U ogledalu s vođom

Populizam, tvrde sociolozi, podrazumijeva duboku identifikaciju s liderom. Njegove pristalice svu vlast “prenose” na njega. Institucije su im suvišne

Povelika bi bila zbirka ispraznih fraza i gluposti koje su međunarodni predstavnici svih ovih godina izgovorili i nastavljaju izgovarati baveći se Bosnom i Hercegovinom, a sve pod kapom anemičnih pokušaja da tok događaja u ovoj zemlji okrenu u dobrom smjeru. Jedna od najvećih podvala iz tog arsenala nesumnjivo je dežurna floskula o tome kako ovaj narod “zaslužuje bolju vlast, bolji život i bolju budućnost”. Narod je, dakle, bolji od svojih elita, narod “nije blećak”, kako uoči svakih izbora vole da kažu ovdašnji akademski i medijski altruisti. Međutim, stvarnost surovo demantuje ove populističke parole. Nije riječ samo o višegodišnjem trijumfu etnonacionalizma, temeljnog opredjeljenja izrazite većine birača, već o tome da oni uporno povjeravaju vlast ljudima koji nemaju sluha ni za sadašnjost, ni za budućnost. Neko će reći kako ljudi nasjedaju lažnim obećanjima, ali to nema veze sa suštinom stvari. Ni u zemljama sa razvijenom demokratijom vlast ne osvajaju favoriti sa najboljim programima, već kandidati koji u datom momentu svojom promocijom steknu naklonosti većine birača. Trumpovi protivnici optužuju ga da je predsjedničku kampanju vodio nasilničkom retorikom, obrušavajući se na muslimane i južnoameričke imigrante, da je nacionalista, rasista i ksenofob, i da se ponaša kao kauboj na Divljem zapadu. Ukratko, odvratan tip! Ali, polovina Amerikanaca liči na takvog Trumpa, a on na njih. “Moji birači su poput mene – vrlo su strastveni”, odgovorio im je. U tome je stvar.

Vrata liderstva i vlasti danas otvara ruka populizma, fenomena koji je postao najzastupljenija riječ u političkom diskursu u svijetu. Vrijeme će pokazati da li to, možda, vodi ponavljanju istorije. Populizam ima dugu političku tradiciju, a svoj najradikalniji oblik dostigao je u Hitlerovoj Njemačkoj, gdje su nacističke ideje nametane Nijemcima kao apsolutne, neupitne vrijednosti. Oni koji se nisu uklapali u arijevski model bili su žigosani i progonjeni. Hitler je zahtijevao da poruke za mase budu jednostavne i prilagođene najnižem nivou inteligencije. “Veće je bolje, jer će velika masa ljudi lakše pasti kao žrtva velike nego male laži”, govorio je. Joseph Goebbels, ministar rata i Mefisto nacističke propagande, bio je suptilniji:

“Nemoguće je uvjeriti neku osobu u neophodnost nečeg, ukoliko ne upoznamo dušu te osobe”. Nacističkog načela “Ko nije s nama, taj je protiv nas”, fanatično se drže i današnji populisti. Da ne idemo dalje od naše političke avlije, dovoljno je podsjetiti se izjava vodećih ljudi ovdašnjih nacionalističkih stranaka i uvjeriti se da je pomenuto načelo njihov zajednički imenitelj, sredstvo političke i mentalne diktature nad neistomišljenicima. Ono je tu da stvori podjele na “patriote” i “izdajnike”, i u narodu proizvede strah i nesigurnost. Steći etiketu “neprijatelja” srpskog, bošnjačkog ili hrvatskog naroda, stvar je koja u BiH ne zahtijeva nikakav poseban trud – dovoljno je politiku SNSD-a, SDA i HDZ-a BiH nazvati pravim imenom.

Sociolozi su zaključili da populizam podrazumijeva duboku identifikaciju s vođom – ljudi vole da vide sebe u njegovom ogledalu: “Odlučnost populističkog lidera ohrabruje fantazije ljudi da vjeruju kako bi jedini on trebalo da donosi odluke u interesu naroda, bez posredovanja drugih institucija”. Milorad Dodik je paradigma današnjeg populističkog lidera – njegove pristalice su svu vlast “prenijele” na njega, jer ih je uspio uvjeriti da bi bez njega Republika Srpska propala. Nedavno su radnici mostarskog Aluminija, okupljeni ispred propale tvornice, ispratili Dragana Čovića uzvicima “Lopove, lopove...”, da bi mu prije tri dana Uprava “giganta na koljenima” uputila pismo izvinjenja, nakon što su vodeći ljudi Sindikata bili izloženi višednevnoj kampanji dirigovanoj iz “nevidljivih” centara moći i proglašeni “neprijateljima hrvatskog naroda”!?

Radnici su tako dobili “svoje” u vidu najteže optužbe, a Dragan Čović, lider povezan, poput mnogih drugih, s ogromnim bogatstvom i sumnjivim poslovima – javnu satisfakciju?!

U Beogradu su nedavno objavljeni rezultati zanimljivog sociološkog istraživanja, koje se odnosilo na profil tipičnog glasača vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), a proveo ga je tamošnji Biro za društvena istraživanja. Utvrđeno je da je taj tipični glasač stariji pojedinac koji ima osnovno obrazovanje, koji je bivši radikal ili miloševićevac, nacionalista autoritarne strukture ličnosti, koji čita tabloide, na televiziji gleda “Parove” i “Zadrugu”, a informacije dobija preko Pinka, koji je neosviješteni, zadrti patriota, koji ispoljava rigidnost i nenaklonost kulturnom dijalogu, i kojeg karakterizira potpuno odsustvo ekološke svijesti…

Ispostavilo se, takođe, da Vučićeve naprednjake podržava svega 35 odsto građana, najvećim dijelom stariji ljudi osnovnog školskog obrazovanja iz najsiromašnijih krajeva Srbije, te da samo nešto više od sedam procenata visokoobrazovanih podržava SNS. Komentarišući ove rezultate, sociolog Boris Jošović piše da oni nisu iznenadili nikoga ko se svakodnevno otvorenih očiju suočava sa slikom današnje Srbije, ali se ljudima iz vlasti nisu dopali, pokušali su da ovo sociološko istraživanje kriminalizuju, a šef poslaničke grupe naprednjaka okarakterizirao ga je kao “opasnu pojavu sa elementima krivičnog dela” i pozvao tužilaštvo da reaguje. Ogledalo je krivo što je lice ružno!

Ne treba biti mnogo pametan pa zaključiti da bi takvo istraživanje, koje bi bilo provedeno u BiH i koje bi se odnosilo na profil tipičnih glasača SDA, SNSD-a i HDZ-a BiH, po svoj prilici, dalo rezultate frapantno slične ovima iz Srbije, reakcije stranačkih vrhova takođe. Drago Bojić je bosanski franjevac i teolog, oštar kritičar kako Katoličke crkve, tako i politike Dragana Čovića i HDZ-a. Sa tih pozicija, Bojić je dvostruki disident, o čemu govori i ova njegova opservacija: “Čini se da ovakav hrvatski narod, generalno, ne može imati bolju vlast, jer bi to bila lažna, vještačka, uopćena slika naroda, koji je, općenito, politički nepismen, kulturno zapušten, moralno oronuo, nacionalistički opijen, vjerski zatucan”.

Pitanje za ovdašnje sociologe, i ne samo za njih: Smatrate li da, što se Bojićevog mišljenja tiče, stvari sa Srbima i Bošnjacima stoje išta drukčije?

(oslobodjenje.ba)

( Gojko Berić )