“Režim ljubavi” za kraj 33. Grad teatra

Ovogodišnje, 33. izdanje “Grad teatra” Budva, nakon 58 festivalskih dana svečano je završeno hit predstavom beogradskog “Ateljea 212”, “Režim ljubavi”. Riječ je o komediji Tanje Šljivar, u režiji Bojana Đorđevića, koju je “Atelje 212” naručio od poznate spisateljice (njena drama „Kao i sve slobodne devojke“ igra se u “Dojčes teatru” u Berlinu), a u sklopu repertoarske strategije razvoja i njegovanja savremenog domaćeg i stranog dramskog teksta.

Tema ovog komada bila je određena žanrom, a kako je zapisala autorka, iako za nju u ovoj našoj realnosti više ništa nije smiješno, njoj se učinilo da to može biti ljubav i ono što smatramo ljubavlju, jer ljudi, uglavnom, kao u slepstiku ponavljaju sve ono što im se već dogodilo, i iznova im se događa da se okliznu na “koru od banane“.

Njen “Režim ljubavi”, u šest scena, i u sjajnoj igri Aleksandre Janković, Miloša Timotijevića, Sofije Juričan, Dejana Dedićai Jelene Ilić, prikazao je budvanskoj publici šest iskustava ljubavi - monogamiju, brak, celibat, trijadu, preljubu, ljubavno sparivanje u kontekstu instant komunikacija na društvenim mrežama, onlajn dejting sajtovima i aplikacijama, problem uspostavljanja suštinske bliskosti među partnerima, suočavanje sa fenomenom poliamorije (aranžman koji podrazumijeva ljubavni - seksualni i emocionalni odnos u kome učestvuje više subjekata u najrazličitijim vrstama sparivanja).

Komediju koja pokušava da nam temeljno prikaže sve aspekte ljudskog traganja za ljubavlju i erosom, ljubavlju kao totalitarnom režimu, odakle potiče i njen naslov, prepuno gledalište scene između crkava ispratilo je ovacijama, a “Atelje 212”, i popularni glumci njegovog ansambla, potpuno su opravdali čast da se upravo njihovom predstavom zatvori ovogodišnji “Grad teatar”.

Kako je nakon izvođenja “Režima ljubavi” istakao Miloš Timotijević, u svim tim odnosima o kojima govore u ovoj komediji postoji jedan centralni lik - muškarac, dominantno patrijarhalni, jer se u našim balkanskim društvima muškarci uglavnom i dalje ponašaju prema tom stereotipu.

“Čitava predstava je niz duhovitih monologa, jedna vrstu izlaganja “mehanizama” u ljubavi i međuljudskim odnosima, a glumci su otelotvorenje tih klišea kojima se mi sa zadovoljstvom prepuštamo. U toj borbi organizujemo sopstveni život, i na kraju uvijek ostajemo sa strašnim modricama, jer izgleda kao da je u ovo moderno vrijeme ona iskrena, duboka i prava ljubav, koja podrazumijeva i poštovanje, gotovo nemoguća.

Toliko popularne društvene mreže imaju dvostruko lice - s jedne strane, u neku ruku pomažu, jer spajaju ljude, a s druge, veoma odmažu, jer ih spajaju na pogrešan način, stvaraju od ljudi neke hejtere i mrzitelje”, rekao je Timotijević, ističući da lik koji on igra prepoznajemo svuda oko nas, dovoljno je samo uključiti TV ili pogledati tabloide pa vidjeti da smo danas okruženi raznim “džukelama” koje vladaju našim društvima, i da od njih trpimo jednu vrstu “seksa”.

U ovoj uzbudljivoj i potpuno neočekivanoj komediji, i gomili ludih likova, vidjeli smo i jednu drugačiju junakinju koju igra Jelena Ilić, mirnu i staloženu do jednog trenutka, ali je ona, kako je izjavila glumica, bila “klizav teren”.

