Francuska – „Les Blues“ po Koleovim notama

Francuska spada u red ekipa koje su vodile glavnu riječ u formiranju svjetske košarkaše organizacije. Čak i sama skraćenica FIBA izvedena od francuskog jezika Fédération Internationale de Basketball.

Od kad se igra evropsko prvenstvo Francuzi su nastupili rekordnih 37 puta, najviše od svih ostalih reprezentacija.

Ipak ne mogu se baš pohvaliti velikim uspjehom. Jedno zlato i dva srebra sa evropskih, dva srebra sa olimpijskih i tek jedna bronza sa Mundobasketa.

Centralna figura rane faze francuske košarke bio je Robert Bunel. Rođen u lučkom meditetanskom gradu Tulonu, Bunel je bio centar reprezentacije koja je 1939. godine u Kaunasu uzela 4. mjesto.

Bunel se borio tokom Drugog svjetskog rata protiv nacista, i u ratu je pokazao ogromno hrabrost i viteško dostojansto, a poslije rata je odlikovan Ratnim krstem, najvećim odlikovanjem za hrabrost prikazanu u Drugom svjetskom ratu.

Nakon rata (u kojem je izgubio najbolje igračke godine) Bunel sa 35 godina postaje selektor francuske reprezentacije, vodeći istovremeno i žensku reprezentaciju.

To je ujedno jedan od najtrofejnijih perioda franckuske reprezentativne košarke. Bunel Francuze vodi do srebrne medalje na OI u Londonu 1948. godine, a pravi podvig pravi na Evropskom prvenstvu 1949. godine na EP u Egiptu.

Kako se Rene Derensi, startni centar francuske reprezentacije povrijedio, Bunel odlučuje da on preuzme ulogu igrača-selektora. Kako je i sam bio visok (192 cm) Bunel je cio turnir odlično odigrao i ponovo je „Les Blues-e“ (plave) vodio do srebrne medalje (Egipat je na kraju bio prvi).

Glavni igrač Francuza tih godina je bio Andre Vašres, kojem je Bunel dao i kapitenski traku.

Selektor Francuske podjednako je imao uspjeh i sa damama sa kojima je 1953. godine osvojio bronzanu medalju na Mundobasketu u Čileu.

U častu Roberta Bunela, nacionalni košarkaški kup se zove „Trofej Roberta Bunela“.

Crne dekade za francusku košarku predstavljaju 60-e i 70-e. U tom periodu Francuzi nisu učestvovali ni na mundobasketima ni na olimpijskim igrama.

U 80-im je krenuo svojevrsni „nouvelle vague“ francuske košarke. Rezultata i dalje nije bilo, ali su barem se vratili na svjetsku mapu. Iz tog perioda glavni igrači su bili dvojac iz tada najjačeg francuskog kluba Limoža Rišard Dakuri i Stefan Ostrovski.

Dakuri je sa Limožom osvojio Evroligu 1993. godine pobjedivši Beneton za koji je tada igrao Toni Kukoč.

Ta generacija 80-ih je bila podloga za generaciju 90-ih godina koju je predvodio Antoan Rigodo.

Krilo iz Šolea bio je jedna od najboljih evropskih šutera u toj dekadi, pogotovo specijalista za tri poena.

Bilo je sezona, dok je nosio dres Kindera iz Bolonje (današnji Virtus) da je bio i na 52 odsto šuta za tri poena.

Vrhunac Rigodoove generacije desio se na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine.

Iako su imali samo dvije pobjede i tri poraza u grupi (jedva prošli dalje spasila ih bolja koš razlika i međusobni duel sa Kinezima), Francuzi prolaze u četvrtfinale.

Tu ih je čekala prvo Kanada, koja je predvođena Stivom Nešom završila kao prva u grupi B. „Les Blues“ ih ipak dobijaju bez puno problema. Zatim su imali sreće da reprezentacija domaćina Australije izbaci nezgodne Italijane, pa i njih dobijaju bez puno muka za finale sa SAD-om.

