Topčibašić: U ruskoj muzici sam pronašla potpuni izražaj svoje duše

Mlada crnogorska solo pjevačica Ena Topčibašić nastupiće 1. avgusta na velikoj sceni KIC-a, a njen projekat nosi naziv “Veče crnogorske i ruske umjetnosti”. Na koncertu će nastupiti u pratnji ruske pijanistkinje doc. Elene Larine, a u saradnji sa crnogorskim glumcima Anđelijom Rondović,Markom Rajkovićem, Jovanom Dabovićem i Jelenom Šestović, čarolija na sceni će biti stvorena izvođenjem djela Lalića i Dostojevskog, te poezijom Nenezića, Jesenjina i Puškina.

Topčibašićeva muzičku školu pohađa od svoje pete godine, a osnovno muzičko obrazovanje stekla je u Bijelom Polju. Srednjoškolsko obrazovanje stekla je u umjetničkoj školi za muziku i balet “Vasa Pavić”, na odsjeku solo pjevanje, u klasi profesorice Zorane Latković, a od oktobra 2018. godine studira pjevanje na Bečkoj muzičkoj akademiji – Universität für Musik und darstellende Kunst Wien u klasi profesora Martina Vache. Njen koncert počeće u 20 časova, a ulaz je slobodan, a više o koncertu, kao i karijeri Topčibašićeva otkriva u razgovoru za Vijesti...

Šta je to što će imati priliku da čuje publika na tvom koncertu u KIC-u?

Veče crnogorske i ruske umjetnosti predstaviće obilje ruskih pjesama, pisanih na poznate stihove Puškina i Tolstoja, kao i crnogorskih sa izrazitim orijentalnim melosom. Moja ideja, proistekla iz velike želje da na prostoru Crne Gore održim koncert koji će dočarati vezu crnogorske i ruske umjetnosti, predstavlja sinergiju ove dvije kulture koja znači premijum kvaliteta. Ovo veče biće upotpunjeno nastupom crnogorskih glumaca, koji će monolozima i stihovima poznatih crnogorskih i ruskih autora ove veče učiniti potpunim. U saradnji sa ruskom pijanistkinjom doc. Elenom Larinom, ruske i crnogorske melodije napuniće dušu slušalaca i crnogorskoj publici približiti čari ove dvije umjetnosti.

Koncert se održava pod sloganom ”Veče crnogorske i ruske umjetnosti”, otkud interesovanje za rusku kulturu i šta je bilo presudno da je uopšte zavoliš?

Ruski jezik i kulturu sam zavoljela još u osnovnoj školi, uz znanje koje mi je pružila, ne samo moja profesorica ruskog jezika, već i profesorica mog života, Vera Joksimović. Kao đak bjelopoljske škole “Risto Ratković” uz stečeno znanje, osvojila sam prvo mjesto na NIS-ovoj međunarodnoj olimpijadi znanja ruskog jezika, odražanoj u Novom Sadu 2014. godine. Iste godine bila sam pozvana u Moskvu da prezentujem svoju državu, pa sam na Olimpijadi svjetskog ranga, uz učešće više od 28 zemalja osvojila prvo mjesto u Rusiji. Ljubav prema ruskom jeziku i kulturi značilo je apsolutni pronalazak sebe u ruskoj umjetnosti. U ruskoj muzici sam pronašla potpuni izražaj svoje duše, pa sam samim tim imala i priliku da u Beču sarađujem sa ruskom pijanistkinjom doc. Elenom Larinom, u čijoj saradnji sam nastupila u ruskom kulturnom centru u Beču, pjevajući ruske melodije. To nas je inspirisalo da sličan koncert održimo i u mojoj matičnoj državi, Crnoj Gori.

Takođe će sa tobom te večeri scenu dijeliti glumci Anđelija Rondović, Marko Rajković, Jovan Dabović i Jelena Šestović koji će izvoditi djela Ratkovića, Nenezića, Dostojevskog, Jesenjina i Puškina. Kako je uklopljen taj dio sa tvojim programom?

