Perun je guslama i Teslu zaplakao

Jedan od najmoćnijih i najdominantnijih bogova u staroslovenskoj mitologiji je Perun - bog groma, oluje i munje, koji je kažnjavao krivokletnike i sve zle ljude, i koji je bio zaštitnik pravde.

Jedan drugi Perun, rođen 1880. u Drenoštici, nadomak Nikšića, bio je “bog gusala”, učitelj, patriota koji je ratovao u balkanskim i u Prvom svjetskom ratu, čovjek koji je prvi na ovim prostorima snimio guslarsku ploču. Zvao se Petar Perunović, ili - guslar Perun.

Starije generacije koje znaju ko je bio Perun polako odlaze, a mlađi i ne znaju da je u rijeci Zeti, nedaleko od rodne kuće, 1952. završio život čovjek koji je pjevao Nikoli Tesli, viđao se sa Mihailom Pupinom, da je na njegove pjesme navodno zaplakao čak i američki predsjednik Vudro Vilson, da je na Sorboni pjevao “Smrt majke Jugovića”, guslao i na Kolumbija Univerzitetu, doveo 10.000 dobrovoljaca iz Amerike i o kome je pisao i Dobrica Ćosić u romanu “Vreme smrti”.

“Rodbina je Petra, koji je bio brat od strica moga đeda, zvala Peko. Bratstvo Perunovića je veliko. Ima 12 podogranaka, a Peko je, kao i ja, iz ogranka Stojovića. Njegov otac Andrija Šujoi majka Savica, koja je bila rodom od Nikolića, sa Čeva, imali su četiri sina. Samo Ilija, koji je živio na selu, nije učio veće škole”, priča za “Vijesti” profesorica u penziji Mileva Beba Perišić, rodom Perunović, koja penzionerske dane provodi u Tunjevu.

Prvi honorar od knjaza Nikole

Perunova majka Savica bila je izuzetno dobra tužbalica, tako da je Perun od nje mnoge pjesme naučio. “Prve gusle dobio je od tetke pred početak škole. Nije mnogo prošlo, kuća im je izgorjela, a sa njom i gusle. Petrov stric Migud, koji je inače bio dobar guslar, vidjevši ga kako tuguje za njima, napravio mu je male gusle uz koje se učio i naučio pjevati”, kaže epski pjesnik Božo Đuranović.

Najveći uticaj na Peruna imalo je pjevanje čuvenog guslara Ilije Kontića, a prvi “honorar” dobio je od knjaza Nikole.

“Počeo je da gusla kao dijete, sa pet-šest godina. Učio je školu u Bogetićima i bio je u trećem razredu kada je knjaz Nikola posjetio školu. Kada je knjaz pitao ko je najbolji đak, jedan učenik je ustao i rekao da je on, a Peko je dodao: ‘Jeste, gospodaru, on u četvrtom, a ja u trećem razredu’. Imao je male gusle i otpjevao je pjesmu knjazu koji ga je častio. Pjevao je on Nikoli i kada je postao guslar, na dvoru, i bio mnogo bolji od ostalih guslara. Kralj mu je tada kazao da dobro pjeva, da se čuje i preko Budoša, ali da su mu slabe gusle. Na to mu je Peko odgovorio: ‘Gospodaru, važno je da je dobro ono što mi je majka dala, a vi mi nabavite bolje gusle’. Kralj ga je odlikovao ‘Danilovim krstom’”, sa osmijehom priča Beba dok prelistava knjige koje su objavljene o njenom rođaku.

Kada je napunio 20 godina, otišao je u Šabac. Jedno vrijeme boravio je u kući Josifa i Ruže Vinaver, poznate pijanistkinje koja mu je dala “vjetar u leđa” da nastavi da se muzički obrazuje, pa je u tom gradu od čuvenog češkog kompozitora Roberta Tolingera učio osnove klasične muzike.

