Kako ćemo živjeti zajedno?

Paolo Barata (Paolo Baratta), predsjednik Venecijanskog bijenala (La Biennale di Venezia), i Hašim Sarkis (Hashim Sarkis), kurator XVII Međunarodne izložbe arhitekture - Bijenale u Veneciji 2020 - izašli su 16. jula pred novinare okupljene u Ka Đustinijan (Ca’ Giustinian - oficijelno sjedište Venecijanskog bijenala) i lansirali predstojeće izdanje najprestižnije svjetske smotre trendova na međunarodnoj arhitektonskoj sceni. Izložba će biti upriličena u periodu između 23. maja i 29. novembra (vernisaž 21. i 22 maja).

Sarkis je okupljenim novinarima, ujedno, saopštio da je tema predstojećeg Bijenala arhitekture: How will we live together?(Kako ćemo živjeti zajedno) - a izbor teme je obrazložio ovako:

“Potreban nam je novi dogovor o prostoru. U kontekstu širećih političkih podjela i rastućih ekonomskih nejednakosti, pozivamo arhitekte da osmisle prostore u kojima možemo živjeti zajedno i biti velikodušni: zajedno kao ljudska bića koja, uprkos našem sve većem individualitetu, žude za spajanjem - i međusobno, i sa drugim vrstama - širom digitalnog i stvarnog svijeta; zajedno kao nova domaćinstva u potrazi za raznovrsnijim i dostojanstvenijim prostorima za življenje, zajedno kao novonastale zajednice koje zahtijevaju pravednost, uključivanje i prostorni identitet; zajedno preko političkih granica da zamislimo nove geografije i udruživanja; i zajedno kao planeta suočena sa krizom koja zahtijeva globalni akcioni plan ako uopšte želimo da nastavimo da živimo.

Arhitekti pozvani da uzmu učešća na Bijenalu arhitekture 2020, ohrabruju se da uključe i druge profesije i sudionike - umjetnike, graditelje, zanatlije, ali i političare, novinare, naučnike iz oblasti društvenih nauka i obične građane. U suštini, Bijenale arhitekture 2020 insistira na zanemarivanoj ulozi arhitekta kao onoga ko srdačno saziva skup i onoga ko treba da vodi računa o dogovoru o prostoru.

Paraleno, Bijenale arhitekture 2020 drži da kroz materijal, te prostorne i kulturne specifičnosti, arhitektura inspiriše načine zajedničkog života. Imajući to u vidu, pozivamo učesnike da naglase one aspekte glavne teme koji su isključivo arhitektonski.

Kuratori nacionalnih postavki se pozivaju da se usresrede na jednu ili više pod-tema Izložbe. Potreba za inkluzivnijim socijalnim stanovanjem i sadržajima, ili za povezanijim urbanim i teritorijalnim tkivom, nastavlja da jednako pritiska i ekonomije u razvoju i one razvijene.

O godini 2020. se često govori kao o ključnoj tački na putu ka boljoj budućnosti. Mnoge nacije i gradovi stoje iza “Vizije 2020”. Ta godina je pred nama. Uzdamo se da će se kolektivna arhitektonska imaginacija suočiti sa ovom jedinstvenom prilikom kreativno i odvažno”.

Britanski savjet (British Council) je već 17. aprila - ne čekajući da Sarkis zada temu XVII Bijenala arhitekture - imenovao kuratorski tandem koji će predstaviti Veliku Britaniju u Veneciji. Za tu čast su se izborile Majdže Vergeze & Medlin Kesler(Manijeh Verghese & Madeleine Kessler). Njihov koncept je naslovljen Vrt privatizovanih užitaka (The Garden of Privatised Delights), a fokus je na gorućoj temi “jezive epidemije”, kako kažu, “privatizovanih javnih prostora širom britanskih gradova”. Triptih Hijeronimusa Boša (Hieronymus Bosch - holandski slikar koji je djelovao krajem XV i početkom XVI vijeka) nazvan - Vrt ovozemaljskih užitaka - ili Vrt zemaljske naslade - poslužio je kao inspiracija za koncept, a najuži fokus biće na prostorima poput glavnih ulica britanskih gradova - British High Street - i igrališta - koji su pod “rastućom prijetnjom privatizacije”. “Izložba će biti dio”, stoji u oficijelnom saopštenju, “aktuelne debate o vlasništvu i pristupu” onim prostorima koji se u Britaniji (još uvijek) doživljavaju kao javni prostori. Kuratorke najavljuju da će transformisati Britanski paviljon u Đardinima “u seriju prostora” koji će, pored vida i sluha (oči i uši) angažovati i ostala čula. Na osmišljavanju tih prostora biće angažovani, paralelno, stručnjaci koji se bave teorijom i istraživanjima i oni koji djeluju na praktičnom polju. Akcenat će biti kako na načinima korišćenja javnih prostora danas, tako i na strategijama koje mogu poslužiti ljudima da prošire svoju nadležnost nad javnim prostorima koji im - po definiciji - pripadaju.

