića, godinu nakon smrti Balše II, rodila nasljednika, Balšu III, vodila diplomatske negocijacije (pregovarala je sa Mlečićima u Veneciji 1409. g) i ostavila znatan književni trag u prepisci sa svojim ispovjednikom Nikonom Jerusalimcem - ali ko su druge žene Balšića, kakva je ženska aura ovih hrabrih muškaraca koji su više vremena proveli na bojnom polju nego u krevetu?

13

Balšinu sudbinu prate dvije žene, supruga Komnina i ćerka Ruđina i obije su vladale nakon kneževe smrti (dobile ius civiliDubrovačke republike 1397). Komnina je vodila politiku i ratove kratko nakon smrti Balše II, a ćerka duže, nakon smrti muža Mrkše Žarkovića, od 1413. do 1417.g. kada je svoju Valonu prodala Mlečićima za 10.000 dukata.

Da li je žena nakon epohe Balšića na ovom prostoru prošla gore i teže, mjereno aršinima svoga doba, u odnosu na tehnološku u kulturnu situaciju petrovićevske epohe, na primjer, ili novog vijeka, s manje pravomoći nego za vrijeme zetskih gospodara - nije isključeno ni to čudo?

U ovoj konstelaciji ni 20. vijek ne obećava pretjerano mnogo, kad je žena prisiljena na teški rad, ideološki i patrijarhalni teror, na konclogore, na zapećak u politici kako porodice tako društva - ili utisak vara?

14

“Da li je represija seksualnosi uistinu istorijska evidencija?” - pita se Michel Foucault u svojoj Istoriji seksualnosti. “Da li je to samo nacrt ili, pak, realizacija režima potiskivanja seksualnosti od 17. vijeka? (…) Da li su zabrana, cenzura i osporavanje zaista opšti oblici vršenja moći u svim društvima i nesporo u našem? (…) Da li je ovaj kritički diskurs, koji se okretao represiji, usmjeren protiv nje da bi prepriječio put mehanizmu moći - koja je dosad funkcionisala bez otpora - ili je sastavni dio iste istorijske mreže?” (vidi Histoire de la sexualité, Gallimard, Paris, 1984, 17).

15

Da, Balšići su jedan od stubova savremene crnogorske države. Koliko uopšte znamo o njima?

Ne previše. Tu leži najveća nedoumica.

Naša istoriografija ne nudi bogzna šta od vremena jugoslovenskog znanja, prežvakanog, da se ne lažemo, u invalidskom šepesanju za savremenim znanjem. Naučnik koji bi eventualno prodro u duh crnogorskih dinastija mora znati barem jedan od klasičnih - grčki ili latinski - i barem dva od zapadnih jezika.

Kako je izgledao svakodnevni život Balšića i Crnojevića, šta su sijali a šta žnjeli, šta jeli i pili, kako su vidali rane duše i tijela, kako su voljeli a kako se krvomutili? Šta im je značila žena, vjera, riječ, đavo, grijeh, umjetnost, slava, šta nebesa a šta grobnica?

U evropskoj istoriografiji ima dosta toga o zemlji kuda su Balšići jahali i plovili, ali polje treba preći.

16

Uprkos ignoranciji, ovdje se toliki sve nešto busaju pesnicom u prsa i usta su im puna Balšića kao ovsene kaše.

“Oooo, da!” - što bi rekao vladar Zete u razgovoru sa svojim mletačkim savjetnikom (Consigliere) u filmu.

( Gojko Čelebić )