Sarburška ekstaza

Ime Sarburg je jednostavno za odgonetanje. Tvrđava na rijeci Sar. Sa rijekom Sar je malo drukčije. Prvi zapis o njoj se nalazi u pjesmi rimskog pjesnika i carskog činovnika Avsonija u IV vijeku naše ere - tamo se pominje Saravus. Ipak, ime je starije i od Rimljana koji su ovdje stolovali i od Kelta koji su gospodarili prije njih. Ser ili Sar u indoevropskom korenu znači teći, proticati.

Varoš Sarburg nalazi se dvadesetak kilometara jugozapadno od Trira, na krajnjem zapadu Njemačke. Istorijske knjige kažu da je varoš prvi put spomenuta 17. septembra 964. u ugovoru o izgradnji utvrđenog zamka koji se dovodi u vezu sa Zigfridom, luksemburškim grofom.

I odmah dolazimo do jedne bitne odrednice ove pitome doline. Varoš od nekih 7.000 stanovnika je nadomak Luksemburga i Francuske. A utvrđenje sa zamkom koje je nastalo na brdu Hubelumu iznad rijeke Sar spada u najstarije zapadnonemačke tvrđave tog tipa.

Hiljadu godina kasnije

Ovamo sam stigao jednog predivnog sunčanog dana, više od milenijuma posle podizanja utvrđenja, pa kao i svaki radoznali putnik, imam iluziju da ću upoznati drevno mjesto za samo jedan dan.

Od Trira vam vozom ne treba ni dvadesetak minuta i naći ćete se u podnožju brijega sa tvrđavom. Već taj prizor u čovjeku izazove onu inicijalnu radost koju u nama izaziva probuđena nada da slijede lijepi časovi susreta sa novim. Preći ćete most i zaputiti se naviše. Napor uspona će biti nagrađen jedinstvenim pogledom. Sar se kao zmija zario u stomak zelene sočne doline okružene pobrežjima punim - vinograda.

Utvrđeni vrh je bio strateški važan za vrijeme vjerskih ratova u XVI vijeku. Svako ko je gledao holivudske filmske epove o srednjem vijeku umjeće da zamisli kako odozgo, sa vrhova kula pada kiša vrelog olova i izmet, a odozdo, od rijeke, katapulti šalju stijene da tupim udarima izmrve kamen zidina.

Šta nas toliko fascinira kod zamaka i tvrđava? U principu, od XVIII vijeka niko više nije mario za utvrđene uzvisine, jer su izgubile vojni značaj, a prestiž se više nije pokazivao u kamenim, hladnim dvoranama već u raskošnim gradskim domovima. Zidine su počele da propadaju. Sve dok romantičari nisu izmislili slavnu prošlost u kojoj pod oklopima vitezova nije bilo svraba i smrada, već je njihovo srce trubadurski kucalo za nedostižnu damu u čije ime su bili spremni na velika djela.

Ljepota sadašnjeg trenutka

Za trenutak uhvatim perifernim vidom na pustoj kuli sarburškog zamka sjenku takve ljepotice. Ili je to bio odblesak pametnog telefona nekog Kineza, koji je u Triru obišao Marksovu rodnu kuću pa mu je ostalo vremena za karatak izlet u okolinu? Ispostavilo se da je dama zagledana u daljinu moja savremenica koju dobro poznajem. Nije plave krvi, ali se po ljepoti svakako može mjeriti sa princezama od pre pet-šest vjekova.

Sve veće interesovanje za sopstvenu prošlost nagnalo je upravu varoši Sarburga da 1860. kupi Zamak za svega 325 talira. Zahvaljujući pedantnim gradskim arhivama znamo tačno koliko srebrnjaka je vrijedjela slavna prošlost utvrđenog brda.

Habzburška varoš

Ali i varoš koja je nastajala u podnožju napredovala je brzo. Prvi Habzburg koji je ujedno bio i njemačko-rimski kralj, Rudolf, podario je 1291. Sarburgu gradska prava. Tada je to značilo da je naselje dobilo autonomno pravo da od trgovaca koji idu putem koji pripada gradu mogu da zahtijevaju da se zaustave i ponude svoju robu na trgu na prodaju, ili da plate putarinu. U nekim slučajevima gradovi su imali privilegije da zahtijevaju da na njihovoj teritoriji robu prevoze samo gradski brodovi ili karavani, pa bi trgovci pretovarali svu robu na teritoriji autonomnih gradova na lokalna pleća. Oko 1500. Sarburg je, kažu gradske hronike, brojao stotinu ognjišta - tada se nisu brojala plemićka i sveštenička domaćinstva.

Tokom istorije Sarburg uglavnom dijeli sudbinu obližnjeg Trira, čiji je biskup ujedno bio i izborni knez - jedan od trojice duhovih izbornika koji su uz nekolicinu svetovnih kneževa birali njemačkog kralja. Sudeći po razvijenom vinogradarstvu u celom kraju od Rajne do zapadne nemačke granice, vino je prijalo i biskupima i monasima i običnom svijetu.

