"Državo, ne dozvoli da zbog šačice moralno posrnulih skorojevića ispaštaju pošteni pomorci"
"Zar šačica pohlepnih i moralno posrnulih skorojevića, koji svoje promašene živote nastoje nadomjestiti brzom zaradom po svaku cijenu, ne prezajući pred zakonom, može i treba da osujeti ono što su većina godinama čestito gradila"
Supruga i majka pomoraca pismom, koje je uputila Vijestima, apelovala je na državnu vlast da hitno reaguje i "zaštiti imidž naših vjekovno širom poznatih i priznatih pomoraca".
"Vijesti" su objavile da je italijansko-švajcarska brodarska i logistička kompanija Mediterranean Shipping Company (MSC), počela masovno da otpušta crnogorske pomorce zbog lošeg imidža koji ih prati u posljednje vrijeme - jer je više naših pomoraca u svijetu "palo" zbog organizovanog šverca narkotika.
Iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva saopšteno je da izdavanje viza crnogorskim pomorcima ide ustaljenom dinamikom i, da po informacijama sa kojima Ambasada SAD raspolaže, nema dodatnih restrikcija po tom pitanju.
"Naime, povodom odluke MSC kompanije da masovno otpusti crnogorske pomorce zbog sporadičnih slučajeva, (a na žalost mnogih poštenih pomoraca) i sve većeg trenda za brzim i lagodnim životom, kao supruga dugogodišnjeg pomorca i majka mladog, školovanog i uspješnog oficira, želim javno da iskažem nezadovoljstvo i stanem u zaštitu svih poštenih, vrijednih i kredibilnih pomoraca", navela je u pismu žena koja je željela da ostane anonimna.
"Vjekovno je ovo područje Boke njegovalo kulturu i tradiciju utemeljenu upravo na pomorstvu i renomiranim pomorcima toga vremena, čija se zaostavština i nasleđe ostavljeno generacijama poslije njih i danas s ponosom spominju. Dičimo se kuturnom baštinom njihove tvorevine - da nije bilo njih, ne bi bilo ni današnjeg "bisera Jadrana", drevnog Kotora i Perasta, muzejskog blaga, velelepnog zdanja, palaza i trgova, božanstvene botanike i bokeljsle kužine, divne kamelije, fešte i feštađuna, karnevala i sveukupne neprocjenjive kulturne baštine Boke ali time i države Crne Gore kojima se ponosimo i mi i svi ovi mnogobrojni turisiti koji svakodnevno obilaze i bez daha ostaju pred veličantvenim prizorom s tih istih brodova na kojima su nasi najdraži".
"Zar godine čestitog rada, porodičnog odricanja, nikada nadomještenih najvažnijih životnih momenata, ni radost ni žalost, nisu dovoljna potvrda požrtvovanosti koju njihov poziv nosi; zar nije već dovoljno visoka cijena koju plaćaju za "kruh od 7 kora" (na kojem smo zube polomili) kojim hrane svoje porodice? Zar šačica pohlepnih i moralno posrnulih skorojevića, koji svoje promašene živote nastoje nadomjestiti brzom zaradom po svaku cijenu, ne prezajući pred zakonom, može i treba da osujeti ono što su većina godinama čestito gradila, zanemarujući i ugled svojih članove familije koji su u redovima iste posade?"
"Kao majka i žena dva pomorca, imala sam tu privilegiju, a istovremeno i usud, da proživljavam njihove strahove i neizvjesnosti. Suprug preživio napad na kruzeru i borbu s piratima ispod Somalije, sin, sa 21 godinu, topio u Biskajskom zalivu na teretnjaku, preživio gubitak kolege i cimera. Sve ih to nije spriječilo da nastave, da ponovo zaplove "nemirnim" morima, da svoju zaradu investiraju u svojoj zemlji, da stečeni kapital ulože u obrtna sredstva od koje država takođe ubira priličnu korist. Danas, ta ista država o njima ćuti! Pitam se - zar je cijena koju ovi hrabri ljudu u Crnoj Gori moraju platiti ta da se pored svih životnih odricanja, na kraju, moraju odreći i svog nacionalnog indentiteta kako bi nastavili baviti se pozivom za koji su se školovali i opredijelili i time obezbijedili egzistenciju svojim porodicama? Da li je to dovoljno visoka cijena? Ili se danas sve mjeri u gramima?", navodi se u pismu čitateljke Vijesti.
( Vijesti online )