U Čikagu prvu kafu piju kao u Mrkojevićima

Za višedecenijsko pregnuće u pomaganju zavičaju, članovi KC “Rumija”, listom Mrkojevići, dobili su priznanje i od svoje države matice - na manifestaciji „Dani dijaspore - iseljenika” pripala im je nagrada za dobročinstvo

8057 pregleda5 komentar(a)
U Čikagu imaju salu za druženja i aktivnosti, Foto: Privatna arhiva

Od zavičaja ih dijeli samo geografska distanca, jer se od Mrkojevića (barska opština) ne odvajaju ni kada piju prvu jutarnju kafu, u lokalu “Utjeha”, usred Čikaga, a vraćaju mu se ne samo mislima i pričom, već konkretnim djelom. Pomažu onima kojima je to najpotrebnije, od liječenja do gradnje puteva, kuća i škola... Za svoje višedecenijsko pregnuće u pomaganju zavičaju, članovi Kulturnog centra “Rumija” iz Čikaga, listom Mrkojevići, upravo su dobili priznanje i od svoje države matice - na manifestaciji „Dani dijaspore-iseljenika“ u Baru, pripala im je nagrada za dobročinstvo.

Priznanje je od predsjednika države Mila Đukanovića preuzeo predsjednik “Rumije“ Senad Perazić. “Nagrada države našim ljudima u Čikagu predstavlja veliku satisfakciju. Lijepo je kad vas matica prepozna na taj način, nakon našeg djelovanja svih ovih godina. Ovo je prije svega nagrada za sve nas u dijaspori koji godinama pomažemo našu Crnu Goru, u kojoj pratimo sva dešavanja, pa pomažemo i u humanitarne svrhe, bilo pojedinačno ili kolektivno”, priča Perazić.

KC “Rumija” su u Čikagu osnovali 1996. iseljenici iz Mrkojevića. Sada broji preko 200 članova svih generacija, uključujući i one iz prvog talasa emigracije u SAD pedesetih godina prošlog vijeka. Među osnivačima su ugledni članovi barske dijaspore u Čikagu i SAD - Fado Redžović, Ramo Peročević, Redžo Nikezić, Bećo Ćubič, Bečo Vulič, Avdija Perazić...

KC “Rumija” služi prije svega za druženje u sali koja je u našem vlasništvu. U sklopu “Rumije” rade škole folklora i crnogorskog jezika, okupljanja su četvrtkom i petkom, imamo i kuhinju, organizujemo sportske aktivnosti i zabave. Preko ljeta ne radimo, otvaramo KC krajem septembra. Mi mladi sada pokušavamo da sve to podignemo na viši nivo. Da ne zaboravim, dobili smo ranije i nagradu ‘Iskra’ za filantropiju”, kaže Perazić, koji je u Čikagu zasnovao porodicu i dobio troje djece.

On ukazuje da kolonija Mrkojevića u Čikagu broji “oko 250 porodica, dakle, oko 1.100 članova”.

“Zato ovdje ni u jednom momentu nisam osjetio nostalgiju, mi kafom u “Utjehi” počinjemo jutro prije polaska na posao, i popodne, kad se vraćamo sa posla. Ja sam otišao u Ameriku jula 1999. na poziv prvog komšije. Prvi su dani bili teški, ali ne toliko kada imate nekoga da vas pogura, pomogne, uputi na pravi put. Naši ljudi su mi izašli u susret, drugovi i rodbina, počeo sam odmah da radim, i onda je sve na vama, šta i kako želite. Danas imam malu firmu za građevinske poslove”, kaže Perazić. U rad KC “Rumija” uključio se 2000, dvije godine proveo u iseljeničkom radiju koji je tada bio aktivan. Nedavno je izabran za predsjednika, sa njim su u Upravnom odboru još i Bećo Kalamperovič kao potpredsjednik, Ahmet Peročević, Beri Muslić, Senad Spahija, Ado Markičić i Besim Hadžić. Trenutno su angažovani oko renoviranja prostorija.

“Saradnja sa drugim našim iseljeničkim društvima može biti mnogo bolja, svakako da je Uprava za dijasporu posljednjih nekoliko godina mnogo pomogla i sada se malo manje osjećamo zaboravljenim. U stalnom smo kontaktu, mnogo češće dolaze nego ranije, samo u posljednjih godinu dana naši gosti bili su direktor Uprave Predrag Mitrović, gradonačelnici Podgorice i Bara Ivan Vuković i Dušan Raičević, direktor ZZZCG Suljo Mustafić”, kaže Perazić.

Njegov najstariji sin koji sada ima 16 godina, osjeća se kao Amerikanac, ali voli Crnu Goru, priča crnogorski jezik “i uvijek voli da dođe ovdje, prenijeli smo mu ljubav prema zavičaju”.

On naglašava da najviše čezne za izlaskom i zalaskom sunca na Velikom Pijesku.

“Nedostaju mi klima, toplina ljudi...”, poručuje Perazić.

Najveće želje - školska sala i put

Imamo dva prioriteta za Mrkojeviće, koji nas najviše interesuju, a koje nam godinama obećavaju. To su rekonstrukcija puta od Kameničkog mosta do Bara, i izgradnja sportske sale OŠ “Mrkojevići” koja radi od 1875. i čiji su đaci do sada postigli zavidne sportske rezultate samo sa betonskog otvorenog terena.

Za salu smo pokrenuli inicijativu prema Ministarstvu prosvjete, da zajedno krenemo u gradnju. I Opština Bar je izdvojila neka sredstva u budžetu ove godine.

Imamo odobreni plan još od prije desetak godina, i samo neka se već jednom krene po tom planu, bilo bi lijepo i korisno da i mrkovski đaci rade u istim uslovima kao i njihovi vršnjaci u gradu”, kazao je Perazić.