U svjetskim ratovima Sarburg se nalazio odmah na liniji fronta, da bi po završetku ratova - od Napoleona pa nadalje - bio je dio Njemačke koji je okupiran, anektiran pa opet vraćan u sastav matice. Sve je to varoš preturila preko glave, zahvaljujući, možda, prvoklasnom bijelom vinu od rizlingovog grozda.

Mozelski rizling

Ovdašnja vina su do 2007. svrstavana u regiju koja se zvala Mozel-Sar-Ruver po rijeci Mozelu i njegove dvije pritoke. Od te godine se sva vina iz regije označavaju kao mozelska. Ona spadaju u najbolja bijela vina na svijetu. Vođen tom mišlju, ostavljam istoriju udžbenicima i upućujem se u centar. Neupućeni namjernik će biti iznenađen ljepotom mjesta. Potok Lojk je u samom centru zaustavljen na njegovom strmom putu prema Saru. Iza brane je vodopad visok 20 metara i istorijska vodenica, koja je danas gradski muzej esnafa i zanata. Sa lijeve i desne strane potoka su restorani i kafei. Nekadašnje uske kućice ribara i brodara danas ulicama Sarburga daju neodoljivi šarm. Svako ko uspije da pronađe neko lijepo mjesto za stolom pored vode može da kaže da je srećnik.

Ono što izađe na sto jeste solidna njemačka hrana kao podloga za vrhunsko bijelo vino. Nešto jezgrovitiji ukus od srodnih vina uz Mozel, ovo bijelo vino, kažu, liječi stomačne tegobe, pročepljuje sinuse i svojom paletom mirisnih nijansi uvijek podseti na nekoliko stvari odjednom - zgnječenu dinju sa mandarinom i bademom, grozd sa kapljicom meda i trunkom vanile… Ovakvi poetski opisi nastaju samo ako gutljaje rasporedite bez žurbe na sve receptore koje je u ustima Tvorac dao čovjeku.

Ovdašnji vinogradi su, kao što je običaj u cijeloj vinogradarskoj regiji, nazivani i vickasto i lijepo. „Saarburger Rausch“ - Sarburška opijenost ili ekstaza, jeste vinogradsko brdo koje počinje odmah iza zadnjih gradskih kuća.

Geologija, loza, čovjek

Na strimim padinama sunce cijeli dan miluje lozu. U ovom kraju su zime blage, a ljeta umjerena. Pola vinograda na Mozelu i njegovim pritokama zasađeno je na strminama uz rijeku, a zemljište se sastoji od argilošista. Argilos je na grčkom glina, a shistos - rascijepana. Geolozi kažu da je dno paraokeana dospjelo pod presu kontinentalnih ploča, pa je glinasta materija sabijena pod visokim pritiskom i temperaturom postala stijena sa karakterističnim krtim pločama. One mogu biti sive, plavkaste, crne ili crvene. Od njih se prave ploče za pokrivanje kuća. Porozne su pa korijen loze hrane svojom sapranom utrobom. Tim stijenama, ali i vrijednim rukama ovdašnjih vinogradara, rizling duguje svjetsku slavu, jer su stvorile rajsku podlogu za ovu sortu grožđa.

Rizling je, ustavri, mješanac. Tata mu je takozvana „hunska loza“ čije se porijeklo gubi u panonskoj nizini, a majka „divlja loza“ zapadnoevropskih obronaka. Tu se umiješao i kum „traminac“ pa je dijete ispalo lijepo - izdržljivo, punog voćnog ukusa, i kada je zrelo ima voćnu punoću prožetu limunastom svježinom.

Slatkasta nota života

Za razliku od vojvođanskog rizlinga koji pješčanom tlu duguje kiselkastu notu, pa je idealan za špricer, u ovim krajevima bi se miješanje vina i vode smatralo neprosvećenim gestom austrijskog porijekla. Kiselkasta nota kod vinogradara iz ovih krajeva slovi kao odlika loše izbalansiranog vina.

Ovdje se uzme gutljaj vode tek kada želite da odmorite čulo ukusa za sljedeći gutljaj ili sljedeću sortu vina.

U Sarburgu je za sunčanih dana najbolje zatvoriti oči i konobaru nasumice prstom pokazati nešto u dijelu vinske karte koja obuhvata domaću ponudu. Nećete se pokajati.

Inače, slijedi se prosto pravilo - počinje se od suvljih ka voćnijim vinima, u obrnutom smjeru bi vam prethodna voćna slatkoća blokirala ukus kod izrazito suvih vina.

Osmijeh za jednu varoš

Predveče sam se oprostio od Sarburga. Sunce se zakačilo za šiljak krova crkve Svetog Arhiđakona Lavrentija, koji je zajednički mučenik pravoslavne i katoličke crkve. Još malo pa će potonuti iza vinograda i brijega. Vrijeme je da se uputim u Trir.

Sigurno nisam otkrio sve što nudi Sarburg u svojoj razuđenoj prošlosti i u svojoj turističkoj, hedonističkoj sadašnjosti. Ali po vinu koje sam probao, po onome što sam vidio, ta varoš će ostati mjesto na koje ću uvijek pomišljati sa osmijehom

( Dragoslav Dedović (DW Beograd) )