Izložba "O čemu govorim kada govorim o ljubavi" u Baru

Iako je festival zvanično zatvoren, jedini aktivni program 32. Barskog ljetopisa je i dalje samostalna izložba “O čemu govorim kada govorim o ljubavi” beogradske akademske umjetnice Ane Petrović u Dvorcu kralja Nikole. Na svom premijernom nastupu u Crnoj Gori, Petrović, koja se inače bavi primijenjenom umjetnošću i dizajnom, predstavila je specijalno za ovu priliku urađena sva djela - od slika do oslikanih majica, tašni i drugih predmeta. Zajednička nit svim djelima je tematski ljubavni motiv, a egzekutivno prepoznatljiv likovni rukopis ove poznate umjetnice koji svjesno koketira sa naivom do limesa dozvoljenog.

Poznati roman Haruki Murakamija „O čemu govorim kada govorim o trčanju“ bio je, kako je kazala, inspiracija da ovako nazove svoju postavku.

“Tendenciozno sam radila slike sa ovim naslovom za ovu izložbu, dugo sam planirala koncept toga. Murakamijeva knjiga mi je zanimljiva po tome što je on sebi zadao zadatak da mora da trči jer puno sjedi i piše, morao je da ima neki odušak i način da tijelo održava zdravim time što se tjerao da trči. Onda sam razmišljala da je ljubav nešto što čovjek sam sebi ne mora da nametne, a u stvari treba. Jer, kada bi ljudi o ljubavi razmišljali na način da je to u stvari najbolji lijek za sve probleme, brige, za naš organizam za našu dugovječnost onda bi shvatili da je mnogo lako voljeti i da je to u stvari mnogo lakše od trčanja”, kazala je Petrović.

Diplomac na odsjeku dizajna tekstila na beogradskom Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna, Petrović dizajnira namještaj, tepihe, predmete za kuću, oslikava enterijer i eksterijer, a slike radi tehnikom akril na platnu. OdlukomEmira Kusturice, bila je gradski umjetnik čuvenog mećavnika na Mokroj Gori, odgovorna za ukupan njegov vizuelni identitet, a od 2005. do 2007. bila je i direktor ovog kompleksa.

“Otišla sam na Mokru Goru i kod Kusturice kako bih oslikala namještaj u njegovom kompleksu, a zatim mi je on, u jednoj zimskoj noći, donio platno i podstakao da počnem da slikam. Ne smatram da sam veliki slikar, ali, radim onako kako osjećam. Bilo je neprocjenjivo važno za mene sarađivati sa tako velikim umjetnikom kakav je Kusturica, koji uvijek pokušava da iz čovjeka izvuče ono najbolje. Počastvovana sam što je baš mene odabrao između brojnih umjetnika, a posebna mi je čast i to što moje djelo ostaje kao trajan pečat u Drvengradu. Kada završimo Akademiju primijenjenih umjetnosti, skloni smo da postavljamo standarde u kojima nema mjesta za suvenire, jer umjetnost, prije svega, percipiramo kao bavljenje nekim teškim, velikim temama. Upravo me je Kusturica naučio suprotno - da su male stvari u stvari velike, te smo u Drvengradu oformili i suvenirnicu, sa nekim malim predmetima, a koji su dio naših sjećanja i najljepšeg u nama”, opisala je svoju saradnju sa Kusturicom višestruko nagrađivana srpska umjetnica.

U osvrtu na iložena djela, Petrović je kazala da bilježi momente koji se pamte za cijeli život, „važne trenutke sa voljenom osobom, koje sam doživjela ja, moji prijatelji, većina ljudi...“

“Ovo što na slikama vidite su momenti, sitne sekunde uhvaćene, kada dvoje jedno drugom uhvate ruku, kad se pogledaju samo oni, iz samo njima znanih razloga. To su sekunde koje pamtimo za cijeli život, i kada sa nekim starim, i kada nekog više nema, to su ti momenti i o tome govorim kada govorim o ljubavi”, navela je Petrović.

Ona je do sada imala niz kolektivnih i samostalnih izložbi, između ostalog, i u Ambasadi Srbije u Vašingtonu, konzulatu u Njujorku, galerijama u Pragu, Parizu i Puli, te na otvorenom, povodom godišnjice Ujedinjenih Arapskih Emirata, u Dubaiju 2015.

Zaboravljamo male, obične stvari koje nam ispunjavaju život

Selektorka likovnog programa Ljetopisa dr Anastazija Miranović, koja je otvorila izložbu, kazala je da je zadovoljna što baš ova izložba zatvara Ljetopis.

“Zadovoljstvo mi je što smo ovaj predivan dah života i ljubavi unijeli u prostor Dvorca kralja Nikole i tako okončali likovni program Ljetopisa. U kontekstu naslova Murakamijevog romana, rekla bih da trčeći kroz život za raznim izazovima koji se pred nas postavljaju, zaboravljamo možda na neke situacije male, obične, koje nam ispunjavaju život a koje su zapravo prikazane na slikama Ane Petrović. Ljubav i esencija ljubavi i radost življenja kojom odišu ove slike date u prvom planu u nekom egzekutivnom maniru naivnog slikarstva, zapravo nimalo nisu naivne već vrlo promišljaju život na jedan strastven, lijep, radostan, upečatljiv način”, rekla je Miranović o djelima Petrović.

( Radomir Petrić )