Litvanija – Zemlja gdje nastup za nacionalni dres daje smisao životu

Toliko puta ponavljana priča i legenda iz Litvanije. Ako bi Litvanac htio da zaprosi djevojku morao bi prvo da izađe na koš i dokaže da je vrijedan toga. Ukoliko bi pogodio osam od 10 trojki dobijao bi blagoslov od budućeg tasta.

Možda je to legenda, ali svijet pamti i opkladu između Antanasa Gugoe (poznatijeg kao Toni Dži) i Fila Helmuta, dvojice svjetski poznatih profesionalnih poker igrača. Helmut je izazvao Tonija da ne može da ubaci 10 trojki za 3:15 minuta. Litvanac je prihvatio, i dan danas tvrdi da mu je to najlakše zarađen novac.

Toni Dži nije slučajno u priči o košarci i Litvaniji, pošto je od 2010. godine generalni sponzor reperezentacije, a bio je čak i potpredsjednik saveza kao i menadžer nacionalog tima. Kada je Litvanija propustila šansu da se kvalifikuje na Mundobasket 2010. godine, Antanas je lično iz svog džepa platio pola miliona eura, za prijavnicu za vajld kard. Litvanci su na tom Mundobasketu osvojili bronzu što im je ujedno i jedino svjetsko postolje u bogatoj košarkaškoj istoriji.

Dok sve reprezentaicje mogu da se pozovu na jednog vrhunskog šutera koga su imali u istoriji reprezentacija, ili eventualno par, kod Litvanaca ih je toliko čini se u svakoj generaciji. Gotovo da ni NBA zvijezde ne mogu da se pohvale, ako ništa tako lijepom mehanikom šuta.

Košarka se u Litvaniji razvila zahvaljujući litvanskoj dijaspori u Americi, tačnije Čikagu. Advokat Konstatinas Savičakas, poznatiji kao Koni, vratio se u rodnu Litvaniju, gdje se zaprepastio koliko su Letonci bili u tom trenutku moćniji od Litvanaca u košarci.

Koni je napravio bazu sa svojim sunarodnicima iz Amerike, i od košarke je napravio obavezan predmet u srednjim školama i akademijama.

Litvanci su ekspresno napredovali. Fil Krauze je bio prvi selektor- igrač koji je predvodio tim na EP u Letoniji 1937. godine.

Na tlu svojih rivala, Litvanci sve protivnike dobijaju za prvo zlato na velikim takmičenjima.

Veliko pomak u košarci napravljen je i dovođenjem Frenka Lubina.

Lubin, rođen u Los Aanđelesu, u porodici litvanskih migranata, bio je prva prava košarška zvijezda u svijetu. Ogromne visine za to vrijeme (visok 201 cm u vremenu kad su centri bili visoki 190 cm), Lubin je predvodio tim SAD-a na OI u Berlinu 1936. do zlata. Tu i dobija poziv od Konija da se priključi Litvaniji.

Krauze će mu ustupiti mjesto selektora-igrača, a Lubin će da predovidi Litvance 1939. godine na domaćem terenu do zlatne medalje sa svim pobjedama.

Daleko je bio najbolji igrač tog turnira ali nije dobio nagradu, jer je FIBA tada odbijala da nagradi košarkaše koji su viši od 191. cm (smatrali su to nefer odlukom).

Početak Drugog svjetskog rata potjeraće sve košarkaše i košarkaške radnike u SAD. Bježeći od, sa jedne strane nacista, sa druge strane sovjetske armije. Lubin će postati heroj tokom rata kao član američke avijacije.

Savičakas koji se smatra ocem košarke u Litvaniji pojaviće se ponovo u rodnoj zemlji tek 1991. Godine, gdje će okupljenima reći “Vjerujem da će ova zemlja uvijek rađati Sabonise i Marčuliionise koji će biti dio nekih budućih super-timova". Iduće godine je umro.

Litvanci su bili esencijalni članovi košarkaških selekcija SSSR-a. Svijet je video moć u velikoj trojci Sovjetske ekipe tokom OI u Seulu 1988. godine.

Šarunas Marčulionis, Rimas Kurtinaitis i do tada neviđeno čudo prirode Aridas Sabonis. Sovjeti uzimaju svoje drugo zlato na OI, pobjedivši ekipu SFRJ-a.

Sabonis je tada bio stvarno pojava za izučavanje. Visok 221 cm, pokretan poput krila, vizije plejmejkera i bekovskog šuta. Iako je imao sjajnu karijeru uvijek će se postavljati pitanje koji bi domet imao da nije kidao ahilovu tetivu, koja ga je usporila, i poslije koje je i dalje bio odličan ali nedostajala je ona poletnost.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Litvanci odmah učestvuju na OI u Barseloni 1992. godine. Tu igraju sjajan turnir, ako se ne računa polufinale i duel sa Džordanom i ekipom.

Originalni “Dream team” im je nanio najteži poraz u istoriji pobjedivši sa 126:75.

