Stambena korupcija

Vlada je objavila spisak 98 funkcionera kojima je u protekle tri godine rješavala takozvane stambene potrebe. Iako je riječ o samo djeliću cijele informacije koju javnost s pravom traži od svoje vlade, očigledno je o kolikim razmjerama nepravde se radi. Pokazalo se ono što smo i naslućivali. Narodne pare se krčme među funkcionerima bez reda i načina. Nasuprot za socijalne slučajeve i nižu klasu važe strog zakon i rigorozna primjena. Zakon koji propisuje da socijalnu pomoć ne može ostvariti lice koje ima zemljište u gradskom ili prigradskom građevinskom rejonu nezavisno od kvadrature, ili ima livadu veću od 60 ari ili ima više od dva grla stoke.

Tajnovitost kojom je prekrivena praksa dodjele stanova i kredita narušava integritet javnih funkcionera i službenika. Nema javnog poziva, lista prijavljenih, rang lista, konačnih odluka. Funkcioneri i službenici čak ni među sobom nisu ravnopravni. Odabrani ostaju dužnici moćnika kojima u tajnosti vraćaju dug. Bilo bi zato zanimljivo vidjeti kako izgledaju zahtjevi imućnih funkcionera ispostavljeni stambenoj komisiji Vlade, kako izgledaju diskusije članova Komisije i na kraju kako glasaju. Može biti da i među njima neko kaže ono što se vidi golim okom - dajte ljudi da ne ispadamo smiješni i dajemo ljudima koji već imaju kuće i stanove.

Starije generacije će se sjetiti da je još u seriji “Vruć vetar” Borivoje Šurdilović zvani Šurda izgurao sa liste za stan jednog kolegu kojeg su dvije žene napustile zbog neriješenog stambenog pitanja. Danas svaki funkcioner ima pravo da se razvede više puta, a svaka bivša žena ili muž funkcionera ima pravo na jedan stan. Dovoljan razlog da stambena komisija ekspresno iz budžeta finansira razvod i relaksira druga/drugaricu funkcionera obaveza koje ima neki prosječan građanin.

Vladina stambena komisija posredno vodi računa i o stambenim potrebama djece funkcionera. Naprimjer, kad funkcioner (Radonjić, Medenica) pokloni stan svom nasljedniku, a onda se kao novopečeni beskućnik pojavi pred Komisijom koja mu galantno obezbjeđuje novu nekretninu, onda je u stvari riječ o rješavanju stambenih potreba djece funkcionera, a ne funkcionera. Mala koruptivna šema među partijski, porodično i interesno povezanim funkcionerima u vladi, sudovima, tužilaštvima…

Objavljeni podaci odlučno demantuju priču premijera kako funkcioneri nisu ”gubavci“ već zaslužnici. Ne samo što nisu gubavci nego su privilegovani do mjere nedopustivog. Gubavci su u stvari svi oni zaposleni u privatnim kompanijama koje finansiraju rad javne uprave. Ne bi bilo prirodnije nego da udruženja i sindikalne organizacije zaposlenih u privatnim kompanijama, vode borbu protiv naopake i diskriminatorne politike vlade i opština. Jer nikog više od njih, ova i ovakva politika vlade i javnih institucija na svim nivoima, ne dovodi u neravnopravan položaj.

Nije ovdje riječ samo o funkcionerima. Država protivustavno privileguje zaposlene u javnom sektoru u odnosu na one zaposlene u privatnom sektoru.

Marko Marković, jednako je dobar student i radnik kao i Petar Petrović. Petar je zaposlen u privatnoj firmi, a Marko u državnoj ustanovi, ali nemaju ista prava na “rješavanje stambenog pitanja“. Petar Petrović mora u banku za opasno zahtjevan kredit, a Marko Marković koji radi u javnoj upravi u stambenu komisiju po veoma privilegovan. I baš briga Marka Markovića za Petra Petrovića koji ga zajedno sa svojim poslodavcem privatnikom finansiraju da bi Marko kupio stan prije i po boljim uslovima nego što će Petar ikad imati.

Razmjere prakse kupovine stanova i davanja kredita su značajno šire od onoga što je vladina stambena komisija. Korišćenje narodnog novca za funkcionerske potrebe široko je rasprostranjeno i u lokalnim samoupravama i javnim preduzećima. Kad god platiš porez, kartu za prolaz kroz tunel Sozina ili račun za vodu, Ti građanine finansiraš i nečiji novi stan, renoviranje stana, stan za bivšu ženu ili djecu i slične marifetluke.

Ne samo pravnicima već i svim stanarima stambenih zgrada može biti interesantan, ako ne i šokantan podatak da se upravo u Zakonu o održavanju stambenih zgrada nalazi pravni osnov za donošenje odluka o rješavanju stambenih. Za rubriku vjerovali ili ne, ili makar mali vodič kako zamutiti vodu da se ne vidi korupcija. Pošto bi zaista bilo providno da se usvoji poseban zakon za stambeno zbrinjavanja funkcionera, ove odredbe su opstajale na marginama spomenutog zakona. Zao smo Ustavnom sudu podnijeli inicijativu za ukidanje ovih odredbi, a poslanici Demokratske Crne Gore su uradili isto u namjeri da ubrzaju ovaj postupak. U vrijeme donošenja posljednjih izmjena spomenutog zakona 2014 zakona, poslanik Neven Gošović je amandmanski pokušao da zaustavi uvođenje ovog zakonskog osnova, ali je bio nadglasan.

Kako izgleda sistem jednokratnih pomoći koje dijeli država odnosno ministri mogli smo da vidimo onda kad su u javnost dospjeli dokumenti koji potvrđuju da je Ministarstvo prosvjete u vrijeme Miga Stijepovića, sve formalno vodeći socijalnu brigu, pomagao prebogate funkcionere i partijske drugove. Dvije godine prođoše, a tužilaštvo i dalje izviđa.

Napredovali smo, nema sumnje. Nekada je visoki partijski funkcioner i vlastima bliski mogao milošću Šefa dobiti pravo da uveze cisternu nafte ili šleper cigara. Danas je na sceni sistem koji zloupotrebljava javni novac kroz brojne šeme finansiranja uvijek naraslih i nadasve nezasluženih potreba državno - partijskih aparatčika.

Narod nije blesav, vidi i zna. Vazda mu je smetao krivi, a ne mali dio. A da je ovdje krivi dio svakome je jasno. Ipak, narodu treba još poprilično građanske hrabrosti da se nepravdi suprotstavi bilo kakvim građanskim protestom i svakako na izborima. A da bi narod mogao da napravi jasnu razliku između ove politike i one koju nudi opozicija, ova bi morala da kristalno jasno i ubjedljivo proklamuje i potvrdi (u opštinama kojima rukovodi) da neće raditi isto.

Pravo pitanje je kako smo dopustili svih ovih godina da se očuva i opstane takva nepravedna praksa i na kraju koliko je izvjesno da se pored nas ovakvih kakvi smo (opozicija, mediji, NVO i građani) ovo neće nastaviti?

A jedini ispravan zahtjev je da se prestane sa ovakvom politikom i praksom, da se ukinu odredbe Zakona koji je ovo dozvolio, da se ukinu prateće odluke vlade i opština i raspusti ova i sve druge slične Komisije.

Autor je predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

( Stevo Muk )