Izboru kuratorki britanske postavke prethodilo je imenovanje Sare Man (Sarah Mann - direktorka za arhitekturu, dizajn i modu Britanskog savjeta) za komesarku britanske postavke (gospođa Man je bila na čelu britanskog tima i na prošlom Bijenalu arhitekture - tima koji je bio nagrađen specijalnim priznanjem za nacionalnu postavku, tako da su očekivanja opet visoka). Zatim je organizovan konkurs - upućen je tzv. Otvoreni poziv za predloge postavke u britanskom paviljonu - koji je bio organizovan u tri koraka - a Žiri je bio sastavljen od stručnjaka različitih profila.

“Kuratorstvo postavke u Britanskom paviljonu na Bijenalu arhitekture u Veneciji 2020. godine”, izjavila je komesarka Man početkom decembra prošle godine, u vrijeme kada je objavljen pomenuti Otvoreni poziv, “jedinstvena je prilika za osvrt na bogatu raznolikost britanske kulture i za njeno uzdizanje, kao i za predstavljanje tih ideja na najprestižnijoj arhitektonskoj izložbi na svijetu”.

Podsjetiću vas da smo krajem septembra 2017. godine saznali da će britansku postavku na XVI Bijenalu arhitekture, 2018. godine, kurirati arhitektonska praksa Caruso St John Architects (naslov postavke je bio Island - Ostrvo) - i sad se nameće pitanje zašto su Britanci požurili ovoga puta - zašto je odluka o kuratorskom tandemu objavljena skoro pa pola godine ranije? Razlog je vrlo jednostravan - da bi kuratorke/koratori imale više vremena da sprovedu svoju zamisao u djelo - uz opasku da je kuratorkama ovoga puta ostavljeno na volju hoće li postavku prilagoditi Sarkisovoj temi.

Iza postavke u Paviljonu Švajcarske na XVI Bijenalu arhitekture, 2018. godine (Svizzera 240: House Tour; Alessandro Bosshard, Li Tavor, Matthew van der Ploeg, Ani Vihervaara) - koja je ovjenčana Zlatnim lavom za najbolju nacionalnu postavku, stajao je, kao i uvijek - Švajcarski savjet za umjetnost Pro Helvetia. Švajcarci se ne šale, pa su i oni, poput Britanaca, ovoga puta požurili. Naime, 23. marta ove godine - 25 dana prije Britanskog savjeta - i godinu i dva mjeseca prije otvaranja XVII Bijenala arhitekture, Pro Helvetia je objavila da će Švajcarsku predstavljati...

OK, sve informacije o konkursu za postavku Švajcarske na predstojećem Bijenalu - kao i o pobjednicima - imate na adresi prohelvetia.ch - pa ako vas zanima...

A mi? Gdje smo mi u toj priči?

Reći ću samo da je Vlada Crne Gore, na sjednici održanoj 11. januara 2018. godine, usvojila informaciju o učešću Crne Gore na prošlom, XVI Bijenalu arhitekture u Veneciji - da bi Međunarodni konkurs za koncept i sadržaj crnogorske postavke bio raspisan 19. januara - što će reći da smo tek 14. februara - tri mjeseca i desetak dana prije otvaranja - znali autore crnogorske postavke...

Crnogorska postavka na XVI Bijenalu arhitekture 2018. godine - iza koje su stajali Dušan Vuksanović, komesar, Sonja Radović Jelovac, kuratorka, i međunarodni autorski tim koji je predvodio Krešimir Rogina, hrvatski arhitekt - bila je, po mom nadasve skromnom mišljenju, najsuvislija, najodmjerenija, najelegantnija i, ukratko, daleko najbolja crnogorska postavka do sada - pa ne mogu a da se ne zapitam - kad će projekat predstavljanja CG na predstojećem, XVII Bijenalu arhitekture, biti pokrenut? Što čekamo drugovi?

( Borislav Vukićević )