Riči Hotin: „Najviše me zanimaju nove ideje”

Jedno od najznačajnijih imena u svijetu tehno muzike, čovjek koji je poznat po konstantnom pomjeranju granica tokom svoje karijere, Riči Hotin, večeras će nastupiti na glavnoj bini Sea Dance festivala, gdje će biti glavna zvijezda uz kolegu i prijatelja Svena Vata.

Uoči gostovanja u Crnoj Gori legenda elektronske muzike poznata i po alijasu Plastikman, britansko-kanadski DJ i producent pričao je za “Vijesti”:

U kakvom raspoloženju dolaziš na Sea Dance i budući da je to dio Exitove festivalske porodice, što misliš o originalnom, novosadskom festivalu gdje si ranije nastupao?

Exit festival je veoma bitan za region s obzirom da publici nudi nevjerovatno širok dijapazon elektronske muzike. Nevjerovatno je kako je porastao tokom godina i postao način da se ljudi upoznaju sa tehnom. Sjećam ga se od ranih dana do danas. A konačno nastupati u Crnoj Gori je - vau. To je dio svijeta koji ne poznajem dobro. Mislim da su ljetnji festivali, pogotovo oni na prelijepim plažama, dobar način da se ljudima približi novi muzički stil. O tome razmišljam kada nastupam na sličnim manifestacijama, na lokacijama gdje nikad ranije nisam gostovao, zato želim da zgrabim ljude i uvučem ih u svoj zvuk i to ću probati da uradim večeras. Najavio si izlazak svog audiovizuelnog miks albuma “Close Combined” kroz mobilnu aplikaciju “Closer”, možeš li nam kazati više o tome i budući da je rečeno da će ljudi moći da gledaju tvoje nastupe putem nje, da li će to biti slučaj i sa ovim na Sea Danceu?

Ne. Na početku će aplikacija biti namijenjena samo za "Close" nastupe, jer za njih imamo posebne tehnike snimanja koje se mogu iskoristiti putem aplikacije. "Closer" je multimedijalna interaktivna aplikacija putem koje možete gledati moje nastupe iz različitih uglova u realnom vremenu, vidjeti iz blizine što radim sa opremom, a ako dodirnete djelove moje opreme možete čuti samo zvuk koji određeni dio proizvodi. To je nova forma interakcije sa mojim nastupima, a omogućava da se praktično kroz igru razumije što ja radim.

Tokom karijere uvijek si tražio načine da što više približiš to što radiš publici, koliko je tvoj pristup u tom smislu drugačiji u studiju u odnosu na uživo?

Kada nastupaš uživo ispred publike shvataš da je sve posvećeno tom trenutku, da ljudi neće kad pođu kući sjesti i analizirati cijeli nastup. Sve je više okrenuto ka fizičkom pokretu. Zato ako je nešto u trenutku preglasno ili nije u redu - ne brinem mnogo, jer se stvari mijenjaju svakim sekundom, suština je u samom iskustvu, u zvuku, svijetlu, fizičkom pokretu... A kad si u studiju i znaš da stvaraš nešto što će vjerovatno ljudi slušati pažljivo, na drugačiji način, onda mnogo više razmišljaš o delikatnim, manjim detaljima. Recimo izvesti moj album "Consumed" uživo bi bilo veoma teško, potreban je poseban zvučni sistem, ali i posebna publika koja bi mi dala dovoljno vremena da to uzleti. Zato mi je veoma uzbudljivo kada nastupam sa "Close" šouom, jer ima mnogo veći uticaj. To je razlika između Hotina i Plastikmana. Hotin je više okrenut fizičkom pokretu, a Plastikman mentalnom putovanju. Bio si u Detroitu, Berlinu, praktično uvijek u epicentru dešavanja kad je tehno muzika u pitanju. Koji od tih perioda je bio po tebi najuzbudljiviji, vrhunac žanra?

Nemam doživljaj da je elektronska muzika imala samo jedan vrhunac. Danas imamo vrhunac u novom prihvatanju, novom uzletu tehno muzike. Toliko je novih, sjajnih DJ-eva, momaka i djevojaka koji puštaju opasan tehno pred velikom publikom i to je nešto što nisam vidio još od 90-ih. Tokom moje karijere bilo je nevjerovatnih perioda kada je dominirao minimalizam, dani M-nus etikete, rani dani Plastikmana... Imam osjećaj da se konstantno napreduje i zato sam i dalje dio toga. Do sad sam mogao da se povučem i bavim poljoprivredom, radim nešto drugo, ali tehno scena, kao i aktuelna tehnološka scena su mi veoma uzbudljivi i inspirišu me. Danas je tehno postao sinonim za hedonizam i industriju koja generiše ogroman novac, misliš li da je to otupjelo političku oštricu koju je imao na početku, da li je važno ostati vjeran njegovim korijenima u tom smislu?

