Mladi trans muškarac javno o položaju LGBT zajednice: Vide nas kao objekte, a ne kao ljude

Život otprilike jedan odsto osoba u Crnoj Gori predstavlja potpunu nepoznanicu za širu javnost i tema je koja spada u red onih o kojima se ne priča, što iz nerazumijevanja, što iz straha, što iz neznanja.

Vuk ima 19 godina, iz Podgorice je, trans muškarac u procesu prilagođavanja pola. Jedan je od najmlađih LGBT aktivista i boraca za ljudska prava. U razgovoru za “Vijesti“, koji je zbog činjenice da je u Crnoj Gori vrlo malo osoba koje su javno deklarisane kao članovi LGBT zajednice, planiran kao anoniman uvid u svakodnevni život i probleme trans osoba u Crnoj Gori, odlučio je da se autuje i da govori bez daljeg skrivanja.

“Diskriminacija, mržnja i nasilje su glavni problemi. Mi smo u svojoj državi građani drugog reda, zarobljeni, za sistem smo nevidljivi kad je u pitanju obrazovanje i zdravstvo recimo, ili smo vidljivi zarad nekih strateških ciljeva”, priča Vuk o svakodnevnim problemima članova LGBT zajednice.

Primjećuje da je svaka diskusija u vezi sa LGBT osobama usmjerena ka seksualnoj dimenziji i teorijama zavjera o gej lobiju.

“Ja sam više od djelova mog identiteta, više i od mog rodnog identiteta, moje seksualnosti, religije, socijalnog statusa, nacionalnosti. To su djelovi moje cjelokupne ličnosti, a veliki broj ljudi identifikuje seksualnu zajednicu u odnosu na seksualni čin, čime nas dehumanizuje i pretvara u objekte, umjesto da nas vidi kao ljude”.

Javnost nedovoljno zna o gej osobama i lezbejkama, a još manje o trans osobama pa se često ne odvaja i ne razlikuje rodni identitet i pitanje seksualne privlačnosti.

Vuko objašnjava da je preispitivanje počelo zbog pitanja osjećanja pripadnosti svom tijelu.

“Od malih nogu sam osjećao da sam ‘zarobljen’ u pogrešnom tijelu, da sve promjene koje mi se dešavaju nisu baš kako treba. Rođen sam fizički kao djevojčica, ali otkako sam svjestan sebe znao sam da sam dječak. Tako nešto jednostavno znate, osjećate u samoj srži vašeg bića. Ne kao neki ‘hir’ ili eto tako želju, već zaista suštinsko pitanje sopstvenog identiteta. Kasnije su mi sve ovo potvrdilii psiholozi i psihijatri, koji su konstatovali da sam ja trans muškarac i to više nije upitno. Što se tiče toka misli, bilo je tu svega tokom godina - od odbacivanja sebe, autodestruktivnog ponašanja, pa sve do prihvatanja i razumijevanja samog sebe. Kada odrastate u sredini koja vas ne razumije, koja ne želi da vas razumije jer ste drugačiji na bilo koji način, onda je veoma teško ići naprijed. Ali uz pravu podršku, ni to nije nemoguće. Nisam vjerovao da ću započeti proces prilagođavanja (promjene) pola, ali se i to desilo, što je definitivno jedan od najvažnijih koraka u mom životu do sada”, priča Vuk o tome kroz šta je sve prošao na putu prihvatanja sebe.

On smatra da je jako važno da LBGT osobe pronađu krug ljudi koji će ih prihvatiti i biti uz njih, jer to čini život lakšim zbog toga što ne moraju da prolaze kroz sve izazove sami.

“Makar to bila jedna osoba, makar i samo u virtuelnom svijetu, važno je da se okružimo ljudima koji će da nam budu podrška. Ja dugo vremena nisam bio nikome autovan, ali jednom kada je taj proces krenuo i kada sam pronašao podršku i u sklopu porodice i u sklopu LGBT Foruma Progres, sve je bilo mnogo lakše. Danas, svaku prepreku prelazim uz podršku i razumijevanje, nisam sam. Isto tako sam izgubio neke ljude iz svog života, jer nisu mogli da vide dalje od sopstvenih predrasuda i mržnje, ali to su već njihovi problemi koje moraju da riješe sami sa sobom. Ja sam tu, otvorenih ruku i srca, ako požele da se vrate u moj život”.

Iz sopstvenog iskustva je govorio i o nerazumijevanju prema LGBT populaciji.

“Iz mog ličnog primjera vidim da dosta nerazumijevanja potiče od neinformisanosti i činjenice da veliki broj ljudi nikada nije otvoreno pričao sa nekim ko je dio LGBT zajednice. Ja se trudim da svoju životnu priču upotrebim kao alatku kojom ću da edukujem ljude, jer jednom kada upoznaju mene, kao Vuka, trans muškarca, onda vide da ja nisam nikakav bauk niti su trans osobe ikakav bauk. Mi smo ljudi, prije svega, sa svojim životima i problemima i sve što želimo je podrška i prihvatanje nas kao takvih kakvi jesmo. Sigurno da postoje i mnogo složeniji razlozi zbog kojih ljudi bukvalno mrze LGBT osobe, u koje spadaju i politika i religija, ali to je nešto što ostavljam onima koji su stručniji od mene da komentarišu. Ja mogu da vam kažem ono što vidim, a to je da nas društvo ne vidi kao ljude, već kao neke apstraktne pojmove koji se bore za neke nejasne stvari. A istina je mnogo drugačija - mi smo braća i sestre, muževi i žene, djeca, unuci, prijatelji, komšije. Mi smo Crna Gora jednako kao i svi drugi koji u njoj žive”, poručuje Vuk.

Politika vuče kroz blato LGBT zajednicu

Kao i čitava LGBT zajednica i Vuk je razočaran neizglasavanjem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola.

“Moja trenutna pozicija u zakonodavnom okviru Crne Gore je takva da ne mogu da se oženim jer u mojim dokumentima i dalje stoji oznaka pola ‘Ž’. Da je zakon usvojen, mogao bih da sklopim partnerstvo sa svojom djevojkom, jer kako je trans zajednica nevidljiva i zakon o trans osobama nije regulisan, ja kao strejt muškarac sam prinuđen na taj put dok ne završim kompletnu tranziciju jer ne mogu da promijenim oznaku pola u dokumentima. Tranzicija može da traje godinama. Potpuno apsurdna situacija, ali nažalost realnost u kojoj živim u Crnoj Gori”.

Razočaran je i u to što se radi raznih politika LGBT zajednica vuče kroz blato političkim saopštenjima.

“To ne priliči državi koju volim i u kojoj gradim svoj život. Mi smo ljudi, a ne nikakva tajna sekta koja upravlja svijetom. Takvi nastupi političara direktno otežavaju moj život i živote velikog broja ljudi iz LGBT zajednice. Neko bukvalno crta mete i aminuje svojim pristalicama da nas dodatno diskriminišu, mrze i napadaju. Svaka izgovorena riječ koja nosi toliko mržnje stvara direktne negativne posljedice po sve nas koji smo predmet te mržnje”.

( Srdan Kosović )