Prava Srba

Svi oni koji ne misle kao vlast tj. oni koji je ne podržavaju su ugroženi u Crnoj Gori. U poslednje vrijeme nacionalni Srbi najviše, jer su najtvrđa opozicija ovoj i ovakvoj vlasti. Vlast ih diskriminiše ne zbog toga što su Srbi, već zbog toga što su većinom u opoziciji. Kao što je do juče mnogo teže diskriminisala manjine, ugrožavajući im živote, protjerujući ih, zatvarajući njihove lidere mnogo duže nego sada lidere Srba, izlažući ih neviđenoj torturi (hapšenje, tamničenje, zatvorskom mučenje kompletnog stranačkog vrha SDA).

Da bi se popravila prava Srba u Crnoj Gori, tj. prava svih građana koji se ne mire sa ovakvim stanjem u državi, da ne bi bilo građana prvog i drugog reda, potrebno je smijeniti ovakvu vlast. A da bi se ona smijenila, građanima treba ponuditi alternativu. Ona se ne nudi stalnim svađama opozicije pred “izbore”. A te svađe su konstantne i uvijek kulminiraju upravo pred “izbore”.

Podsjetiću: Ista ovakva međusobna pljuvačina u opoziciji, od koje profitira jedino vlast, bila je pred prošle parlamentarne “izbore”. Tada je na tapetu bio Miodrag Lekić i koalicija “Ključ”, sada je svađa i pljuvačina najgore vrste između Demokratskog Fronta i Demokrata. Zbog takvih opozicionih svađa, sve više je apstinenata, a mnogi pristojni građani, iako svjesni tridesetogodišnjeg pustošenja DPS-a, neće da se uključe u politički život.

DF okuplja uglavnom nacionalne Srbe, u Demokratama je takođe značajan broj Srba. Dakle, “borci za prava Srba” pljuju po svojoj nacionalnoj braći jer su u drugoj partiji! Srbi su, čini mi se, postali taoci, tj. moneta za trgovinu, onih koji se kao bore za njihova prava.

Već viđeno, sa Bošnjacima i tzv. Bošnjačkom strankom, lažnom nasljednicom SDA Crne Gore. Još jedan zajednički imenitelj “boraca za bošnjačka prava i boraca za srpska prava” je, da su se ovi borci za njihova nacionalna prava u međuvremenu izuzetno obogatili za naše prilike, dok su oni za čija se prava “bore” uglavnom puka sirotinja.

Manjine u Crnoj Gori mahom glasaju za vlast. Fenomen, gdje žrtva obožava svog dojučerašnjeg dželata. Ima i toga. Ali kada se pokuša napraviti iskorak, upravo dio opozicije svojim izjavama zacementira manjine uz vlast. Podsjetiću da sam svojevremeno bio odbornik na Građanskoj listi Demokratskog Fronta. U dvorskim, režimskim medijima je nastala uzbuna, proglašen sam muslimanskim četnikom.

U februaru su krenuli najveći građanski protesti u Crnoj Gori. Među inicijatorima protesta bila su dva Bošnjaka i jedan Alabanac. Režim je bio u panici, ne samo zbog masovnosti protesta, već upravo i zbog navedene činjenice. Propaganda da iza protesta stoji Rusija, da smo samo pioni DF-a, samom tom činjenicom jednostavno nije pila vodu.

To što uporne, masovne i četvoromjesečne proteste opozicija nije znala da iskoristi, problem je njene nesposobnosti. Da li samo nesposobnosti ili i namjere jednog njenog dijela, ostaje mi da nagađam.

Jedan dio opozicije je, silom na sramotu, želio i da u proteste uključi Duška Kneževića, odbjeglog tajkuna, dugogodišnjeg prvog saradnika Mila Đukanovića u pljački Crne Gore, iako su se građani pobunili upravo protiv te sveopšte pljačke svega (pa i izbora), Đukanovića i njemu bliskih osoba i tajkuna.

Milan Knežević, lider DNP-a, je bio najglasniji u zahtjevu da se protestima priključi odbjegli tajkun, pljačkaš Crne Gore i Đukanovićev prvi poslovni saradnik. Kada smo takav zahtjev odbili, Kneževiću (Dušku) je zasmetalo što proteste vodi “neki Džemal, koji nije ni visok, ni kršan, ni autoritativan”. Neko ko nije kao Đukanović, valjda? DF je jedini iz opozicije podržao proteste Duška Kneževića, pod izgovorom da podržavaju sve proteste protiv vlasti. Bilo ih je svega dva, propali su.

