Dvije slike opozicije

Odlično je što su u ponedjeljak 6. avgusta opozicione stranke i pokreti razgovarali o uslovima za izlazak na izbore ili eventualnom bojkotu izbora ako se ti uslovi ne ispune. To da su se uglavnom svi važniji protagonisti iz redova opozicije okupili i dogovarali, a onda i složili oko barem jedne bitne stvari kao što je odbrana demokratije u Srbiji, neuporedivo je bolja vijest od prošlonedjeljne vijesti da su u utorak 30. jula neki djelovi opozicije bili pozvani i pristali da se u tajnosti sastanu sa predstavnicima režima i pregovaraju o izborima.

Nadalje, dobro je i što opozicioni blok u (dugom) nastajanju nije odmah odlučio da li će izaći na izbore ili će ih bojkotovati. Za tako važnu odluku potrebni su pored vremena, jakih argumenata i pouzdanih činjenica i prikladni načini da se ona donese. Opozicija koja se juče sastala propustila je više prilika da utvrdi te načine: recimo, kada se formirao Savez za Srbiju, a zatim i kada se formulisao i prihvatao takozvani Sporazum sa narodom. I jedno i drugo su bile šanse da se izgradi međusobno povjerenje, kako između samih aktera iz redova opozicije, tako i između opozicije i žitelja Srbije. Obje su propuštene.

Možda će i potencijalno zajednička odluka o bojkotu/izlasku na izbore biti još jedna na isti način propuštena prilika. Na to je zaličio prošlonedjeljni takozvani okrugli sto vlasti i opozicije na Fakultetu političkih nauka. Sve je u vezi sa tim sastankom bilo pogrešno - od organizatora, preko mjesta održavanja, selekcije opozicionih predstavnika, predstavnika civilnog društva, predstavnika režima, do, naravno, tajnosti samog sastanka i njegovog nazivanja okruglim stolom.

To od utorka ne može biti okrugli sto ni na jedan zamisliv način. Institucija okruglog stola je praktično traženje mirnog izlaza iz situacije u kojoj se na suparničkim stranama nalaze akteri približno jednakih snaga. Tako je bar bilo u zemljama Istočnog bloka na prelasku iz devete u desetu deceniju 20. veka. Ništa u Srbiji i ništa izvan nje danas ne liči na tu situaciju. Ilustrujmo to: onda su režimi socijalističkih država bili primorani da sjednu za okrugli sto i utvrde uslove svog pada; u Srbiji je za sto privedena opozicija, to jest neki njeni djelovi, e da bi se uzurpatorskom režimu obezbijedio legitiman ostanak na vlasti.

Ali, od utorka do ponedjeljka stvari su se u vezi sa opozicijom, čini se, promijenile nabolje. Prvo, nije bilo selekcije opozicionih protagonista. Važno je graditi sliku o jedinstvenom opozicionom frontu kada je riječ o odbrani demokratije u Srbiji. Drugo, sastanak nije bio tajan: uredno je najavljen i na vrijeme su obaviješteni mediji. Ne može se zahtijevati sloboda medija na sastancima zatvorenim za medije, kako se to dogodilo prošle nedjelje. Nadalje, mjesto sastanka, zgrada opštine Stari grad, rijetko je političko mjesto sa koga opozicioni akteri mogu da progovare sa pozicije kakve-takve političke moći. (Univerzitet u Beogradu, pak, iz temelja je korumpiran, koliko god se neki njegovi djelovi, među kojima i FPN, naravno, trudili da spasu svoju akademsku čast.)

Zatim, ovim sastankom opozicioni protagonisti pokazali su da čuju i reaguju na takozvani glas javnosti. Tajni susret nekih od njih sa predstavnicima režima nije bio pozdravljen kao promišljeni politički korak; naprotiv, opoziciono nastrojena javnost uglavnom ga je oštro kritikovala. Na kritike je opozicija odgovorila sastankom od juče. To je dobar način da se izgradi povjerenje između opozicije i žitelja Srbije. Mnogo bolji, razumije se, od tajnog sastajanja i naknadnih saopštenja/opravdanja.

Pored toga, ovim sastankom opozicija je iz fokusa opoziciono nastrojene javnosti istisnula, barem nakratko, režim i pokazala se kao kolektivni akter sposoban da samostalno privuče pažnju. Na slici o sastanku od utorka dominirali su, nažalost, predstavnici režima. Konačno, umjesto razjedinjene, od strane režima, a pod krinkom organizatora, selektirane opozicije od prošlog utorka, juče opet imamo sliku opozicije koja se dogovara i zajedno staje nasuprot uzurpatorskom režimu.

- tako što će prema njima oblikovati poruku koju žele da pošalju. U skladu sa onim što budemo vidjeli, znaćemo da procijenimo kuda su krenuli.

Peščanik.net

( Dejan Ilić )