Sead Sadiković: Volio bih da vidim kako mucam sebi na pitanja

Ljeto je prošlo, odmorilo se, bar malo, od svakodnevnih radnih i životnih obaveza, možda je poneko počinuo i od stalnog priliva loših vijesti sa svih nam strana Crne Gore - od kriminalnih klanova preko političkih prepucavanja i ko zna kojeg pucanja po šavovima opozicije do sportskih neuspjeha.

Došao je septembar i eskapizma više nema, vrijeme je opet da se podsjetimo na probleme i izazove sa kojima se suočava država i društvo u kojem živimo. Nove sezone brojnih emisija na TV “Vijesti” počele su da se emituju, među njima i ona narodska, u kojoj se bez granica, bez (auto)cenzure priča o pomenutim problemima. Narod priča, a sluša ga omiljeni mu urednik i voditelj emisije “Bez granica” Sead Sadiković, da bi njegove muke prenio na mali ekran i predstavio ih ostalim sugrađanima. Naravno, nisu sve priče tu negativne, ima i onih lijepih, pozitivnih, a i kad nisu lijepe Sadiković ih u svom karakterističnom, pomalo teatralnom stilu, servira uz dobru dozu (crnog) humora. Najgledaniji TV magazin u Crnoj Gori “Bez granica” prikazuje se u standardnom terminu od 20 časova ponedjeljkom, a reprizno od 17.15 sati subotom.

Sadiković nas još jednom poziva da zavirimo u stvarnost svakodnevnice prosječnog građanina naše zemlje, koju prikazuje u svom njenom sjaju i bijedi. Ne obazirući se na to što će takav prikaz možda nekome i smetati, zbog čega se nalazio i na meti napada, kao prošle godine nakon priče o muzeju Pepića, a za taj, kako ga je opisao, političko-sociološko-pravosudni slučaj kazao je da ga je nemoguće objasniti u kratkim crtama.

Što se može očekivati od predstojeće sezone emisije “Bez granica”, da li će biti nekih novina u formatu i konceptu emisije, hoće li se i dalje prikazivati u istom terminu? Kakve teme ste pripremili za prve epizode nove sezone?

Šetamo Crnom Gorom... Uzduž i poprijeko... A još češće gore-dolje... Takva nam konfiguracija. Takve nam i priče. A kada bi znali što ćemo pripremiti svakako bi bili vidoviti. A nismo. Problemi ljudi, zanimljivi događaji i pojave, nepravedan sistem... Opet će to biti u fokusu. Zanimljivo je da ljudi vole da vide da ono što misle pričaju drugi. A oni da šute i gledaju magazin “Bez granica”. Možda je tu i tajna njegove visoke gledanosti.

Kako izgleda priprema emisije “Bez granica”, kako birate teme i sagovornike i koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu na njoj?

Moji saradnici, uredništvo i ja biramo teme iz što šireg spektra. Mislimo da je tako i najzanimljvije i najedukativnije. Kada bi, na primjer, pošli i napravili priče o svim sudskim sporovima koji se vode po Crnoj Gori u vezi sporenja oko puteva, vjerovano bi stotinjak skoro istih priča napravili. Složićemo se - to bi bilo dosadno. Zato pokušavamo izabrati najspecifičnije slučajeve. Pronaći drugačiji ugao posmatranja iste priče... Drugačije je, valjda, makar za gledanje ljepše, pa i kada su nevolje ljudi u pitanju.

Kako je uopšte nastala emisija “Bez granica” i šta sugeriše njen naslov, da nema (auto)cenzure? Da li ipak postavljate neke granice, što nikad ne bi pustili u svojoj emisiji?

Zaista ne znam šta ne bih pustio u emisiju, pa makar to bio i govor mržnje. Naravno, sa adekvatnim pitanjima i oponiranjem. Ako se želi osvijetliti taj krajnje destruktivan segment života, mora se ući u njega. To nije prijatno, ali govori o nečemu što postoji. Dobro je da znamo da postoji. To je sasvim suprotan pristup od najezde rijaliti ekstremizma na TV-u. Prikazati i ludosti, dakle, ima smisla. Više se grozim, na primjer, kada premijer kaže da se to samo male i bezbolne hidrocentrale grade po Crnoj Gori... Ili kada ministarka ekonomije tvrdi da to “ samo malo voda uđe u turbinu i izađe iz turbine”... I takav cinizam se mora pustiti, pa onda i ekstremizam... Groziš se, ali profesionalno je da se sve to čuje i vidi.

Koga biste voljeli od sagovornika da ugostite u emisiji, a još niste? Postoji li neko do koga Vam je posebno teško da dođete? Kakvi sagovornici su Vam najteži za saradnju i komunikaciju?

Volio bih u svojoj emisiji da ugostim - sebe. Da se propitam i da se izmuštram što nisam radio kako je trebalo i valjalo. Što sam prečesto kritikovao vlast iako narod nju voli... a ovu bagljivu opoziciju favorizovao. Volio bih, zaista, sebe da uhvatim preda se, pa da vidim kako mucam - sebi na pitanja! Dozvati sebe. Dozvati se - to bih volio.

Da li Vam se na snimanju nekad desilo nešto potpuno neočekivano što je uticalo na emisiju, imate li neku zanimljivu anegdotu sa snimanja? Kako se prilagođavate takvim, neočekivanim situacijama?

Pitaš me da li se šta na snimanjima desilo neočekivano? Ne znam kada mi se desilo nešto posve očekivano. Uostalom, to bi značilo i da je vjerovatno propala priča. Bilo je toga. Nadam se ne mnogo.

Kakva Vam je komunikacija sa gledaocima, koliko često Vam se javljaju - uživo ili elektronskim putem - i sugerišu šta bi voljeli da vide, da promjenite i slično? Koliko često uzimate u obzir njihove sugestije?

Komunikacija je svakodnevna. Moj telefon i mejl imaju svi u Crnoj Gori. Moje kolege i ja tu nemamo problema sa temama. U zanimljivoj zemlji živimo... Blago nama! A ja i radim i živim za taj dan da ovo postane “dosadna” zemlja. Zbog djece naše... Gledajmo se!

( Stefan Strugar )