Mislim da je elektronska muzika postala veliki biznis, jaka svjetska ekonomska sila. Ali danas možeš iskoristiti društvene mreže kao svoj glas kad su u pitanju društvene teme i mislim da je vrlo bitno sjetiti se DIY kulture, te da možeš iskoristiti svoju poziciju i popularnost ove muzike da inspirišeš ljude kad su u pitanju kreativnost, tehnologija, pa čak i društveni problemi. Zato mislim da naša scena i dalje ima snažno jezgro i jako srce, i bar ja pokušavam da nađem ravnotežu između toga što postajem sve popularniji, više nego što sam ikad mislio da ću biti, a opet da ostanem vjeran sebi i radim ono što volim da radim.

Sa svim mogućnostima koje današnja tehnologija donosi čini se da dosta elektronske muzike zvuči isto. Misliš li da je to uticaj industrije, lijenost muzičara koji ne žele da eksperimentišu ili je jednostavno teško naći neku novu formulu?

Mislim da je sve to u pitanju. Siguran sam da ima onih koji su lijeni i samo koriste već oprobane formule, ali mislim da ima mnogo onih koji vole klasičan zvuk i to istražuju. Meni više nije uzbudljivo da se igram sa Rolandom 909, jer sam dugo to radio. Ali i dalje volim taj zvuk i znam kako sam se ja osjećao kad sam prvi put stupio u kontakt s njim. Tako mnogi istražuju tu definiciju tehna koju smo stvorili – i neki žele da odu dalje, a neki vole da ponovo prožive neke od ideja iz 90-ih. Danas vidimo da se ponovo na tržište lansiraju stare mašine kao Moog i pomenuti Roland, što je čudno jer je to za mene na neki način suprotno onome što je suština tehna. Mnogo više me interesuju nove ideje.

Često u intervjuima ističeš koliko ti je bitno da ljudi shvate da su kompjuteri, sintisajzeri, ritam i druge mašine koje elektronski muzičari koriste jednako validni instrumenti kao klavir ili gitara. Koliko se postiglo na tom polju tokom godina i da li te napore usporavaju medijski izvještaji o zvijezdama kao što je Dejvid Geta koji imaju unaprijed spremljene plejliste kad nastupaju?

Mnogo je različitih nivoa umjetnosti i DJ-inga danas, ali mislim da sve više ljudi zna za DJ-eve i našu scenu, ali ih sve manje razumije. I to je jedna od stvari koja me tjera da probam da edukujem i inspirišem ljude pokazujući im što se može uraditi sa našim instrumentima elektronske muzike. To je dijelom ideja iza "Close" nastupa i "Closer" aplikacije, da ljudima pokažem ono što radim i da to nije puštanje prethodno spremljene plejliste, već da te nastupe krasi spontanost, improvizacija, nivo kreativnosti koji je prisutan kod najboljih DJ nastupa, ne samo mojih. Da oni mogu biti apsolutno nevjerovatni i magični kao nastupi velikih pijanista ili gitarista.

U kom trenutku si odlučio da ovim želiš da se baviš?

Mislim da je tačka bez povratka bila kada sam vidio nastup Džefa Milsa i Derika Meja, kada sam osjetio njihovu energiju i vidio kakvu kontrolu imaju nad publikom uz pomoć tehnologije. Bilo je to nešto što me je odmah inspirisalo i zarazilo, da sam poželio da budem dio toga. To su dva muzičara iz Detroita koji su me najviše inspirisali kad je u pitanju tehno. A prije toga sam bio zainteresovan za video igre, programiranje, forume... kad pogledam unazad, ljudi i tehnologije koje su me inspirisale su one koje su dozvoljavale jednoj osobi da komunicira sa više ljudi i poveže se sa njima, da izneseš svoje ideje i emocije ljudima sa druge strane prostorije ili sa druge strane planete. Mislim da je to nevjerovatna mogućnost.

Kakvi su ti dalji planovi, možemo li očekivati novi album?

Da, planiram da se naredne godine posvetim stvaranju muzike, da provodim vrijeme u mom studiju i blisko sarađujem sa novim izvođačima putem ponovo aktiviranih etiketa Plus 8 i M-nus.

( Stefan Strugar )