Janin džeparac s jedrilice

U Boki je sve više djevojaka koje rade na brodovima. Jedna od njih, Novljanka Jana Radan, već nekoliko godina zarađuje džeparac radeći ljeti na jedrilicama, katamaranima i motornim jedrilicama kao mornar.

“Zanimljivo je, naročito kada volite to što radite, a uvijek se i nešto novo nauči”, ističe Jana.

Ne vidi razliku, kada je o vještinama i znanju riječ, između žena i muškaraca pomoraca. Zato je, naglašava, danas sve više žena kojima je plovidba hobi, ali i posao.

“Nekada nije bilo tako. Pomorci su dugo vjerovali da ženska prisutnost na brodu ljuti morske bogove koji zato na “osuđeno” plovilo šalju strašne oluje. Tako je ženama dugo vremena službeno bilo i zabranjeno ploviti na trgovačkim i vojnim brodovima u mnogim državama svijeta”, ukazuje Jana.

Dvadesetdvogodišnja djevojka kaže da joj se čini da je na moru i jedrilici i da je upućena na vjetar od kada se rodila. Njen ujak je imao jedrilicu, držao školu jedrenja, pa je bilo prirodno da sva djeca iz porodice veliki dio vremena, naročito ljeti, provode na moru i uče vještine jedrenja.

Još kao djevojčica učestvovala je na regatama po Boki, a kasnije i na Jadranu. Jedna od najtežih, ali zato i najizazovnija i najdraža joj je regata “Tisuću otoka” koja se jedri u dvije etape. Prva startuje u Rijeci, a flota krstaša prolazi više od 1.000 jadranskih ostrva, pri čemu jedrilice prolaze pored ostrva Unije, Susaka, Premuda, Dugog otoka, Kornata, Visa, Lastova i Svetog Andrije, kako bi došle do cilja, u Tivat. Uzduž rute od 277 nautičkih milja, flotu čekaju tehnički izazovi navigacije između ostrva i kanala hrvatske obale i zaliva Boke Kotorske. Druga je od Tivta do Rijeke.

Prije dvije godine učestvovala je kao skiperka ekipe Montenegrina na međunarodnoj ženskoj regati pod nazivom Povijesni mediteranski skup žena, koja se održavala u Vali na hrvatskom ostrvu Vis. Bila je to za nju jedna od najstresnijih regata, jer su bili loši vremenski uslovi, a članice ekipe nisu se dobro poznavale i nisu zajedno trenirale.

Ali za Janu jedrenje je, prije svega, ljubav i zadovoljstvo i zato je u saglasju sa poznatim svjetskim moreplovcem Jožom Horvatom koji kaže da je “od svih droga, more najopojnije”.

Dokumentarni film Jane Radan “U po bande”, nakon tivatske, uskoro bi trebalo da vidi i publika u Herceg Novom.

Voljela bi da se bavi nekom vrstom videa, jer “internet pruža ogromne mogućnosti”. I jedrenje je izazov sa bezbroj mogućnosti, pa još nije sigurna šta će joj biti životni poziv.

“Voljela bi da uskladim i uklopim obje moje ljubavi, da ne moram da biram”, kaže Jana.

Dokumentarac “U po bande"

Sa takvom ljubavlju, ali i poznavanjem svijeta jedriličara, bilo je za očekivati da to bude i tema Janinog prvog dokumentarca “U po bande”, što je jedriličarski žargon za vjetar idealan za jedrenje.

Film je Jana radila kao ispitni zadatak na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu, digitalne umjetnosti - filmski smjer.

“Uzela sam kameru, snimala dječije regate, razgovarala sa njihovim trenerima, ali od svega mi je bilo najvažnije da kamerom “uhvatim” i na film prenesem atmosferu koja vlada među ljudima i djecom koja cijeli dan provode u pripremama na jedrenju i njihov entuzijazam. Tako je nastao petanestominutni kolaž svakodnevnih situacija“, objašnjava Jana.

( Slavica Kosić )