Novi Zeland – Haka ples, trči i pucaj pa šta bude

Haka ratnički ples koji ledi krv u žilama protivncima, šutevi za 3 poena u skoro svakom napadu, Pero Kamerun. To bi bile neke prve misli na reprezentaciju Novog Zelanda, ili kako ih kod kuće popularno zovu „Tall blacks“ (jedna od varijanti sportskih kolektiva po ugledu na opšte poznate ragbiste „All blacks“).

Sjeverne komšije Australije zavoljele su košarku preko jednog od najboljih košarkaša svih vremena, Vilta Čemberlena.

Bivši košarkaš Lejkersa i Filadelfije je često bio na odmoru tokom 60-ih godina na Novom Zelandu i gledajući njega kako igra, omladina „kivija“ (nacionalni nadimak) se zaljubila u sport.

Ipak dugo vremena su bili bez ikakvog doprinosa svjetskoj košarci i van ikakve ozbiljnije mape košarkašog svijeta.

Riznica trofeja u Velingtonu broji tri zlata i čak 19 srebrnih medalja sa FIBA prvenstva Okeanije. Iako možda zvuči impresivno u stvarnosti je daleko od toga kad se uzme u obzir da preko 90 odsto tih prvesntva igraju samo Novi Zeland i Australija, sa tek ponekim izletom Tahitija, Američke Samoe, Nove Kaledonije, Guama.

Prva prava košarkaška zvijezda Novog Zelanda bio je profesor iz Dunedina, Glen Denhem.

Maorskih korjena, visok dva metra sjajne skočnosti. Bio je kapiten „Tall Blacksa“ 13 godina (najduže u istoriji), i predvodio je tim na Mundobasketu u Španiji 1986. godine.

Denhemov stil igre je neki pravac generalni, kakvi su i dan danas večina igrača „kivija“. Skočan, brz dobrog šuta. Legenda NBL (nacionalna liga Novog Zelanda), a znao je svojim protivnicima da sipa i po 50 poena.

Nakon kraja karijere 2000. godine svi su očekivali da je Novi Zeland dobio trenera kakvog sazlužuje, ali Denhem se ipak posvetio svojoj prvoj ljubavi predavanju, gdje je čak dogurao i do pozicije direktora škole u Oklendu.

Rapsodija novozelandske košarke kreće upravo u tom periodu nakon Denhemovog povlačenja.

Prvo 1999. godine spletom srećnih okolnosti dolaze do svoje prve titule prvenstva Okeanije. Kako je Australija bila domaćin Olimpijskih igara i time zvanično učesnik istih, „kenguri“ nisu učestvovali na prvenstvu Okeanije.

Ta „nesrećna uloga“ pripala je reprezentaciji Guama kojeg su Novozelanđani ubjedljivo savladali sa 82 poena razlike (125:43).

Prvi istorijski odlazak na OI završen je očekivano sa svih pet poraza, i u meču za 11. mjesto „kiviji“ su savladali Angolu.

Klupu potom preuzima Teb Boldvin. Novozelanđanin, rođen na teritoriji SAD, gdje se i školovao na Notrdamu. Trenirao je par ekipa sa Novog Zelanda prije nego je preuzeo „Kivije“.

Boldvin za svog asistenta postavlja bivšeg košarkaša „Tall Blacksa“, rođenog Beograđanina koji je tokom rata emigrirao na Novi Zeland, Nenada Vučinića.

Koristeći bazu sa OI 2000. godine, Boldvin-Vučinić tandem osvaja 2001. godine ponovo prvenstvo Okeanije, ovog puta protiv svojih najljućih protivnika Australije. „Kiviji“ su slavili 2:1 u mečevima i tako izborili plasman na Mundobasket 2002. godine u Indijanopolisu.

„Tall blacksi“ su imali tada i NBA igrača.

Šon Marks, prvi „kivi“ u NBA ligi, igrao 11 sezona za par NBA klubova, a čak je stigao i da se osvoji prsten sa ekipom Sparsa. Nakon igračke karijere (gdje je ruku na srce više bio jedna od onih igrača „koji mašu peškirom s klupe“), bio je pomoćnik Grega Popoviča, da bi prije tri sezone preuzeo ulogu generalnog menadžera Bruklin Netsa (i doveo ove sezone Irvinga i Durenta).

