Herceg Novi: Izgradnja vodovoda bila bi dodatni impuls razvoju sela Kameno
Studija izvodljivosti je polazna osnova za izradu idejnog rješenja, potom glavnog projekta, za izgradnju cjevovoda
Dovođenje vode u selo Kameno u zaleđu Herceg Novog trebalo bi da bude podstrek razvoju tog podorjenskog kraja, ocijenila je direktorica Preduzeća Vodovod i kanalizacija , Olivera Doklestić, predstavljajući Studiju snabdijevanja vodom sela Kameno (Mokrine) iz hercegnovskog sistema.
Izgradnjom saobraćajnice prema Trebinju, sela Kameno i Mokrine doživljavaju privrednu ekspanziju. U Kamenom je 41 domaćinstvo koje se bave poljoprivredom i stočarstvom, a posljednjih godina i turizmom. U selu se održavaju sajmovi hrane, postoji biciklistička staza, a u njegovoj okolini su i brojni spomenici kulture. U naselju je i dvadesetak vikendica i 24 privredna objekta i hale. Naselje je razbijenog tipa aglomeracije stanovnika, smješteno u kraškoj zaravni kamenskog polja i po obodinim stranama Orjena, na kotama od 400 do 600 metara nadmorske visine i nalazi se na površini od 23 kilometra kvadratna.
Studija izvodljivosti je polazna osnova za izradu idejnog rješenja, potom glavnog projekta, za izgradnju cjevovoda od rezervoara Sušćepan zapremine 250 kubika i tri pumpne stanice, do najviše kote u Kamenom, objašnjava Doklestić.
Za Kameno se predviđa ukupna maksimalna dnevna potreba oko pet litara vode u sekundi, s tim da se uklopi sva današnja privreda i budući objekti, ali bez zalivanja bašti i poljoprivrednih kultura. Za to bi voda bila preskupa, ocijenila je Doklestić.
Trasa cjevovoda bi trebalo da ide postojećim makadamskim putem, u dužini od oko 2.200 metara. Vrijednost projekta procjenjuje se na oko pola miliona eura.
Snabdijevanje vodom sela danas se obezbjeđuje iz lokalnih izvorišta i bunara, a ljeti i cistjernama.
Na mjestu Dizdarica u ataru sela Kamenom izvor su kaptirali Turci dok su vladali tim dijelom Boke. Početkom 20. vijeka, austrougarska vojska, koja je bila stacionirana nešto niže u selu, obnovila je izvorište, ozidala ga kamenom i vodovodom od gizanih cijevi, dugim oko tri kilometra, sistemom šahtova i prelivnih bunara, vodu sprovela do dijela sela, gdje je zgrada osnovne škole građena osamdesetih godina 19. vijeka. Na toj trasi izgrađene su još dvije bistijerne koje se i danas koriste. Vodovod je obnovljen poslije Drugog svjetskog rata, ali je za potrebe motela Borići koji je izgrađen 1977. godine, voda preusmjerena. Iako je motel danas ruševina i ne radi duže od dvije decenije, ta voda nikada nije “vraćena” u selo.
( Slavica Kosić )