U današnjem intervjuu “Soroševim Vijestima”, Knežević traži prava za Srbe, i da se to pitanje Ustavom riješi. Za razliku od gospodina Kneževića, mi iz ‘Odupri se’ ne odazivamo se na pozive za gostovanja u tzv. Javnom medijskom servisu o kojem mislimo sve najgore (kao on o Vijestima), držeći se principa.

Gospodin Knežević sad traži mijenjanje Ustava, istog onog koga je praktično nemoguće promjeniti zbog rješenja u njemu, a čemu je ključni doprinos dao Kneževićev koalicioni partner Medojević. Uz to, oštro napada pokret ‘Odupri se’ i Džemala Perovića, a samo prije nepunih mjesec dana, tačnije na sjednici Sinđine Skupštine 31.jula, je goropadno branio istog tog Džemala Perovića “koga su strijeljale Demokrate” – kako je govorio. I nije ga branio samo on, nego cijeli DF.

Knežević sada traži od Perovića kolone autobusa iz Gusinja, Plava, Rožaja, Tuzi, Ulcinja, valjda kao dokaz kredibiliteta, opet očigledno aludirajući na nacionalni identitet Perovića i dovodeći u sumnju pravo da neko ko nije Srbin ili Crnogorac može biti na čelu antivladinog, građanskog pokreta.

Takva spočitavanja idu samo u korist režimu i sigurno neće doprinijeti otkazivanju poslušnosti manjina DPS-u i njegovim koalicionim partnerima. A takvih autobosa će, možda, biti, jer sam upravo juče kontaktirao jednog od čelnika Stranke pravde i pomirenja (bivšeg BDZ-a) da se priključe antivladinom frontu.

Svima iole politički pismenim je jasno da bez makar djelimične podrške manjina opozicija ne može pobijediti DPS.

Malo prije Kneževića, gospodin Medojević piše na nekoj od društvenih mreža, kako treba izgraditi bezbjednosni zid između Crne Gore, Albanije i Kosova. Koliko ovakve izjave koriste stvaranju širokog antivladinog fronta u kojem bi bio uključen dio manjina, neka zaključe sami građani. Znam jedno, da je npr. Džemal Perović izjavio kako treba podići zid između Crne Gore, Srbije i Republike Srpske iz bezbjedonosnih razloga, istog momenta bi svaki njegov javni angažman i kredibilitet , sa pravom, bio potpuno urušen i nestao bi sa društvene scene.

U intervjuu Vijestima, Knežević (Milan) insistira na tehničkoj vladi, tj. vladi građanskog jedinstva. Upravo na tu temu, i temu aktuelnih događanja oko izbornog zakonodavstva i svađa u opozicji, pokret ‘Odupri se’ je još prije desetak dana tražio razgovor sa svima u opoziciji. DF nije prihvatio poziv, što je njegov izbor i pravo. Građane prije svega interesuje da li će DF bojkotovati izbore, shodno Sporazumu o budućnosti, ako se najkasnije do 01.12.2019. godine ne izađe u susret tom zahtjevu iz Sporazuma.

Demokrate su se, po tom pitanju jasno odredile – da će ih bojkotovati. Ako se i DF jasno odredi po tom pitanju, DPS nema izlaza: ili će prihvatiti vladu građanskog jedinstva, po Sporazumu o budućnosti, ili će imati izbore na koje će izaći sam, uz svoje satelite, koje niko neće priznati, i kojim će, najzad, potpuno biti delegitimisano tridestogodišnje lažno višestranačje.

Zato je suštinski važno da se DF kao najjači savez jasno odredi po tom pitanju, da opozicija prekine međusobni rat, sjedne za isti sto i ponudi građanima alternativu.

Pokret ‘Odupri se’ neće učestvovati u vladi građanskog jedinstva, neće učestvovati na narednim izborima – ako ih bude, i potpuno je nevažan. Važni su građani Crne Gore koji masovno bježe iz zemlje, i važni su preostali prirodni resursi koji su došli na red za nemilosrdno uništavanje.

PCNEN

( Omer Šarkić )