Moždani udar: Kad čovjek zaboravi svoj maternji jezik

Poslije moždanog udara, mnogo toga može da se desi. Postoje ljudi koji poslije šloga govore akcentom stranca ili više uopšte ne znaju svoj maternji jezik, već samo neki strani jezik. Kako je to moguće?

Kineskinja Liu Điau poslije moždanog udara odjednom govori samo engleski jezik. Žena iz kineske provincije Hunan na pitanje, koliko ima godina, postavljeno na kineskom odgovara: „I am 94 years old”. Dugo je predavala engleski.

Jedan Englez nakon moždanog udara odjednom govori samo velški, iako 70 godina nije bio u Velsu. Njemica iz Tiringije odjednom govori samo švajcarski njemački, iako nikada nije bila u Švajcarskoj. Ima još slučajeva, kada su ljudi nakon moždanog udara odjednom progovorili sa stranim akcentom ili samo na stranom jeziku.

Rijetki primjeri

Takvi primjeri su rijetki, ali za njih postoji objašnjenje, tvrdi Anja Lovit, koja se prije trideset godina preselila iz Njemačke u Veliku Britaniju, kako bi tamo proučavala lingvistiku i logopediju. Ona se takođe bavi slučajevima promjene jezika nakon moždanog udara.

Gore pomenute primjere možemo podijeliti u dvije grupe. Kada ljudi nakon šloga govore samo neki strani jezik, to je oblik bilingvalne afazije, ili gubitka odnosno poremećaja već stečenih jezičkih vještina usljed povrede, a kada se služe naizgled stranim akcentom, tu se radi o "Foreign Accent Syndrome" (sindromu stranog akcenta).

Moždani udar nastupa kada određeni dio mozga nije prokrvljen. Ali ove promjene vezane za jezik ne moraju nastupiti samo u tom slučaju. Jedan američki učenik je nakon povrede glave u fudbalskoj utakmici i kraće kome, isprva govorio samo španski.

Lovit govori i o primeru Britanke koja je nakon jake migrene govorila naizgled francuskim akcentom ili pacijentkinji koja je nakon vakcinisanja i jednonedeljne bolesti govorila stranim akcentom.

Odjednom strani akcenat

Sindrom stranog akcenta mješavina je različitih poremećaja i kod svakog pacijenta je drugačije izražen. Pomenuta Britanka nije zaista imitirala francuski akcenat. Njen naglasak, izgovor ali i gramatičke greške kao posljedica moždanog udara, uhu Britanaca jednostavno su zvučale kao francuski akcenat.

Pogođeni ovim sindromom ne mogu više da izgovore određene glasove, teško im je da pronađu odgovarajuće riječi, ili govore pravilnim izgovorom. To onda obično okolina tumači kao strani akcenat.

Strani umesto maternjeg jezika

Ali šta ako pacijent zaista govori sasvim drugim jezikom? U slučaju bilingualne afazije, taj drugi jezik mora biti prethodno za života naučen, tvrdi Lovit. Postoje različite forme.

Većina ljudi i dalje može govoriti sve jezike koje znaju pri čemu oni mogu biti različito pogođeni. U rijetkim slučajevima pacijenti s moždanim udarom mogu koristiti samo svoj maternji jezik, ali ne i strani jezik. Neki ljudi mogu govoriti samo strani jezik, ali isprva ne i njihov maternji jezik.

U rijetkim slučajevima pacijenti se danas mogu služiti samo jednim jezikom, a sjutra samo drugim jezikom. Pritom, kada neko više ne može da govori određenim jezikom, to ne znači automatski da ga ne može i razumjeti.

Naš mozak možemo predstaviti kao ormar u kome stoje različite stvari, kaže Lovit. U ormaru postoji dio za čarape, kao što i u mozgu postoji dio za jezik.

Mišljenje da se strani jezik i materinji jezik nalaze u potpuno različitim djelovima mozga je zastario, kaže ona. Ali možete to zamisliti kao da su čarape razvrstane po boji. Jedna boja znači jedan jezik.

Ponedjeljkom engleski, utorkom njemački

Istraživači već duže vrijeme pokušavaju da objasne ove različite poremećaje. Jednostavno rečeno, nakon moždanog udara mozak nema više dovoljno energije da istovremeno i jednako brzo izgradi ranije veze. A zavisno od toga kakve impulse mozak dobija, može biti lakše da se govori samo jedan jezik.

Ako bilingualni čovek, poput istraživačice Lovit, nakon moždanog udara oboli od afazije, moglo bi se pretpostaviti da će njen mozak prije uspostaviti veze sa maternjim jezikom, jer ga najprije naučila.

Druga bi teorija bila, da joj je lakše doći do njenog drugog jezika, engleskog, jer ga je u posljednjih trideset godina mnogo više koristila. No, nakon moždanog udara može se dogoditi i da ponedjeljkom određene slike i misli stimulišu engleski jezik pa se mozak tog dana zadrži na njemu, a sljedećeg dana aktivira njemački jezik.

Da li će se stanje popraviti?

U većini slučajeva dvojezične afazije, oba jezika se vrate. Nakon moždanog udara, određene regije mozga su mrtve, ali zavisno od starosne dobi mozak može koristiti druge djelove kako bi preuzeo zadatke mrtve regije. To bi najbolje bilo potpomoći putem terapije, kaže Lovit.

Posebno kod sindroma stranog akcenata važno je posjetiti nekoliko specijalista. Psihoterapija može biti važna, jer s gubitkom vlastitog načina govora često dolazi i do krize identiteta Još uvek se istražuju najbolje vrste terapije, ali teško je, jer su slučajevi relativno rijetki.

Govorni poremećaji u starosti mogu se pojaviti ne samo kod moždanog udara, već i kod određenih oblika demencije, tako da mogu biti pogođeni pronalaženje riječi, gramatika ili izgovor.

Razlika je u tome što je u slučaju moždanog udara gubitak isprva vrlo drastičan a onda se poremaćaj polako gubi. Kod demenciji stanje često polako ide ka gorem. U svakom slučaju, važno je posjetiti jednog ili više specijalista koji su upoznati s temom, rekla je Lovit.

( Deutsche Welle )