BLOG
Povratak u budućnost
Ljudi su čuli za klimatske promjene, ali kao da misle da se dešavaju daleko, tamo negdje u Americi ili Africi
- Djede! Djede! - doziva me unuk.
- Šta je bilo? - odgovorih brzo.
-U ovom dokumentarcu govore o nekoj Amazonskoj prašumi. Zar nijesu mislili na Amazonsku pustinju? - pita me moj unuk 2087. godine.
Trebalo mi je vremena da mu objasnim da je nekad u Amazoniji bila prašuma. Dobro da nije vidio polarne medvjede, mislio bi da su ofarbali obične.
Ponekad imam potrebu da unucima kažem: „Izvinite. Izvinite što ne znate što smo posjekli većinu drveća na Zemlji. Izvinite što nikad nijeste bili u Boki i Kotoru, jer se sav led otopio i more je poraslo za 100 m. Izvinite što mislite da su nosorozi mitska bića. Izvinite što ste ostali bez naše Zemlje. Izvinite što nijesmo ništa uradili da je spasimo. Izvinite.” Budim se iz košmara…
Klimatske promjene su činjenica. I gotovo redovne temperature preko 45 stepeni su činjenica. Tu nema poricanja. Globalno zagrijavanje i efekat staklene bašte su evidentni. Otuda i dugotrajne suše i ekstremne hladnoće.
Ljudi su čuli za klimatske promjene, ali kao da misle da se dešavaju daleko, tamo negdje u Americi ili Africi.
Da li ste znali da svaki peti građanin u Crnoj Gori smatra da su globalno zagrijavanje i klimatske promjene lažna vijest ili, ne daj Bože, teorija zavjere?
Da li ste znali da, ako ovako nastavimo, nećemo moći da šetamo Hercegovačkom ulicom u Podgorici?! Ne samo zato što će biti prevruće, već i zato što nećemo moći da dišemo pod vodom (i nećemo u međuvremenu postati ribe). Ako ovako nastavimo, svi glečeri će se otopiti, nivo mora će porasti, a s njim i nivo rijeke Bojane, pa Skadarskog jezera i rijeke Morače, i eto je nova Atlantida − Podgorica.
Da li znate kako seljak brine o bolesnom drvetu? On ne kreće od grančica i lišća, već od korijena. Tako bi trebalo i mi − krenimo od korijena, od nas samih. Promijenimo našu svijest i ponašanje. I nemojte sada da kažete: „A šta ja jedan mogu da promijenim?”
Ti, mali/veliki čovječe, koji čitaš ove redove, Ti možeš sve. Snaga je u nama, ljudima. Mi smo planeta.
Zato, umjesto plastične kese, uzmi ceger svakog dana. Koristi svoju bocu. Zatvori česmu. Ugasi svjetlo kad ti ne treba. Zasadi drvo i zalivaj ga redovno. Razvrstaj otpad i ponesi ga na reciklažu svaki put.
Sve to pomaže. Uradimo to svakog dana zbog nas i naših potomaka.
( Balša Božović )