“Neobično je bilo njegovo upoznavanje sa Vinaverima. Iz Pješivaca je pošao za Beograd, a odatle u Šabac. Kada je stigao, vidio je da neka djeca maltretiraju jednog dječaka. Odbranio ga je, uzeo za ruku i poveo kući. To je bio Stanislav Vinaver. Njegova majka Ruža, koja je bila izvrsna pijanistkinja, zadržala ga je kod sebe i dio života je proveo sa njim. Kakva koincidencija. Kada je ranjen, Ruža je bila bolničarka i ona mu je previla rane, a Stanislav Vinaver ima divan članak o Peku”, kaže Beba.

Iz Šapca je, u želji da se muzički obrazuje, otišao u Beograd i upisao Muzičku školu “Mokranjac”, ali je na preporuku profesora da se vrati onome što odlično radi - guslama, napustio školu. Otišao je u Valjevo gdje je radio kao pisar u Prvostepenom sudu i tamo je učestvovao, ali i organizovao, brojne guslarske koncerte, a na jednom od njih dobio je gusle od kojih se nije odvajao do kraja života.

“Kralj Nikola je na poklon dobio gusle od jednog Grahovljanina i te gusle je poklonio Jaši Nenadoviću. Kada je Peko imao koncert u Valjevu, Dobrivoje Nenadović mu je poklonio te gusle”, kaže Beba i doda da je umjesto muzičke završio učiteljsku školu.

Sa tim guslama je išao širom Srbije, pjevao o slobodi, širio duh zajedništva.

Pjevao u Pragu pred 60.000 ljudi

“Kada je 1908. godine car Franjo Josif anektirao Bosnu i Hercegovinu, organizovani su mnogi protesti po Crnoj Gori i Srbiji. Na velikom mitingu protiv Austrije održanom u Beogradu, kod spomenika knezu Mihailu, gdje je prisustvovalo više od 10.000 ljudi, Petar, obučen u divno crnogorsko odijelo, popeo se na spomenik i početak pjevanja objavio pucnjem iz revolvera. Ostalo je zabilježeno da su na mitingu drinskih dobrovoljaca Peruna na ramenima donijeli pred Narodnu skupštinu gdje je pjevao i pozivao poslanike da povedu narod u borbu protiv Austrije”, priča Đuranović.

Ostalo je zabilježeno i da je na sokolskom sletu u Pragu, pred 60.000 ljudi otpjevao, za tu priliku napisanu pjesmu u slavu češkog “oca nacije” Františeka Palackog.

Balkanski ratovi nijesu mogli da prođu bez Peruna. Pridružio se crnogorskim dobrovoljcima, pjevao vojnicima, podizao im moral. U bitkama je šest puta ranjavan, a u Gučevu, 1914. pored njega “ranjene” su mu i gusle. Nakon bitke, unaprijeđen je u oficirski čin i odlikovan ordenom “Takovskog krsta”.

Učestvovao je i na Solunskom frontu, a uspio je da iz Amerike dovede 10.000 dobrovoljaca, budućih “solunaca”. Aleksandar Karađorđević ga je odlikovao ordenom “Svetog Save”.

“Slate su u Ameriku, prije njega, razne misije, ali ljudi sa doktorskim titulama nijesu mogli ništa da urade, sve dok nije došao Perun sa njegovim guslama. Na njegov guslarski zov odazvalo se preko deset hiljada dobrovoljaca”, kaže Đuranović.

Tesla tražio da se upoznaju

Prilikom boravka u Americi, Perun se sreo sa Mihailom Pupinom i Nikolom Teslom, kome je i guslao.

“Doktor pedagogije Paja Radosavljević je u Americi napisao članak o Peku, a Nikola Tesla je nakon pročitanog članka tražio da ga upozna sa njim. Peko mu je dva sata pjevao uz gusle, uspio je i da ga zaplače, ali i da mu Tesla ispriča detalj iz djetinjstva, kako je slušajući pjesme o crnogorskom junaštvu poželio da i on ‘sabljom siječe’ pa je uzeo sataru i otišao da ‘siječe’ stabljike kukuruza, a zbog toga od oca dobio batine. Nikola ga je zadržao na večeri, a kasnije je Peko napisao odu Tesli. Pitao je tada Teslu zašto se nije ženio, a ovaj mu je odgovorio da ga ta tajna prirode nikada nije interesovala. A kada je njega Tesla upitao je li ženjen i saznao da nije, pitao ga je zašto se nije oženio. Peko mu je odgovorio: ‘Sva djeca svijeta su moja djeca’”, priča Beba.

