Umjesto Grenlanda

Vašington, Bijela kuća, ovalna soba (Donald Tramp sa saradnicima)

- Predsjedniče, imamo genijalnu ideju.

- Da čujem Džerode, nemoj ko da kašlje slučajno.

- Ovaj, pošto oni ludi Danci...

- Tako je, Džerode. Oni su ludi, a meni vele da sam ja lud. Malo mi fali da im „Džeralda Forda“ pošaljem na obalu, sve do Kopenhagena.

- Hmm, pošto, ovaj, dakle neće da nam prodaju Grenland, pronašli smo mnogo atraktivniju lokaciju za vas. Mislimo da će vam teritorija biti interesantna jer hoće da je ugrabe i Rusi i Kinezi.

- Pa hajde da im zabijemo prst u oko. Hohoho. Ako se sa Vladimirom ne dogovorim drugačije. U stvari ne treba mi oko toga, zvaću ga u G7.

- U pitanju je država na Balkanu, ali prvo ćemo uzeti jedan grad u njoj. Bez njega je disfunkcionalna.

- Što je ne anektiramo?

- To su nam saveznici, predsjedniče. Ne ide... Da ne pojašnjavam puno, elem, bez tog grada tamo bi bankrotiralo Morsko dobro, neka ministarstva više ne bi imala svrhu, nestale bi neke NVO, država više ne bi mogla da se hvali multietničkim skladom itd. Tamo se prodaje sve što se može i ne može prodati, što je njihovo i što nije njihovo. U saradnji sa CIA, napravili smo sveobuhvatnu analizu, procjenu uticaja na vaše zdravlje, odnosno, hmm na živce, projekciju raspoloženja stanovništva tamo i ovamo i na kraju izradili strategiju koja nam obezbjeđuje pobjedu na izborima naredne godine...

- Uh, uh, to je sjajno! Namakni te zlatne zavjese, Majk. Benone, ti provjeri vrata. Kite, vidi je li čisto ispod tog zlatnog tepiha, a ti Džerode, priđi i tiše malo. Onaj špijunski Njujork tajms je svuda oko nas, znaš li to. Nastavi sad.

- Ovako, taj grad Ulcinj je na Jadranskom moru i ima prelijepe plaže. Uprava je odlučila da na gradskoj rivi proda jednu parcelu od 480 kvadrata...

- Šta će mi to Džerode, da mi se smiju Makron, Merkel i Džonson?

- Neće kad čujete nastavak. Dakle, lokalni president sa upravom nada se da će na javnoj licitaciji za tu parcelu dobiti milion eura. E sad tu mi nastupamo. Daćemo im deset miliona i licitacije ne mora ni biti...

- Kako to?

- Lijepo predsjedniče, tako to ide kod njih, pobjednik se uvijek zna unaprijed.

- To mi se sviđa. Znači, oni uopšte nemaju stres kao mi kada nešto prodajemo.

- Tako je u cijeloj državi, ne kupuju ništa samo prodaju. Zato se i narod ne buni iako im je prosječna plata tek 500 eura. Ali CIA nije utvrdila zašto je to tako jer kad su imali plate od po hiljadu njemačkih maraka, izašli su na ulice i tražili da žive bolje.

- Baš si glup, Džerode. To ti je isto 500 eura. Ajde dalje.

- Prema planu grada, na toj parceli može biti zgrada sa samo tri sprata. Naša ideja je da tu napravimo neboder poput našeg Henkoka u Čikagu. Daćemo besplatno par poslovnih prostora i stanova, neke prodati po povoljnim uslovima i kreditirati. Tako ćemo im ući u sistem. Ostalo je lako... Onda ćemo da kupimo i jedno ostrvo.

- Je l’ kao Grenland?

- Ne, predsjedniče, pobogu, u pitanju su mali mediteranski grad i zemlja. Dakle, ostrvo je rajsko a naša projekcija je da ga kupimo prije nego se sazna da smo mi pobjednici. Mjesto je idealno za novi Las Vegas... Sljedeći korak je kupovina uvale Valdanos...

- Ohoho, počinje da bude napeto. Kakav Grenland? Gdje li je Melanija da čuje ovo...

- Dakle, komunisti su tamo htjeli da grade vojnu bazu prije pola vijeka, da se brane od nas. Pošto su oni sada zapravo mi, nemaju potrebe da se brane od nas, to jest od samih sebe. U koncepciji je i kupovina Velike plaže od 10 km, koja je idealna za balkansku varijantu naše Kalifornije. Kada i to kupimo, poslaćemo ponudu presidentu da nam proda sve što može. Tako će grad i vlast biti naša. Ali tu nije kraj. Kad to obavimo, poslaćemo ponudu centralnim vlastima da kupimo sve što se može u cijeloj državi. Daćemo im cijenu, tj. ponudu koju neće moći da odbiju. I tako, sa mnogo manje para i stresa, dobićemo bolju lokaciju od gnusnog Grenlanda.

- Kako se zove ta zemlja?

- Crna Gora. Ako se sjećate, za Crnogorce ste rekli da mogu da izazovu treći svjetski rat?

- Pa jesam, bili su ratu sa Japanom do prije 13 godina, a mi tamo imamo vojne baze. Da su krenuli...

- Ne brinite, od kada su ušli u NATO, živi se ne čuju. Eto, ministar vojni im sad najviše brine da neko ne sagradi nešto na divlje.

- Kakva im je vlada? A činovnici, jesu li lojalni, oće li i nama biti?

- A hoće, oni baš vole da kad imaju, da od naroda uzmu da još više imaju. Pri tom nemaju stresa, sve u svemu prijatna neka administarcija. CIA kaže da bi lako pristali da nam budu 51. država.

Promijeniće ustav, mi ćemo stanovništvu podijeliti naše pasoše i eto vam pola miliona glasova za još jedan mandat.

- Gdje si sad, Hilarice? A ti, Sandersiću...

- E da, zamalo da zaboravim, imaju par interesantnih političara...

Premijer je, hmm, onaj što ste ga gurnuli na samitu...

- Nijesam ga gurnuo, nego mi je stao na putanju.

- Imaju i predsjednika koji se sve pita u posljednjih 30 godina.

Njegova iskustva sa izborima biće nam vrlo dragocjena, jer se tamo pobjednik uvijek unaprijed zna. Opsjednut je novinarima kao i vi, pardon, za razliku od vas. I tamo je jedan Njujork tajms svugdje oko njega kao ovaj ovdje oko vas.

- Nema meni sličnih...

- Ima, ima. Tamo je i jedan opozicionar, a i on bi da gradi zidove na granicama kao i vi, ali ne sa Meksikom.

- Šalji ponude Džerode, šta čekaš?

Ulcinj, kabinet predsjednika Opštine

- Predsjedniče, stigla neka ponuda na engleskom jeziku na 150 strana. Na kraju stoji potpis president of USA, Donald Trump.

- Da vidim... Hmm, ovo se neko šali.

Podgorica, kabinet predsjednika Crne Gore

- Imate poziv, predsjednik Opštine Ulcinj.

- Prebaci ga... Što radiš?

- Imamo ponudu od Trampove administracije, hoće da kupe...

- Imam i ja istu kao i ti.

- Pa šta ćemo?

- Je li bolja Evropa ili Amerika?

- Amerika, sa njihovim pasošem možemo gdje hoćemo.

- Eto šta ćemo.

Podgorica, kabinet premijera

- Halo, predsjedniče, vi ste...?

- Da. Kako si?

- Ovi Amerikanci još vjeruju da CIA radi za njih...

( Samir Adrović )