Milev Čavor: Crna Gora prva zemlja koja je odustala od daljeg ulaganja u ugalj
"Odustajanje od II bloka Termoelektrane nakon odluke o ekološkoj sanaciji prvog bloka bila je izvjesna, prije svega zbog nedovoljnih zaliha uglja"
Odustajanjem od izgradnje II bloka Termoelektrane Crna Gora postala je prva zemlja Zapadnog Balkana koja je odustala od daljeg ulaganja u ugalj.
To su saopštili iz Nevladine organizacije Eko tim, nakon što je crnogorski premijer Duško Marković prije par dana izjavio da je Crna Gora odustala od gradnje II bloka TE Pljevlja iz ekoloških razloga.
"Otkako je u oktobru 2016. izgubio svoj glavni izvor finansiranja, projekat gradnje drugog bloka Termoelektrane postao je neizvjestan. Krajem 2018. godine, Vlada i EPCG raskinuli su ugovor sa češkom kompanijom Škoda Praha o izgradnji elektrane, a projekat postaje još manje izvjestan. Ipak, do sada Vlada nije htjela otpisati projekat u potpunosti i umjesto toga, predlagani su projekti o termoelektrani na biomasu i drugim alternativnim rješenjima”, navodi se u saopštenju Eko-tima koji je potpisala Diana Milev Čavor.
Smatra da su planovi za rekonstrukciju i ekološku sanaciju prvog bloka TE kontradiktorni sa politikom održivog razvoja za koji se zalaže Vlada uprkos odustajanju od gradnje II bloka Termoelektrane.
Ona podsjeća da je kao glavni razlog za odustajanje izgradnje drugog bloka navedeno opredjeljenje države za očuvanje životne sredine i postizanje ciljeva održivog ravoja.
“Ipak, odustajanje od II bloka Termoelektrane nakon odluke o ekološkoj sanaciji prvog bloka bila je izvjesna, prije svega zbog nedovoljnih zaliha uglja, a onda i drugih razloga poput realnosti istovremenog rada oba bloka kao i ponegdje spominjanim opcijama kraćeg rada Bloka I tokom godine. Ovo iz razloga jer je jasno da bi rad dva bloka ukupne nominalne snage od 460 megavata u malom crnogorskom elektroenergetskom sistemu bio teško izvodiv, posebno imajući u vidu sve nove izvore koji su izgrađeni posljednih godina, koji se izvode ili su planirani. Ne bi dolazio u obzir ni duži rad smanjenom snagom jer se time proizvodna cijena električne energije značajno povećava. Paralelan rad oba bloka bi nužno bio praćen problemima u radu Rudnika uglja zbog potrebe udvostručenja proizvodnje, što bi između ostalog zahtijevalo značajne investicije”, tvrdi Čavor.
Podsjeća da je cijela Evropa u fazi energetske tranzicije, a odluka EU za što skoriju dekarbonizaciju dolazi prije svega zbog ekonomskih a ne ekoloških pobuda.
“Njihova politika je takva da se finansiraju najisplativiji projekti, a obnovljivi izvori energije su sada jednostavno jeftiniji od uglja. Stoga, ostaje da se vidi koliko će biti isplativ rad TE Pljevlja I i da li će predviđeni vijek rada TE od minimum 20 godina ostvariti pozitivne ekonomske rezultate zbog čega postoji opravdana zabrinutost posebno zbog značajnog rasta cijena CO2 tokom 2018. i 2019. godine. Trenutna cijena emisija CO2 dostigla je vrijednost od čak 27,56 eura po toni CO2. Ovakav eksplozivan rast cijena emisionih jedinica u 2018. i 2019. doveo je do toga da se praktično niko od kompanija koje se bave trgovinskim aspektima emisija CO2 ne usuđuje da daje procjene daljih kretanja cijena, posebno ne na duži rok. Ono što je sada bitno kako za Crnu Goru tako i zemlje regiona je postavljanje ambicioznih ciljeva (2030 ciljevi) i postupanje u skladu sa njima. Ovi postupci će nam pokazati da li smo za ista svjesni ogromne prilike za razvoj kroz neizbježnu energetsku tranziciju ili će se i ovaj napor tumačiti samo kao zahtjev EU”, navodi Čavor.
( Goran Malidžan )