Najda: Postoji samo dobra i loša muzika

Srpski muzičar Dejan Najdanović Najda, nedavno je imao priliku da se predstavi crnogorskoj publici sa svojim “Tribute Smak bendom” na devetom izdanju “Lake festa”, a u razgovoru za “Vijesti” objašnjava da je ime sastav promijenio u “Smakovanje” s obzirom na to da je jedan od članova originalne postave kultne grupe.

“Promijenili smo ime u ‘Smakovanje’ jer ima mnogo tribute bendova koji odlično sviraju ‘Smakovu’ muziku, a ja sam zapravo jedini autentičan lik iz te grupe, pa je glupo da ja imam tribute, ali ajde, tako smo krenuli”, pojasnio je muzičar, a zatim se prisjetio i kako je postao član čuvene originalne grupe “Smak”.

“Iskreno, ja sam prije toga bio hevimetalac i nisam nešto slušao takvu muziku. Najviše sam volio ‘Time’ od grupa sa našeg prostora, a od Točka (Radomir Mihajlović) sam volio instrumentale. Ove druge stvari, kao što je tekst nisam mnogo razumio”, uz smijeh priznaje Najda.

“A bilo mi je i malo previsoko za pjevanje... Međutim, veliki čovjek, pokojni Zoran Radosavljević Čupa, koji je držao rok klub u Nišu, bivši basista grupe ‘Galija’, jedno jutro me je pronašao kod tadašnje djevojke, a sada supruge i rekao je - ‘ajde sa mnom za Beograd da te čuje Točak, jer sam pričao o tebi’”, prepričava muzičar i dodaje da je nakon nagovaranja pristao.

“Bila je audicija sa još pet-šest momaka, neki su već pjevali, a ja sam pomislio ‘šta ja ovdje tražim’. Dođe red na mene i rekao sam da ću da pjevam najveći hit od Pola Rodžersa ‘All Right Now’, ali je uslov bio da mi daju gitaru, jer ne mogu bez nje da pjevam... Nakon toga je Točak prekinuo audiciju, ne znam zašto i šta je prepoznao u meni”, prisjetio se Najda, dodajući da je od tada “ostao dosljedan toj muzičkoj priči”.

“To je moja jedina identifikacija, bez obzira na to što ja volim da eksperimentišem sa muzikom, pojavljivao sam se i na festivalima, osvajao nagrade u inostranstvu. Prošle godine sam objavio album sa obradama naših lijepih pjesama sa Balkana, nazvao sam ga ‘Sa južne strane’ i vjerovali ili ne, hiljadu primjeraka je planulo za nepunih dva i po mjeseca, što je u današnje vrijeme, kada je diskografija pukla, velika čast”, ispričao je on, pominjući i saradnje sa Niškim orkestrom i džezerima.

“Prosto uživam i da idem sa strane, za mene postoji samo dobra i loša muzika”, zaključuje on, a zatim otkriva i kako je svirati sa sinom Nemanjom u istom bendu.

“Mnogo lako, jer sam se zahvaljujući njemu vratio pjevanju. Često sam u svojoj karijeri bio u podređenim situacijama da samo sviram i nekoga pratim. Bio sam jedno vrijeme i u ‘Generaciji 5’ i snimio album, desetak godina sam proveo sa njima, to je bio lijep period dosta smo svirali, to mi je lijepa uspomena...

Nemanja je prosto rođen za muziku i više nije dijete. Ja sam u njegovim godinama bio ćale”, uz osmijeh pojašnjava Najda.

“On ima 24, a ja sam imao toliko kada se on rodio. Žao mi je što svira samo sa mnom, zato što su već počeli da ga primjećuju i traže, i ja mu kažem da ide i pravi sebi karijeru, jer mlad je... Ja sam u godinama kada me neke stvari mrze. Volim da me ljudi slušaju i to je posebna muzika koja nije za svakoga, svaki prostor i svaku priliku, mora neko zapravo da poznaje to što je došao da čuje”, istakao je muzičar.

Kako kaže, i dalje živi u ubjeđenju da je dovoljno da neko dobro svira i pjeva da bi bio uspješan, iako nije tako.

“Mi smo prije osam godina izdali album za australijsko tržište na engleskom, koji je ovdje prošao nezapaženo, jer nismo vješti sa marketingom i možda je trebalo da to prepustimo ljudima koji se u to razumiju, ali u to vrijeme je tako bilo. Mora mnogo stvari oko toga da se radi”, smatra on.

Kako kaže, kada dobije poziv od organizatora nekog festivala, ne obraća puno pažnje na ostale izvođače.

“Razlog tome je što su festivali posebna vrsta nastupa. Manje se svira nego na koncertu, šarena je priča, jer dođe dosta ljudi koji slušaju različite stilove i onda oni koji te nisu znali ili te ne vole, tek te zavole kada te čuju to veče”, odgovara Najda.

“Nisam nešto zadrt, dolazim ako stvarno neko ispoštuje moje uslove koji nisu nešto specijalno, već ja mislim normalna stvar, jer ja od muzike živim i mogu da sviram ili džabe ili za pare koje tražim, nema sredine. Znam bukvalno za sto eura da otkažem svirku, jer je stvar principa i ne želim da me prave budalom. Nisu to neke velike pare i ne mogu od njih da kupim ‘džipove’ i gradim vile”, poručuje muzičar.

“Živim skromno i ponosan sam na tu svoju skromnost, takva su mi i djeca, ali bih volio da su malo bezobraznija, jer danas je vrijeme drugačije nego kada smo mi bili u njihovim godinama, bilo je više časti i poštenja... a i bili smo veći, veća zemlja, sad smo svi malecki. Vidim da ljudi ne obraćaju pažnju više na to, svi su svjesni da pričamo isti jezik i razumijemo se. Jer kao što postoji dobra i loša muzika, za mene postoje samo dobri i loši ljudi”, smatra Najda.

Muzičar propada kada nema gdje da svira

Festivalski nastupi njegovog sastava “Smakovanje”, kako kaže Najda, bitni su mu i zato što njegov sin ima priliku da se na taj način usavrši kao muzičar.

“On se kali na ovaj način, neko ko je dobar i talentovan mora stalno da svira, nije dovoljno samo sobno sviranje, tu čovjek da propada. Može da svira vrhunski, da bude virtuoz, ali kad nema sa kim da svira ili nema gdje da svira, to stvara veliki bol toj duši”, ispričao je muzičar.

“Bog mu je dao sve to, pa slušajte ga... dajte mu priliku da ga čujete i vidite, jer taj božji dar je takav da ko god nešto dobro radi mora da bude i lijep... Svi koji su veliki i napravili uspjeh imali su i vizuelnu sliku...

Postoje mnogi zbog kojih kažeš opasno pjeva, ali ne mogu da ga gledam, to nije kompletna priča”, uz smijeh konstatuje Najda.

“Danas nešto zavređuje pažnju, nešto manje, mislim da je i đavo malo umiješao prste, pa onda sve čega se mi normalni gadimo, to je više zastupljeno. Ali bože moj i to treba da postoji, jer imaš priliku da se boriš, a život je borba i ja volim da se borim i boriću se do kraja života protiv takvih. Naravno bezazleno, ne šamarima, već onim što umijem, a to je da sviram”, poručuje on.

( Mirela Zogović )