Pismo iz Praga

Prag (na češkom Praha) spada u najočuvanije velike gradove Evrope, glavni je grad Češke Republike i nastao je u IX vijeku na rijeci Vltavi. Od srednjeg vijeka govorilo se da je Prag jedan od najljepših gradova na svijetu zbog čega ga i nazivaju Zlatni grad. Nadimak koji bih ja dao Pragu bio bi “grad tornjeva”, jer od pogleda na vrhove istorijskih građevina koje su većinom tornjevi, zastaje dah. Zbog čega me i ne čudi to da je ogromno srednjovjekovno jezgro Praga zaštićeno listom Uneskoove kulturne baštine.

Ko god da je bio u Pragu sigurno je posjetio Karlov most, Praški kamak sa katedralom Svetog Vida i astronomski sat. Karlov most, izgrađen od strane Karla IV u XIV vijeku, jedna je od najvećih turističkih atrakcija. Broji 30 statua koje predstavljaju svece i zaštitnike tog vremena, mosta i Praga. Most je krcat turistima tokom cijele godine, tako da ako mene pitate most treba doživjeti u ranim jutarnjim časovima pred sam izlazak sunca, posebno zimi. Praški zamak (Praški Hrad) je najveći zamak na svijetu. Sadrži velelepnu gotičku katedralu Svetog Vida, romanesknu baziliku Svetog Đorđa, raznobojne cvjetne bašte i tornjeve. Mimo unutrašnjosti koju svakako morate posjetiti, moj predlog je pogled sa zamka na stari grad. Najpoznatiji astronomski sat na svijetu (Praški Orloj) je biser koji krasi stari grad Praga i besprekorno funkcioniše još od XV vijeka. Ovo je dodatno zapanjujuće ako se uzme u obzir da pored standardnog vremena ovaj sat pokazuje položaje Sunca, Mjeseca, konstalaciju zvijezda na nebu, staro češko vrijeme, srednjoevropsko vrijeme, ali je i jedini sat na svijetu koji je u stanju da mjeri vavilonsko vrijeme kod kojeg su sati kraći zimi a duži ljeti. Na svakih sat vremena Praški Orloj oživljava, sve figurice na njemu se pokreću, otvaraju se prozori iznad samog sata i na njima se pojavljuje Isus i 12 apostola. Legenda kaže da je kralj naredio da oslijepe časovničara koji je stvorio ovaj astronomski sat, kako nikada više ne bi postojalo ništa slično. I zaista, ovakav spoj estetske ljepote i perfektne funkcionalnosti se rijetko gdje može pronaći.

U Prag sam se doselio 2013. godine, kada sam započeo doktorske studije vještačke inteligencije i zaposlio se kao istraživač/naučnik na češkom Tehničkom univerzitetu. Vrlo brzo sam naučio da se klima u Pragu odlikuje veoma hladnom zimom i izrazito toplim ljetom, proljeće i jesen postoje samo u kalendaru. Kancelarija mi je smještena u takozvanom novom gradu, tik uz rijeku Vltavu koja spada u simbole grada i sam pojam Praga se teško može odvojiti od nje. Uvijek se obradujem sunčanom danu, jer to znači da ćemo pauzu za ručak provesti na palubi nekog od mnogobrojnih brodova usidrenih uz obalu Vltave. Baš tu, uz obalu, niče najčudnija zgrada Praga, takozvana Plešuća kuća (Tančici Dum) koja podsjeća na par plesača i smjelo odskače sa svojim avangardnim stilom od susjednih baroknih i gotičkih građevina.

Ostatke dana i vikende većinom provodim u svom omiljenom naselju Vinohradi, gdje i stanujem godinama. Dovoljno blizu centra, a opet sa mnogo manje turista, ovaj dio grada je prepun parkova sa pogledom na stari grad, otvorenih pijaca sa svježim voćem i povrćem kao i otvorenih marketa tokom božićnih i vaskršnjih praznika. Iako ima 1,3 miliona ljudi (ne računajući turiste), javni prevoz nikada ne kasni, jer se osnovica sastoji od metroa i tramvaja koji imaju sopstvene trake, dok su autobusi svedeni na minimum, praktično nepostojeći u istorijskom dijelu grada. Tramvajski prevoz je aktivan tokom cijele noći, tako da panike nikad nema.

Noću je Prag živ jednako koliko i danju, nevažno koji je dan u nedelji. Ono što je veoma važno je da je jednako (pre)bezbjedan u 4 popodne kao i u 4 ujutru. Moguće da je Prag i najpopularnija destinacija za organizaciju momačkih i djevojačkih večeri, to se može vidjeti svakog vikenda. Dovoljno je reći da je, računato na 100 ml tečnosti, pivo jeftinije i od vode. Ali nudi Prag mnogo više od noćnog provoda, svakog dana je moguće pronaći nekoliko kulturnih dešavanja, kao na primjer opere, baleti, pozorišne predstave, projekcije starih filmova (ljeti pod otvorenim nebom), festivali, muzička dešavanja, izložbe u mnogobrojnim muzejima i galerijama itd.

Češki jezik je dosta sličan našem, iako na prvo slušanje to ne djeluje tako. Ali ponekad je “nepravilno” sličan. Na primjer, “hrad” ne znači grad već zamak, što i nije toliko daleko. Ali “hodina” ne znači godina već sat. Možete zamisliti kada sam na početku rješavao administrativne probleme i kada su mi govorili da dođem ili nazovem opet za “hodinu”. Na kraju, ja u Pragu uživam i kada se ništa ne dešava, kada izaberem nasumičnu ulicu za trening trčanja. U Pragu sam i zavolio trčanje, jer svaki put dok trčim razgledam i pronađem nešto novo, nešto što nisam primijetio ranije. Gotovo svaki dio Praga je kao umjetničko djelo sam po sebi.

“Prag vas nikada ne pušta da odete. Ova draga, mala majka ima oštre kandže”, Franc Kafka.

( Filip Radenović )