Rigodo i ekipa su ipak morali da polože oružje pred Karterom, Alenom, Garnetom, Kidom i ostalima, iako se u tom meču nisu obrukali. Za Francusku je cijeli turnir briljirao košarkaš Pariza Loran Skiara.

Naredni period obilježio je po mnogima najbolji francuski košarkaš svih vremena Toni Parker. Plej koji je 2001. godine izašao na draft, gdje je njegov talenat „namirisao“ Greg Popovič postao je simbol ere San Antonio Sparsa sa kojima je osvojio četiri titule u NBA ligi.

Ipak u reprezentaciji skoro cijelu deceniju Francuzi nisu uspjeli da budu na nekom od postolja. Čak propuštaju OI u Atini 2004. godine, iako imaju sjajne talente u rosteru (Pietrus, Diao, Turiaf, Želabal...).

Ekipi je trebao jednostavno bolji trener, i 2009. godine na klupu sjeda Vinsen Kole.

Kole je trebao dvije godine da posloži roster i 2011. godine na EP u Litvaniji Francuzi dovode moćan tim.

Parker, De Kolo, Batum, Noa, Turiaf, Diao, Serafin...Prvu fazu prolaze bez poraza, u drugoj samo jedan ali težak od Španije (96:69). U četvrtfinalu dobijaju Grčku, u polufinalu Rusiju da bi ih u finalu sačekala ponovo Španija kojoj su pružili dobar otpor ali dalje od srebra nisu mogli.

Kole je nastavio sa priključivanjem mladih igrača reprezentaciji i 2013. u Sloveniji na EP Francuzi konačno stižu do zlata. Počelo je loše, porazom od Njemačke, ali sa četiri vezane pobjede prolaze u drugu fazu.

Tu doživljavaju nova dva poraza od Litvanije i Srbije, ali dobijaju Letoniju i time prolaze dalje. Slovenija je savlađena u četvrtfinalu, svoje nemezise Španiju u polufinalu, dok u finalu dobijaju Litvaniju, za prvo zlato (i jedino do sada) za reprezentaciju.

I na Mundobasketu u Španiji su imali odlično izdanje ali se u polufinalu ispriječila Srbija, pa su na kraju morali da se zadovolje bronzanom medaljom (najveći uspjeh reprezentacije).

Toni Parker se penzionisao, tu su sada neka nova lica koja predvode reprezentaciju, ali sa Koleom na mjestu selektora Francuska i dalje može da se smatra jednim od favorita.

Prva zvijezda tima: Rudi Gober

Ogromni centar sa sjevera Francuske postao je sinonim za odbranu u NBA ligi, pa je tako dvije godine za redom dobitnik nagrade najboljeg odbrambenog igrača lige, a tri posljednje gospodine je član idealne defanzivne petorke.

I u napadu je dobar, pogotovo sa postokom od preko 67 odso čime je bio lider prošle sezone u NBA ligi. U Juti vjeruju da s njim i Donovanom Mičelom mogu daleko u PO dogodine, zašto ne bi i Francuze nosio do medalje u Kini.

Prednosti

Uz SAD vjerovatno fizički najdominantnija ekipa. Gober je dominantan u reketu, ali i njegova zamjena je više nego dobra. Vensan Poarije, koji će od iduće sezone braniti boje Boston Seltiksa je više nego dobra zamjena za Gobera (kad bude trebalo).

Spolja djeluju Evan Furnije, Nikolas Batum i Nando de Kolo, sve elitini igrači.

Francuzi mogu da protivnika satjeraju u reket, ali i da kazne spolja kad im se ostavi i malo prostora.

Mane

Nakon povlačenja Parkera, Francuska je ostala bez elitnog pleja.

Situaciju dodatno kvari i povreda Tomasa Ertela, tako da organizaicja napada pada na Frenka Ntilikinu, koji nikako da pokaže svoj talenat u NBA ligi, iako ima još potencijala.

( Luka Vlaisavljević )