„Meni je drago što vas vidim. Vi ste vojnik i guslar. Ja volim gusle i narodnu pjesmu. Imam ćirilicom štampane sve narodne Vukove pjesme i često pročitam pokoju, koliko da se osvježim narodnim duhom i ne zaboravim srpski jezik. Gusle su mi ostale u dragoj uspomeni još dok sam bio dijete u Lici. Potom je Perun uzeo gusle u svoje ruke i zapjevao epsku pesmu ‘Stari Vujadin’“, zabilježio je Perunovićevo sjećanje Mirko Dobričaninu svojoj knjizi “Guslar Perun”.

“Bio je veliki prijatelj sa Mihailom Pupinom. Lično se poznavao i sa predsjednikom Vilsonom. Prvi je guslar koji je snimio ploču i to 1927. godine prilikom drugog boravka u Americi, kada je širio prosvjetiteljstvo i kulturu i kada se po drugi put sreo sa Teslom. Tada mu je poklonio gramofonsku ploču, ali i pjesmu koju mu je posvetio. Bio je prvi guslar koji je guslao na Sorboni”, priča Beba.

“Kada je izbio Drugi svjetski rat, Perun je kao rezervni potpukovnik dobio poziv da se javi na ratni raspored u Temerin, da primi kombinovani bataljon. Bila mu je tada 61 godina. Kada je stigao u Beograd, od detonacije granate bio je teško povrijeđen. Tada je ostao bez sluha. Iz Beograda se 1947. godine, oronuo i gluv, vratio u svoje rodno mjesto i tu proveo ostatak života. Tiho se gasio kao žižak, ne davajući nikome glasa o sebi, ni svojim prijateljima, ni ratnim drugovima”, kazao je Đuranović koji je napisao pjesmu posvećenu Perunovim guslama.

Tunjevo je, kaže Beba, možda i jedino selo u Crnoj Gori koje ima park.

“To je bio komun ogranka Stojovića. Svi Stojovići su se dogovorili da taj komun pretvore u park koji će posvetiti Peku. Udruženje guslara Crne Gore, Srbije i Republike Srpske je u tom parku, na 50. godišnjicu od njegove smrti, podiglo Peku bistu. Nažalost, ljudi o Peku znaju strašno malo. Mislim da sa njim treba svi da se ponose. Život je posvetio borbi za slobodu, guslama i djeci. Greška svakoga je ko takve ljudske veličine ne uzima za primjer. To su vanvremenski ljudi. Njemu je Zeta ugasila život, ali ne i njegovo djelo”, kaže Beba.

U Beogradu je 2006. godine dotadašnja “177. ulica”, koja se nalazi u Rakovici, u neposrednoj blizini Manastira Rakovica, dobila naziv Ulica guslara Peruna. Ni u Danilovgradu ni u Nikšiću nema Perunove ulice, ili spomen-obilježja njemu posvećenog. Samo Perunov park u Tunjevu koji mu napraviše bratstvenici.

“Pobjegoh lud od sreće”

Peko se nije ženio, a djecu je volio iznad svega, priča Beba.

“Zbog njega su dvije žene izgubile život – jedna slučajno, druga namjerno. Za vrijeme rata, ruska medicinska sestra Aleksandra Petrovna je čula za guslara Peruna. Poželjela je da ga čuje, ali uveče je pala granata i ubila je. Niko drugi nije poginuo bez ona. U Vojvodini, u selu Dragutinovcu, jedna učiteljica bila je strašno zaljubljena u njega. Bilo je između njih neke simpatije. Kada je Peko po drugi put otišao u Ameriku, ona je, misleći da se nikada više neće vratiti, izvršila samoubistvo. Kada je on to čuo, kazao je: ‘Pobjegoh lud od sreće’”.

( Svetlana Mandić )