"Buntovna poruka rokenrola je nešto posebno"

Da su za dobar ritam i muziku potrebni dlanovi i bubanj, za dobru "pjesmu" tri samoglasnika, a za dobru energiju Dragoljub Đuričić, pokazalo se i na desetom jubilarnom Bedem festu koji je otvorio jedan od najboljih bubnjara sa prostora bivše Jugoslavije.

“Nikšić je pravi grad za rokenrol. Ovdje je radnička klasa, a gdje je ona tu je i rokenrol. U svim gradovima gdje je industrija tu niču dobri rokenrol bendovi u izobilju. Zato što je ta buntovna poruka rokenrola nešto jako posebno”, kazao je Đuričić nakon nastupa.

Prema njegovim riječima stara gradska tvrđava je jedan od najlepših prostora u Crnoj Gori, pa se vodio mišlju da na Bedemu organizuje samostalni koncert.

"Mi smo narod koji zaboravlja da se naslanja na svoju prošlost, a mnogo o tome pričamo, pa ajmo manje pričati, a više raditi”, poručio je Đuričić.

Voli što se sve više, kako u Nikšiću tako i širom Crne Gore, organizuju rok festivali, ali bi to, da ikako može, “razvukao” tokom čitave godine.

“Ova nedjelja će biti bogata rokenrolom, a sljedeće nedjelje je Lake fest i opet imate bogatu nedjelju rokenrolom, a onda ćete imati 55 nedjelja bez festivala”.

Maja Cvetković, iz “E play”-a, kazala je da Bedem fest ima svoj šarm, da je publika uvijek sjajna, a domaćini odlični. “Povratnički” koncert beogradski bend je iskoristio da publici predstavi pjesme sa posljednjeg albuma.

“Ono što radi Petar Šundić u Nikšiću je stvarno vrijedno pažnje. Mislim da je super što u Crnoj Gori ima ovoliko festivala. Ne znam šta vam se desilo, ali dobro je. Vidim da se neke stvari pomjeraju, da nas ljudi zovu, da što više sviramo što nam je najvažnije”, kazala je Cvetković.

Frontmenka benda „E play“ smatra da priča da je roknerol mrtav „ne pije vodu“ ako publika i dalje voli takvu vrstu muzike.

„Bedem fest je moj omiljeni festival. Mislim da je festival koji je za deset godina uspio da napravi, aj da kažem, od nekog malog festivala vrlo važan festival sa tradicijom. Mi dolazimo ovdje i kada ne sviramo, tako da je meni ovo stvarno sjajno. Petar je uvijek u muzičkom izboru bio dosta ‘šaren’. Za razliku od drugih festivala, nikad nije htio da prepisuje. Uvijek je bio svoj“, kazala je Cvetković.

Nakon dvije godine ponovo Bisera Velentalić i bend Vasila Hadžimanova i ponovo „zlatni dan“ na Tvrđavi. Nakon nastupa i ona i bend, ali i ne baš brojna publika, bili su „ispunjeni“. Jer, to je ono što dobra muzika i izvođači pružaju – „ispunjenost“.

"Prave muzike je sve manje. Imamo 'budale' koji su urednici i gledaju samo kako da uzmu pare. Festivali su nestali jer je muzika 'umrla'. Ubili su je. Kao što je u politici, tako je i u muzici. Ali, mi se ne damo“, poručila je Velentalić i priznala da je Nikšić „osvojio“ tek na drugo gledanje.

Prošlog puta imala je utisak da je grad pod Trebjesom „ostavljen i zaboravljen“, ali ovoga puta ona i Nikšić su se „našli“.

„Prošli put nije mi se nešto dopao, a danas mi je nekako prirastao za srce. Zato sam rekla da se na sceni osjećam kao kod kuće, jer ja ne pričam gluposti, ne idem da vam se ‘uvučem pod kožu’. Ja sam suprotno od toga. Uvijek radim protiv, ali samim tim se još više ‘uvučem pod kožu’. Mislim da bi ovaj grad trebao na neki način da nagradi ove ljude, jer grad se prepoznaje po Bedemu i po pivu”, kazala je “vlasnica” sada već, antologijskih hitova.

Prve večeri festivala nastupili su i „Dingospo Dali“ i „Gospoda Glembajevi“, a prikazan je i film o Vladi Divljanu „Nebeska tema“.

Večerašnja scena rezervisana je za Laganu sredu, Vizant, Kandu, Kondžu i Nebojšu, Partibrejkerse i Svemirka.

( Svetlana Mandić )