Petra Bubanja oduševila svoje Barane
Svojim kolegama u Crnoj Gori, budućim klasičnim muzičarima, poručila je da klasična muzika mnogo daje, „ali, puno i uzima“
Prvi doktor violine u Crnoj Gori Petra Bubanja (29) prije neko veče je na Barskom ljetopisu održala izvanredan koncert na kojem je doživjela ovacije publike u prepunoj sali Dvorca kralja Nikole. To je ujedno bio i premijerni nastup na Ljetopisu ove rođene Baranke koja već deceniju živi i radi u SAD.
Petra je sa svojim suprugom Edvardom Čeritijem, takođe doktorom violine, te sa svojim prvim profesorom violine Vatroslavom Simićem iz barske Muzičke škole i pijanistkinjom iz Bara Darjom Samofalovom izvela Bahov Koncert za dvije violine, “Divertimento za dvije violine i klavir” Igora Frolova, “Tango, Pjesma i Ples” Andrea Previna i “Transilvanijski ples” Bele Bartoka.
Sa suprugom je izvela djela “Srpski ples” Bele Bartoka, “Hava Nagila”, “La kukaraća” i Štrausov “Plavi Duna” u aranžmanu Alekseja Igudezmana, a na kraju je virtuozno izvela “Sonatu za violinu i klavir br. 2” Sergeja Prokofijeva, koja je na publiku ostavila najjači uticaj. Za bis je odsvirala temu iz “Šindlerove Liste” Džona Vilijamsa.
“Izabrala sam stvari koje se meni dopadaju i za koje sam mislila da mogu proći i kod naše publike. Volim Prokofjeva, kao i Šostakoviča, ova sonata je napisana za flautu, a aranžirana je za violinu i zato je i tako virtuozna i teška za violinu. Osjećaj kada svirate pred porodicom i prijateljima, pa još nakon deset godina prvi put u Crnoj Gori, zaista je nešto neprevaziđeno”, istakla je za „Vijesti“ Petra koja sa suprugom inače živi na Floridi, gdje honorarno sviraju sa sedam orkestara.
U maju 2018. ona je doktorirala violinu na državnom Univerzitetu Floride u klasi profesora Bendžamin Sanga, bila je pobjednica na univerzitetskim takmičenjima nekoliko godina, čime je dobila priliku da svira kao solista sa orkestrom, a takođe je bila koncert-majstor univerzitetskih orkestara. U komentaru mjesta klasične muzike u SAD danas, ona kaže da je tamo „ima svuda“.
“I najmanji grad ima orkestar, i zato uspijevamo da sviramo u sedam regionalnih orkestara jer su veoma blizu, najdalji nam je možda tri sata vožnje. Tamo se puno ulaže u orkestre, mada, opet sve zavisi i od toga da li ste u bogatoj regiji sa velikim sponzorima. Dnevno vježbam tri do pet sati, a ako nemam probe, čak i više. Edvard i ja smo sada sasvim zadovoljni na Floridi, sasvim mi odgovaraju i klima i sama država, sviramo svaki vikend, zadovoljni smo tim poslom. Što se ciljeva tiče, bilo bi lijepo kada bi se mogla dobiti neka ozbiljna predavačka pozicija na koledžu ili svirati u nekom jakom orkestru”, nastavlja vrsna mlada violinistkinja.
Svojim kolegama u Crnoj Gori, budućim klasičnim muzičarima, poručila je da klasična muzika mnogo daje, „ali, puno i uzima“.
“Trebaju biti spremni na to da je put težak, ali, da će na kraju dobiti ono što će ih ispuniti. Kad se osvrnem unazad, najponosnija sam što sam u Americi, u koju sam otišla sa 18 godina, uspjela da se vrlo brzo probijem, da ostvarim neke uspjehe kojima se nisam mogla nadati, čak sam svirala solo sa orkestorm na izuzetno prestižnom „National Orchestry repertoary“ festivalu na koji se teško dolazi”, zaključila je Petra.
Festivali muzičarima znače mnogo
Nakon završetka Muzičke škole u Baru, Petra je okončala Umjetničku školu srednjeg muzičkog obrazovanja za talente „Andre Navarra“ u Podgorici, a potom osnovne, master i doktorske studije završila na Floridi.
Svirala je sola u simfonijskoj poemi „Život heroja“ Rikarda Štrausa uz orkestar Florida Stejta, a članica je regionalnih orkestara Talahasi, Pensakola, Mobil, Valdosta, Sjeverozapadni orkestar Floride, Simfonija GC. Učestvovala je i na prestižnim muzičkom festivalu Bruard, a svirala je i za prestižne violiniste Dejvida Kim, Dejvida Kušerona i Gila Šahama.
- Nastup na Ljetopisu mi je bio ličan i veoma poseban. Sami po sebi, ovakvi festivali muzičarima znače mnogo, dolaze ljudi da vas vide, otvaraju vam se vrata za nastupe i u drugim gradovima, na drugim festivalima”, istakla je Bubanja
( Radomir Petrić )