“Nezgodno je kada usred tog velikog kalambura i vašara imate 25 minuta na sceni nečega što je navodno teorija, pa ste sami u tome, i potpuno svedeni. Ali kolege su mi pripremale odličan teren, kao i autorka Tanja Šljivar. U tom tekstu nema mjesta ni za kakvu improvizaciju, ona je majstorica da ono što napiše ne bude profano, vulgarno, banalno, jer uzme samo jednu ‘klicu’ onoga kakva su naša društva danas i naši međusobni odnosi, te napravi potpuno intelektualnu i duhovitu priču o tome.

Za Dejana Dedića “Režim ljubavi” je divno iskustvo, predstava koju igra s velikim zadovoljstvom, a svih tih likova i odnosa kojima se smijemo u ovoj komediji ima svuda oko nas.

“Ovdje se radi o velikoj iluziji koju imamo kada je riječ o ljubavi, kao što kaže i pjesma Done Samer koja se čuje na kraju predstave, i o kompleksnosti i relacijama tih ljubavno-erotskih odnosa. Mi se u potrazi za ljubavlju gubimo, tražimo, jurimo, misleći da je ljubav negdje oko nas, a ona je, zapravo, u nama, i treba samo da zastanemo i da je prepoznamo. Reditelj Bojan Đorđev nas je vješto vodio kroz tu priču, i jako mi je drago što je i budvanska publika odlično primila ono o čemu govorimo”, istakao je Dedić.

Mladoj glumici Sofiji Juričanin, kako je izjavila, veoma znači nastup na festivalu “Grad teatar”, na kojem se predstavila prvi put, a posebno prijem publike koja ih je nagradila takvim aplauzima.

“Ova komedija ispituje da li postoji neka dobitna jednačina u ljubavi koja bi nam garantovala radost i sreću zanavijek, ili u svakoj vezi i odnosu uvijek ostoje nešto što nam nedostaje. Djevojaka kakvu igram, blogerki i estradnih likova ima svuda oko nas, mi ih danas prepoznajemo kao ‘opšta mjesta’ ove naše tabloizirane stvarnosti, ali je u tekstu dodato mnogo toga iz raznih knjiga sociologa, i čitava priča je prilično provokativna i otvorena, zbog čega i piše da se predstava ‘Režim ljubavi’ ne preporučuje publici mlađoj od 16 godina. Mi je u ‘Ateljeu 212’ od prošlogodišnje premijere igramo u rasprodatoj sali, a na gostovanjima, kao i ovdje u Budvi, nailazimo na veliku podršku publike”, rekla je Sofija Juričanin.

Tekst zasnovan na sociološkim i psihološkim istraživanjima

Za Aleksandru Janković, koju budvanska publika već godinama poznaje po sjajnim glumačkim ostvarenjima, “Režim ljubavi” jeste komedija, iako govori o nekim gorkim stvarima, jer je i sam život danas postao komedija.

“Ovo je predstava koja na potpuno realan način govori o našim međusobnim odnosima, i kada ih ne bismo shvatali tako tragičnim i dramatičnim, oni bi mogli biti i smiješni. A autorka je cijeli svoj tekst zasnovala na nekim sociološkim i psihološkim istraživanjima i tezama kojima se ozbiljno bavila, onda je još ubacila i pop kulturu koja iz svog aspekta govori o tome, i dobili smo jednu sjajnu priču. Ja prosto nisam mogla vjerovati koliko je Tanja Šljivar duhovita, svojom komedijom bacila nas je u ‘živu vatru’, jer u njenoj priči, s vedrije strane, prepoznajemo ili neka sopstvena iskustva, ili smo bili svjedoci nečijih iskustava, ili smo ih promatrali kroz nekakvu ‘špijunku’, ili nam je neko šapnuo u uši. Niko nije baš nevin kada su ovakve teme u pitanju, samo što se ljudi stide ili plaše da to priznaju”, izjavila je popularna glumica.

( Vuk Lajović )