Trpe li filmovi podjele na muške i ženske

Da li filmovi trpe podjelu na muške i ženske? Da li kod rediteljki postoji bilo kakva razlika u kvalitetu u odnosu na filmske reditelje? Šta oslikava ko je iza kamere filma koji gledamo? - neka su od pitanja koja su se otvorila na jučerašnjoj panel diskusiji na 3. Internacionalnom filmskom festivalu Forteca Perast.

“Odnosno, kada gledamo film da li možemo da pogodimo, na osnovu poetičnosti, stila i pristupa, da li je film režirala žena ili muškarac?”, upitao je filmski kritičar Dejan Dabić na samom početku diskusije.

Prisutni su se usaglasili da je neophodno podržati žensko filmsko stvaralaštvo, ali da su razlike u pristupu evidentne, međutim, da li to treba da okupira gledaoce?

“Naravno da postoje i da vidimo razlike u muškom i ženskom pristupu filmovima. Žene vide i osjećaju stvari drugačije. Nekada su i posvećenije detaljima i osjećanjima, nekada i ne. Ipak, kako smo svi različiti ljudi, tako su i muškarci i žene različiti u pristupu filmu, i to je normalno, ali treba podržati i pogurati žene”, kazala je rediteljka iz Švedske Mate Aekerholm Gardel čiji je dokumentarni film “Living. Loving” prikazan sinoć u Peraškom muzeju.

Uzimajući u obzir da žene nakon mnogo godina (samo)izolacije postaju vidljivije i da se bave kako filmom tako i drugim sferama u kojima su bile zapostavljene, žene treba da ostave svoj pečat i trag u djelu kojim se bave pritom bez pokušaja da oponašaju muškarce.

Članica žirija i producentkinja Andrijana Popović čija su specijalnost moda, mediji i film, a koja je i profestor na Univerzitetu Donja Gorica, kazala je da u svojim istraživanjima uvijek posmatra ono što su stvaralac, djelo i publika.

“Mislim da ta tri elementa uvijek zavise od vremena i prostora i treba ih postaviti u proces evolucije. Današnja kreativnost u svakoj vrsti posla je napravila pomak, tako da je veoma teško odrediti da li umijemo da prepoznamo ko je iza kamere”, zaključila je ona. Ono što je bitno jeste podrška žena i pozitivna retorika ali i osnaživanje ukupne filmske industrije.

Daleko od stvarne podrške ženskom stvaralaštvu

Dejan Dabić je istakao da nije toliko često na našim prostorima sresti ženu koja je organizatorka festivala, pa je Forteca samim tim još posebnija, jer iza stoji poznata glumica Jelena Paunović Ivanišević koja je udružila snage sa kustoskinjom muzeja u Perastu Aleksandrom Simeunović.

Prisutne je interesovalo koliko ima rediteljki danas u Crnoj Gori, filmskih rediteljki, pa je u tom kontekstu spomenuta i najzapaženija (ili jedina) Marija Perović.

“Na Islandu takođe postoji svega par ženskih rediteljki, a ni u Danskoj nije bolja situacija, takođe ih je nekoliko. Smatram da treba podržati žene u filmu. Ali smatram da je jednako loše predstavljati žene kao žrtve u filmskom biznisu...”,istakao je Gudmundson koji već nekoliko godina živi u Danskoj. Andrijana Popović je naglasila da je zabrinjavajuće to kako se o ovoj temi govori u Crnoj Gori. “Iako radimo na tome, daleko smo od svijesti da smo realno i mi u cijeloj toj priči, a ne samo da usvajamo tuđe teme... Daleko smo od toga da pružimo stvarnu podršku ženskom stvaralaštvu”, kazala je.

( Jelena Kontić )