Saša Stojanović: Tu sam da zabavim publiku

Gitarista Saša Stojanović u svojoj karijeri imao je priliku da prati mnoge crnogorske muzičare. Jedno vrijeme bio je dio benda Vanje Radovanovića, svirao je sa Vladom Georgievim, Marko Luisom, a bio je dio “Di Luna Blues Banda”. Već godinama često po lokalima nastupa i sam, a ove sedmice možete ga čuti u caffe baru Ružna Beti u utorak, dok će u srijedu zabavljati goste Mehanizma. Prije skoro 10 godina odnio je pobjedu na “Euro Unit Guitar Festu”, a imao je i školicu gitare u rodnom Nikšiću.

Po čemu su tvoje klupske svirke karakteristične?

Smatram da svaki muzičar (kada radi sam) mora da bude originalan u svom nastupu. Uvijek sam neposredan sa publikom, pratim ih, pa tako i slažem repertoar. Često u pjesmi dodam neki svoj stih, tj. izmijenim tekst pjesme. To je obično šaljivog karaktera, a publika na to lijepo reaguje.

Koja je prednost, a koja mana kad nastupaš sam?

Prednost je ta, što sam kreiram program, dok je mana što je puno teže, jer sam i pjevam i sviram, a to iziskuje veliku energiju

Svirao si sa mnogim kolegama, sa kim se najlakše dogovoriš oko repertoara i angažmana?

Volim da radim sa raznim muzičarima, jer svako donosi posebnu energiju i uvijek se može nešto naučiti. Nadam se da mi kolege neće zamjeriti, ako kažem da je blueser Danijel Petkovski čovjek, sa kojim najradije sviram. Uvijek vedar, nasmijan, veliki čovjek i veliki umjetnik.

Koliko pjesama imaš na repertoaru?

Repertoara nikad dosta. Recimo da repertoara imam toliko da pet, šest svirki mogu odraditi, a da ne ponovim nijednu pjesmu.

Koliko često mijenjaš repertoar?

Kada ne sviram, onda je tu laptop, jer skidam nove pjesme i proširujem repertoar.

Ima li neka pjesma koju izbjegavaš da sviraš na nastupima?

Nema. Tu sam da zabavim publiku i nema izbjegavanja pjesama.

Bez koje numere je nastup nezamisliv?

Definitivno Marija, od Miladina Šobića.

Da li na nastupima ispunjavaš muzičke želje gostima?

Sve zavisi gdje se svira, u principu da. Ako sam u nekom bržem ritmu, a traže mi baladu, kreće legendarna rečenica - “biće, samo malo kasnije - (hahaha)”, samo što im je ja uvijek otpjevam.

Kako reaguješ kad ti neki pripiti gost priđe, zagrli i krene da pjeva sa tobom?

Moraš biti i psiholog i reagovati na najbolji način, a gost je uvijek u pravu.

Primaš li bakšiš na nastupima i koja je najveća novčanica koju si dobio?

Očekujete da pomenem neku ljubičastu novčanicu, (hahaha) bilo je i tih, ali ću pomenuti svirku u mom Nikšicu, kada je pripiti prolaznik čuo pjesmu, jer su vrata bila otvorena i ostavio mi jednu novčanicu na stalak za tekstove i izašao van. To je bio period kada su penzije bile tri marke. Nastavio sam sa svirkom i nijesam obraćao pažnju na novac. Primijetio sam goste kako se došaptavaju i gledaju u mom pravcu. Pomjerih tekstove i ugledah novčanicu od 100 maraka. Osim što je u tom periodu to bio veliki novac, neobičan je i način na koji sam ga dobio.

Na čiju svirku voliš da odeš?

Volim da ispratim kvalitetne bendove. Svirke koje bih posjetio uglavnom su vikendom, a ja sam tada zauzet. Zadnje što sam ispratio je koncert Ramba Amadeusa.

( Marija Vasić )