Tim su još činili Kirk Peni (takođe bio u NBA ligi, ali nakon što nije mogao da se izbori za mjesto postao solidan evroligaški košarkaš), Mark Dikel, iskusni centar Evard „Ed“ Buk, Dilon Bučer (legenda NBL lige) i najsimpatičnija pojava ikada na terenima mundobasketa, Pero Kamerun.

Zamislite spoj Stefa Karija i Čarls Barklija (ali ne iz igračkih dana, nego sad iz TNT dana). Vrhunski šuter zarobljen u tijelu niske četvorke sa par desetina kila viška.

Kamerunu nije smetalo ni da, kad njegovi centri nisu mogli da čuvaju, preuzme Jao Minga, iako je Ming viši bio 30 cm, i to u odlučujućem meču za eliminacionu fazu.

„Tall Blacksi“ prvo dobijaju Vencuelu i Rusiju u grupi, da bi potom dobili Kinu u odlučujućem meču nakon poraza od Argentine, SAD-a, i Njemačke.

U elminacionom dijelu dobijaju tijesno Portoriko (još jednu senzaciju na prvenstvu) da bi ih u polufinalu sačekao tim Jugoslavije.

Novozelanđani polufinale otvaraju kao u transu, iako se očekivalo da će Jugoslavija nošena pobjedom protiv SAD-a rutinski završiti posao.

Poslije prvih 10 minuta rezultat je bio 30:19 za „kivije“, a čak i na poluvremenu situacija se nije puno promjenila 48:39. Pešiću se tada desio Dejan Koturović koji je odigrao svoj najbolji meč u reprezentativnom dresu i tako ipak spriječio senzaciju.

Na kraju Njemci su bili jači u borbi za bronzu.

Prva petorka turnira bila je Predrag Stojaković, Manu Đinobili, Dirk Novicki, Jao Ming i Pero Kamerun, jedini košarkaš koji nije bio NBA igrač.

Nakon ove senzacije u Indijanopolisu, Novi Zeland više nije bio blizu sličnog uspjeha, iako od tada nisu propustili ni jedan mundobasket.

Tim je FIBA prebacila da se takmiči na prvenstvu Azije (zajedno sa Australijom), i na prvom turniru završili su na kraju četvrtri. Sigurno je da će jači turniri značiti i potreban razvoj košarke na ovoj ostrvskoj zemlji.

Reprezentaciju je posljednje četiri godine vodio bivši igrač Pol Henare. Kao neko ko je do skoro i sam nosio dres reprezentacije dosta je pomogao mlađim igračima u pripremama, kao i u kvalifikacijama gdje su put do Kine prokčili preko Azije.

Prva zvijezda tima: Tai Vebster

Đak Nebraskinog košarkaškog programa gdje je u posljednjoj seniorskoj sezoni imao 17 poena, 5, skokova i 4 asistencije po meču.

Izašao je na draft za NBA ligu 2017. i iako se očekivalo da će neka od ekipa da ga draftuje u drugom krugu, to se ipak nije desilo, pa je Tai kairjeru nastavio u Evropi. Prvo u Skajlajnersima iz Frankfurta da bi posljednje dvije sezone branio boje Galatasaraja.

Kombo bek koga krasi brzina, pogotvo nezgodan kad igra na poziciji pleja.

Prednosti

Ekipa je dobro izbalansirana sa mlađim i starijim igračima. Spolja dejstvuju Tai Vebster i dosta brz plej Šej Ila. Njima u rotaciji se priključuje i Tajev stariji rođeni brat Kori, koji je u jednom trenutku igrao i za tim Mege u Srbiji.

Jedan od interesantnijih igrača u timu je krilni centar Isak Futu.

Okeanska košarka je tipična po svojoj trči i pucaj filozofiji i ni jedan tim ne bi smio da spusti gard protiv njih, jer sa tri vezane trojke u minuti mogu lako da „tope“ prednost protivnika.

Mane

Odsustvo najboljeg košarkapa Stivena Adamsa, koji već par sezona igra uspješno u NBA ligi.

Adams bi Novom Zelandu bio nešto poput Endjur Blača u Filipinima ili Đordi Dienga u Senegalu. Kad šut ne krene ne mogu previše očekivati od svoje centarske linije.

( Luka Vlaisavljević )