Suđenje za ratne zločine: Dječak se spasio bjekstvom kroz prozor

Damir B. Nović iz Zrenjanina rekao je juče da normalan čovjek ne može da uradi to što je navodno uradio Nikšićanin

Vlado Zmajević, koga specijalno tužilaštvo tereti da je kao vojnik dobrovoljac počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva ubistvom četiri civila na Kosovu 1999. godine.

Optužen je da je 30. marta u gnjilanskom selu Dunav ubio čobanina Imera Kadriua, dok je čuvao stoku na ispaši te još dva muškarca i ženu u selu Žegre, tokom rata za vrijeme rata između OVK-a i Vojske Jugoslavije.

Svjedočeći video linkom, Nović je juče pred specijalnim vijećem sudije Dragoja Jovića u podgoričkomm Višem sudu, ispričao da je tokom rata 1999. bio sa Zmajevićem na Kosovu u selu Žegre, prema granici sa Albanijom. Rekao je da mu je Zmajević tražio da se vrate u selo, jer mu nije odgovaralo da boravi na karauli.

Dodao je da su bili naoružani puškama i municijom, “pancirno zapaljivom”. Kazao je da su ugledali nekog mlađeg dječaka sa kesom u ruci dok su se vraćali „opel askonom“, a da je Zmajević tražio da ga zaustave, vičući mu da stane. Uplašeni dječak je pobjegao, ali su oni autom pošli za njim. Kako je svjedok ispričao, okrivljeni je imao „spremnu pušku“, izletio je iz auta i pojurio za dječakom, a nakon 15-tak sekundi i svjedok je krenuo za njim.

„Došli smo do neke kuće. U dvorištu su stajala dva čovjeka, a žena na terasi. Zmajević je repetirao pušku do pola zatvarača i metak je ispao van. Bio sam oko 15 metara udaljen od njega. Pitao je tog čovjeka: ‘Hoćeš da te ubijem’. ‘Pa ubi’, odgovorio mu je... Vlado je repetirao pušku i ispalio metak pancirno zapaljivi pogodivši u stomak tog čovjeka i ubio ga. Drugi čovjek je kazao: ‘Nemoj mene, nemoj mene’. On je ponovo ispalio metak i pogodio ga u stomak. Nastao je haos. Nisam mogao da vjerujem. Već 17 godina razmišljm šta se moglo desiti u njegovoj glavi. Zatim je ovu ženu u kući bacio na krevet, izvadio nož i udarao je po čelu. Svuda je prskala krv. Pitao sam ga šta je to uradio, a on: ‘Beži da i tebe ne ubijem’. Pitao me da li sam vidio dječaka u kući, rekao sam da nisam. Dječaku sam pogledom i gestikulacijom očima i glave kazao da pobjegne i on je pobjegao kroz prozor“, ispričao je svjedok.

Dodao je da se kasnije ispostavilo da je dječak nosio kesu sa ljekovima za stričeve.

„Rekao mi je da ga vozim do one kuće u kojoj su se nalazila djeca, da ih ‘sve pokolje’. Imao je spremnu pušku i metak u cijevi, tako da nisam mogao da mu je otmem. Usput smo sreli vojsku i tražio sam malo hrane. Dali su nam nekoliko mesnih narezaka i hljeba. On je krvavim nožem otvorio narezak i komadić nabio na nož i dao mi da pojedem. Rekao sam: ‘Vlado, da li si normalan mogao si da ga očistiš’. On je uzeo nož i olizao krv sa noža i dodao: ‘Slađe je sa šiptarskom krvlju’. To ne može normalan čovjek da uradi“, kazao je svjedok. Dodao je da je čuo da je Zmajević ubio i nekog čobanina, te da je pobio svu stoku na livadi. Zmajević je na početku sudskog procesa detaljno iznio odbranu i negirao krivicu, odbijajući da odgovori na pitanja specijalne tužiteljke Lidije Vukčević.

Zmajevićev branilac Slavomir Božović, prigovorio je svjedočenju Novića, navodeći da je nepouzdan, međusobno kontradiktoran i suprotan materijalnim dokazima.

Sud je odbio advokatov predlog da se Zmajeviću ukine pritvor. Suđenje se nastavlja 17. septembra.

Optužen i da je nakon ubistava krao iz kuće

Tužilaštvo Zmajevića tereti da je 30. marta 1999. ubio braću Miljazima i Ćazima Haziri i Ćazimovu suprugu Ćamilju u selu Žegre. Optužen je i da je poslije ubistava ukrao nakit iz njihove kuće.

U ranijoj verziji ovog članka greškom urednika navedeno je da je Vlado Zmajević optužen da je istog dana ubio Ukšina i Džavahitu Ukšini, te Tahirija Šućerija, kome je nakon ubistva ukrao automobile. Ova tri ubistva bila su mu stavljena na terete naredbom za sprovođenje istrage, ali nijesu ušla u optužnicu, jer nije bilo dovoljno dokaza da je Zmajević počinio i ta ubistva. “Vijesti” se izvinjavaju čitaocima i g. Zmajeviću.

( Komnen Radević )