Litvanci će skupiti snage i u meču za bronzu dobiće ekipu koja je nastupala pod olimpijskom zastavom, a koja je bila neformalni tim Rusije.

O finalu EP 1995. godine se odlično zna na ovim prostorima. Danilović je stavio na poster Sabonisa, Đorđević koji je propisno “maltretirao” Marčulionisa ubacivši 41 poen, često žaljenje na sudije i podrška 20.000 Grka koji su zdušno navijali za Litvance.

U Atlanti 1996. na OI generacija velike trojke litvanske košarke će igrati svoj posljednji turnir, na kojem će osvojiti bronzanu medalju. Ponovo je ovog puta u polufinalu Jugoslavija bila prepreka, da bi u meču za treće mjesto bez puno problema savladali Australiju.

Litvanci su brzo napravili smjenu generacija, sa jednim od najboljih plejeva u istoriji evropske košarke Šarunasom “Šarasom” Jasikevičiusom, Ramunasom Šiškauskaom, kasnije će da dođu braća Lavrinovič, Arvidas Macijauskas, Robertas Javtokas…

Da su bili u tom vremenu “pretplaćeni” na bronze sa olimpijskih igara potvrđuju i igre u Sidneju 2000. godine.

U četvrtfinalu je pala Jugoslavija, a u polufianlu su odigrali nevjerovatan meč sa timom SAD, na kraju je Šaras šutnuo za pobjedu, ali nije bio precizan, pa su tako Litvanci izgubili samo dva poena prednosti od Kartera, Garenta, Alena i ostalih.

Na EP 2003. godine u Švedskoj osvajaju konačno evropsko zlato, prvo nakon 1939. godine sa fenomenalnom timskom igrom.

Macijauskas, Šiškauskas, Jasikevičius, Štombergas svi su bili u prosjeku na 13+ poena po utakmici, a Šaras je bio ubjedljivo najbolji asistent turnira sa preko 8 asistencija po utakmici. Litvanskom pleju je pripala i nagrada MVP-a turnira.

Na Mundobasketu u Turskoj 2010. godine (ono za čije učešće platio Toni Dži) predvođeni tadašnjom zvijezdom Linasom Kleizom stižu do polufinala gdje ih je ponovo izbacila ekipa SAD-a.

U borbi za treće mjesto dobiaju tim Srbije, kome je Kleiza sipao 33 poena u tom meču.

Tim “Zelene smrti” kako je jedno od imena reprezentacije (“Drugi Dream team”, “Baltički divovi”, “Druga religija”, “Babaroge sa Istoka”) od 2016. godine predvodi bivši reprezentativac Dainius Admoaitis.

Bivši igrač Žalgirisa će imati na raspolaganju cio tim i sigurno da su glavni favoriti za prolazak dalje iz “grupe smrti”.

Prva zvijezda tima: Jonas Valančunas

Litvanski centar tinejdžerskih dana predstavlja ogromnu super zvijezdu u Litvaniji. Predvodeći sve mlađe kategorije kao kapiten nacionalnog tima osvojio je 5 zlatnih medalja sa evropskih i svjetskih prvenstava. Kao član A selekcije osvojio je dva srebra na evropskim prvenstvima.

Valančunas igra dugo u NBA ligi, gdje je pred kraj prošle sezone trejdovan iz Toronta u Memfis.

Jonasu je trejd očigledno prijao jer su mu brojke drastično skočile, pa je tako u prosjeku davao 19 poena I hvatao 11 lopti.

Valančunas je neko ko se uvijek rado odazivao reprezentaciji, čak i kad nije bio na istoj talasnoj dužini sa selektorima (kao jedno vrijeme sa Jonasom Kazalauskasom).

“Svaki put kad obučem dres reprezentacije, prođe me jeza. Mi smo zemlja gdje igranje za reprezentaciju znači smisao života”, kazao je u jednom intervjuu Jonas.

Prednosti

Litvanija je ekipa koja je popunjena na svim pozicijama. Sjajan spoj iskustva i mlade generacije košarkaša. Čak pet košarkaša potencijalnog rostera nastupa za Žalgiris, gdje ih brusi Šaras Jasikevičius.

Za organizaciju igre će biti zadužen iskusni Mantas Kalnietis, koji je prošle sezone igrao kod našeg selektora Zvezdana Mitrovića u Asvelu.

Posebnu draž daje i gledanje Domentasa Sabonisa (sin Aridasa) koji dolazi poslije odlične sezone u dresu Indijane (14 poena i 9 skokova po utakmici). On i Valančunas bi trebali da zatvore reket, dok bi spolja Kalniatis, Ulanovas, Grigonis trebali da budu snajperske sprave.

Mane

“Baltički divovi” dolaze na prvenstvo kao kompakta cijelina, kojoj je na prvi pogled teško pronaći manu.

Eventualno plej koji bi bio bolji asisitent bi bolje pao ovakvom timu, gdje svi igrači posjeduju dobar šut.

Biće interesantno vidjeti ih kad upare snage sa Australijom, koja ima sličnu košarkašku filozofiju.

( Luka Vlaisavljević )