Drugarstvo na prodaju

Svakodnevno prolazim pored platoa na kome se prodaju polovni udžbenici… dječiji žamor, mnoštvo knjiga, koje ako brzo ne nađu kupca lete sa prvim vjetrom. Ovo je česta slika u većini crnogorskih gradova, slika kojom se ponose mnoge organizacije, roditelji, jer eto mali preduzetnici, od kuće naučeni, treba da prodaju, drugu iz ulice, zgrade, nepoznatom dječaku iscijepanih patika, polovne knjige, odnosno drugarstvo.

Slušam hladne riječi odraslih kroz usta djece, polutihe glasove kupaca koji u prolazu pitaju, očekujući nemoguće, da cijena bude malo niža, samo ovaj put, jer su sada tu obaveze oko drva i zimnice. Mali prodavci su samilost ovih dana ostavili kod kuće. Tako da su vrlo spremno pohrlili u svijet odraslih koji u današnje vrijeme ima sve ono čega smo se mi nekada duboko stidjeli.

Ovaj tekst je omaž nekim drugim, našim vremenima, u kojima smo, dragi roditelji, polovne knjige poklanjali onima kojima su potrebne. Niko od nas, ni naših roditelja, nije pomišljao da ovo može biti predmet trgovine, posebno ne sa nama kao posrednicima. Razumijem ekonomski momenat i razmijem i one koji će osuditi moj stav, ali nekada su svi, bez obzira na materijalno stanje u ovom slučaju jednako postupali.

Lijepa su bila vremena u kojima smo moralno svi bili izjednačeni i u kojim se štošta podrazumijevalo. A valjda se drugarstvo podrazumijeva u svakom normalnom vremenu i ne prodaje se lako za 30, 40 eura.

Danas, drago djeco, mali prodavci, ne morate poslušati baš u svemu roditelje, pogledajte u nečije oči, izgledaju li vam poznato, pogledajte u nečije cipele, izgledaju li pohabano i ne dozvolite da vas kada odrastete proganja sjećanje na rumene obraze od stida, samo da biste obradovali roditelje.

A odrasli, oni će uvijek donositi mudre odluke kojima će spasavati svijet od, po njima, bespotrebne količine dobrote, poštenja i čestitosti.

Lijepo bi bilo kada bi ovog septembra učitelji pitali učenike da nabroje bar jedno humano djelo koje su učinili tokom raspusta, možda bi to bio tračak nade da nije sve ljudsko u nama uništeno još u djetinjstvu. Možda bi sljedećeg septembra i ovaj moj tekst bio potpuno besmislen.

Autorka je dipl. pravnica

( Nataša Pavlićević-Miljanić )