Moja ideja bila je da priblizim crnogorsku i rusku muziku svom narodu. Djela Dostojevskog, Čehova i ostalih velikih ruskih pisaca uvijek su mi bila inspiracija, pa sam samim tim došla na ideju da i monologe iz velikih djela, kao što je “Idiot” od Dostojevskog, i pjesme velikih crnogorskih i ruskih pjesnika predstavimo na sceni KIC-a. Zahvaljujući gospodji Snežani Burzan koja je doprinijela realizaciji moje ideje, sa svojim kolegama, nastupiću na velikoj sceni KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici, 1. avgusta u 20 časova.

Studiraš solo pjevanje u Beču, zašto si baš izabrala Universität für Musik und darstellende Kunst Wien i koliko je teško mladom muzičaru iz Crne Gore da dobije stipendiju i upšte dobije priliku da se školuje na takvom Univerzitetu?

Nakon stečenog muzičkog obrazovanja u umjetničkoj školi “Vasa Pavić”, u klasi profesorice Zorane Latković, svoje školovanje nastavljam na bečkoj muzičkoj akademiji. Universität für Musik und darstellende Kunst Wien je ove godine proglašen najboljim univerzitetom za muziku na svijetu. Znanje koje obećava sam univerzitet i grad Beč, koji je uvijek bio inspiracija najvećim muzičkim genijima, svakako je za mene predstavljao grad za potpuno razviće mene kao umjetnika, a i kao čovjeka. Prilika za učenje na ovom univerzitetu iziskuje veliki talenat, opštu kulturu i informisanost, prije svega, ogroman rad, kao i zrelost ličnosti. Mogućnost studija dobija se na osnovu položenog prijemnog ispita, koji podrazumijeva čitiri dana konstantnog prezentovanja, kako u muzičkom, tako i u glumačkom smislu. Uz sve to podrazumijeva se znanje jezika, prvenstveno njemačkog jezika. Kad čovjek jako želi i jasno zamisliti može, kad upornost i konstantno stremljenje za boljim “ja” nastupi; čovjek uvijek dobije priliku da radi na sebi i bude uvijek dočekan nasmijanim licima, spremnih da daju podrstrijek mladim umjetnicima. Neizmjerno sam zahvalna svom profesoru u Beču doc. Martinu Vachi, u čijoj klasi studiram.

Imala si priliku da nastupaš na sceni bečkog operskog teatra, po čemu ćeš pamtiti to iskustvo?

Već u prvim nedeljama studija, nakon uspješne audicije, izbarana sam za glavnu ulogu projekta pod vodjstvom svjetski poznatog tenora KS Mischael Schade, pa sam nastupila u decembru na bečkoj sceni pjevajući djela Monteverdija. Kao član operskog hora “Arnold Schönberg Chor” nastupila sam u produkcijama “Orleanskaya deva” i “Oberon” na sceni poznate operske kuće “Theatar an der Wien”, uz priliku da sarađujem sa divnim kolegama i eminetnim ljudima iz svijeta muzike.

Član si poznatog operskog hora “Arnold Schönberg Chor”. Koliko je bitno za budućeg operskog pjevača da prođe pjevanje i u takvoj formaciji?

“Arnold Schönberg Chor” je jedan od najboljih operskih horova na svijetu. Kao član ovog hora stekla sam već ogromno iskustvo na sceni. Osim nastupa u operama, sa istim horom nastupila sam u poznatoj “Elbphilharmonie” u Hambrugu, na trenutno jednoj od najautenitičnijih i najpoznatiji scena u Evropi, pjevajući djela Ligetija i Mahlera. Kao buduća operska pjevačica, smatram da pjevanje u horu donosi mnogo beneficija za dalji razvoj umjetnika. Iskustvo i prilike koje su mi pružene članstvom u ovom horu smatram i te kako značajnim za mene kao ličnost i umjetnicu.

( Marija Vasić )