Održano veče sjećanja na Borku Pavićević
"Odlazak Borke Pavićević predstavlja odlazak istinske heroine za drugačijim prilikama svijeta, koji se na prelasku iz XX u XXI stoljeće na balkanskim prostorima lomio u tranzicionom i ratnom okruženju", rekao je Ljumović
U organizaciji OJU "Muzeji" i Fondacije "Kotorski festival pozorišta za djecu" održano je veče sjećanja na Borku Pavićević, nedavno preminulu dramaturškinju i direktorku beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju.
Prof. dr Branislav Dimitrijević, teoretičar i istoričar umjetnosti rekao je da "to što je imala Borka - ima jako malo ljudi".
"A to je veza između velikih, snažnih i jasnih ubjeđenja i akcije, neposredne primjene tih ubjeđenja. U vremenu kad Milošević dolazi na vlast, kada se stvara nacionalistička retorika, sve počinje prekidanjem pozorišnih predstava i onemogućavanjem ljudi koji drugačije misle da nešto kažu. Borka se tada našla u Beogradskom krugu, u toj jednoj grupi intelektualaca koja se nije mirila sa katastrofom ka kojoj je Srbija tada išla, i ne samo Srbija. Zbog svega toga bila je sklonjena iz Beogradskog dramskog pozorišta sa čime se nije mirila i tada je stvorila svoje pozorište, stvorila je svoje mjesto. Tako je nastao Centar za kulturnu dekontaminaciju 1995. godine koji postaje ključno mjesto za razvoj nečega što se zove nezavisna kultura u Srbiji, postaje ključno mjesto za različite oblike umjetničkih i drugih događaja, jer je kod Borke veza između umjetnosti, politike i života bila isprepletena i ona je, kroz Centar za kulturnu dekontaminaciju, uspjela da pokaže tu neposrednu isprepletanost života, umjetnosti i politike jer se vi ne možete baviti umjetnošću, a da se istovremeno ne bavite politikom", rekao je Dimitrijević.
Da je svoju borbu za drugačijim prilikama svijeta Borka Pavićević vodila umjetnički i građanski hrabro, smatra profesor produkcije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju prof. mr Janko Ljumović.
"Odlazak Borke Pavićević predstavlja odlazak istinske heroine za drugačijim prilikama svijeta, koji se na prelasku iz XX u XXI stoljeće na balkanskim prostorima lomio u tranzicionom i ratnom okruženju. Uprkos svemu, sa glavom u torbi djelovala je Borka Pavićević, pitala i odgovarla. Kada se razumije duh vremena, to je jednostavan i lak izbor, kada se misli i kreativno djeluje, to je trenutak da izabereš najtačnije ime za djelovanje - Centar za kulturnu dekontaminaciju, mjesto susreta koje zrači imenom Borke Pavićević", istakao je Ljumović.
Mr Ksenija Rakočević, koordinatorka "Njegoševih dana" i urednica "Kotorskog kruga", kazala je da je bilo planirano da narednog septembra upravo Borka Pavićević bude učesnica "Kotorskog kruga".
"Bila je među prvim detektorima bujanja paranoja, domaćeg nacionalizma, buđenja pacova, poplave mediokriteta i poluintelektualaca. Još kao šezdesetosmašica, nakon što nije pristala na kompromise i da se od 11 studentskih zahtjeva ispune samo 4, dok korača Salom heroja ka govorinici, masa joj skandira da je provokatorka. A vremenom je, kako je govorila, postala i vještica, ženetina, izdajica, komunjara, Jugoslovenka. Borka jeste bila sve to. Provocirala je nacionaliste izgovarajuci i organizujuci Mirdita, dobar dan. Izdala je nacionaliste i ratne profitere pokazujući im šta je stav i kako treba živjeti. Za potkusurivače i fašiste, za glupake koji su preko partije uspjeli da se domognu funkcija, bila je vještica koje su se bojali jer znanje i istinu nije lako u oči pogledati. A Borka jeste bila znanje i istina", kazala je Rakočević.
Borka Pavićević rođena je 1947. godine u Kotoru. Diplomirala je dramaturgiju 1971. godine na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu gdje je i magistrirala 1976. godine.
U dramaturškom odjeljenju „Ateljea 212" radila je 10 godina i u BITEF-u 20 godina.
Osnivačica je teatra "Nova osećajnost", učesnica pokreta KPGT (Kazalište, pozorište, gledališče, teatar) i "Civilnog pokreta otpora", bila je umjetnička direktorka Beogradskog dramskog pozorišta, članica "Beogradskog kruga" i osnivačica i direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu.
Objavila je tri zbirke eseja: "Na eks - Postdejtonska moda", "Moda" i "Glava u torbi", kao i članke u brojnim časopisima, zbornicima, dnevnim i nedjeljnim novinama.
Od 1991. godine učestvovala je u mnogim antiratnim akcijama u Beogradu i drugim jugoslovenskim gradovima u saradnji sa jugoslovenskim organizacijama koje su se zalagale za demokratizaciju i razvoj civilnog društva u Srbiji i regionu.
Dobitnica je nagrade "Hirošima fondacije” za mir i kulturu, nagrade "Ruts" Evropske kulturne fondacije, nagrade "Osvajanje slobode" koju dodjeljuje fond "Maja Maršićević Tasić" i nositeljka je Ordena Legije časti Republike Francuske.
( Vijesti online )