Tihi heroj "crvenih": Tek sada shvatam koliko je bila bitna ona trojka
Aleksa Popović, čija je trojka pola minuta prije kraja meča sa Letonijom bila odlučujuća za plasman na Mundobasket, za „Vijesti” govori o šampionatu i Kini i šansama Crne Gore
Marko Todorović je na ulasku u posljednji minut ispravio svoj promašaj i vratio na željenih minus sedam, potom je Bojan Dubljević iznudio faul u napadu Janisa Time, a Zvezdan Mitrović odmah uzeo tajm-aut.
Peti selektor Crne Gore je crtao akciju u kojoj je odgovornost trebalo da preuzme Derik Nidam, ali su Letonci to predosjetili i odlično ga čuvali.
Lopta je stigla u ruke krila Alekse Popovića, koji ju je preveo, držao kod sebe, a onda se nakon 19 sekundi podigao na šut.
Prvi pokušaj za tri poena, šest minuta ranije, nije bio precizan, ali je sreća ovog puta bila na strani momka koji ju je zaslužio ako je iko - nakon što je driblingom izbacio novog igrača Budućnost Volija, Martinša Mejersa, Popović je pogodio trojku, smanjio na 75:71 i praktično obezbijedio mjesto košarkašima Crne Gore na Svjetskom prvenstvu u Kini.
„Ta utakmica je najviše obilježila moju karijeru i podigla mi samopouzdanje. Odlično sam se osjećao na terenu, ona trojka mi je najdraži koš u životu. U tom trenutku nisam bio ni svjestan, tek kasnije sam shvatio koliko je ona značila i meni i reprezentaciji”, prisjeća se 32-godišnji Danilovgrađanin dešavanja u „Morači” nezaboravnog 25. februara.
Nekadašnji igrač Lovćena i Budućnosti je igrao na Eurobasketu u Sloveniji 2013. godine, a biće prvi Danilovgrađanin koji je u ekipnim sportovima nastupio na svjetskim prvenstvima.
„Ne smijemo da zaboravimo da je Zorica Pavićević osvojila zlatnu olimpijsku medalju, ali od muškaraca iz Danilovgrada niko nije igrao na ovako velikom takmičenju. Sugrađani me stalno pitaju hoću li ići u Kinu, bilo bi stvarno fenomenalno da odem. To bi bio vrhunac moje karijere”, priznaje Popović.
„Crveni” su od prošlog četvrtka u Kolašinu, a danas će odigrati prvi trening meč protiv francuskog Asvela, koji je na pripremama u gradu pod Bjelasicom zbog trenera Mitrovića.
„U Kolašinu radimo mnogo jače nego u prvoj fazi priprema u Podgorici. Igrači su veoma motivisani, energija na treninzima je odlična, atmosfera je fenomenalna. Dugo se poznajemo, mnogo godina smo proveli zajedno i to je naša snaga. Prije nekoliko dana nam se priključio Nikola Vučević i zasada sve
izgleda dobro. Pred nama je prva utakmica sa Asvelom, a potom i turnir u Francuskoj, gdje će biti Brazil. Tamo ćemo da ‘opipamo’ teren, poslije toga će nam mnoge stvari biti jasnije”, naglašava jedan od dvojice Popovića u nacionalnom timu.
4 godine nije bilo Alekse Popovića u reprezentaciji, od avgusta 2014. do juna 2018. Odigrao je sedam utakmica u kvalifikacijama za Mundobasket, a jedini „pravi” poraz je doživio od Turske u Ankari. Sa njim u timu, „crveni” su dva puta savladali Ukrajinu, po jednom Letoniju, Tursku i Bjelorusiju, a izgubili su od Letonaca kada je minus šest bilo dovoljno za odlazak u Kinu
„Crveni” će u Kini igrati u grupi F u Nanđingu protiv Grčke, Novog Zelanda i Brazila. Heleni su favoriti, a selekcije iz Južne Amerike i Okeanije će biti rivali za prolaz u drugu fazu.
„Nismo još počeli da se bavimo rivalima u Kini, ali je sigurno da je Grčka prvi favorit, biće jedna od najboljih ekipa na cijelom turniru. Imaćemo veliki motiv da probamo da je iznenadimo u 1. kolu, ali naše šanse su Brazil i Novi Zeland. Brazilci su čvrsta ekipa, mada ćemo poslije turnira u Lionu više znati o njima”.
Popović, ipak, ističe da je za priču o plasmanu među 16 najboljih selekcija svijeta sada rano, mada mu maštu golica eventualni rival u drugoj fazi.
„Ciljeve ne bi trebalo sada da postavljamo, već da idemo kao u kvalifikacijama, od utakmice do utakmice. Neophodno je da se držimo zajedno, da hemija bude prava i da pokušamo da prođemo grupu. Ako to uspijemo, možemo da igramo sa Amerikancima, što bi bio vrhunac crnogorske košarke i to nam može biti samo dodatni motiv”, zaključio je doskorašnji igrač Lovćena.
Možda ću sačekati kraj Mundobasketa za novi klub
Aleksa Popović je igrač postao u Lovćenu kod Miodraga Kadije, pa je 2010. zaslužio poziv Budućnosti, u kojoj se zadržao do 2015. godine. Potom je bio u Sutjesci, valjevskom Metalcu, mađarskom Solnoku i opet u cetinjskom klubu, koji je napustio poslije dvije odlične sezone.
„Čekam još novi klub. U pregovorima sam, trebalo bi da bude sve završeno narednih dana, a možda ću sačekati i da se završi Svjetsko prvenstvo. Možda bi to bilo i najbolje”, ističe Popović.
Doskorašnji igrač Lovćena je nakratko napustio pripreme u Kolašinu zbog razloga koji mu je uljepšao ionako sjajnu 2019. godinu.
„Prije nekoliko dana sam postao otac, zasad mi sve ide super. Još samo da ovo na Svjetskom prvenstvu prođe kako bi trebalo i biće to godina iz snova”.
( Nikola Nikolić )