Holanđani tvrde da vam nije potreban psihoterapeut, već - grljenje s kravama

Bela je izvanredan terapeut zahvaljujući svojim prirodnim talentima: smirena je i ima strpljenja da u beskraj ćutke sluša o tuđim problemima uz pokoje “mu“.

Na udaljenom raskošnom pašnjaku na Farmi planinskih konja koja zauzima 13 hektara zemlje u saveznoj državi Njujork, trogodišnja Bela i dvogodišnja Boni su brdske krave koje nude terapiju sa životinjama. Maženje krava, kako se ova praksa naziva, podrazumijeva interakciju sa životinjama u vidu češljanja njihove dlake, grljenja ili iskrenih razgovora sa njima. Iskustvo je nalik konjskoj terapiji, sa jednom važnom razlikom: konji su mirni i uglavnom stoje, dok krave umiju da se spontano izvale na travnjak dok pasu, pa ljudi mogu da im priđu još bliže i pridruže im se na zemlji u toplom zagrljaju.

“Vidite li kako je tiha?“, kaže Suzan Valers (51), terapeutkinja u čijem se vlasništvu nalazi pansion. “To je ono što tražimo. Za ljude kojima je potrebna terapija i za krave”.

Suzan Valers i njen suprug Rudi susreli su se sa “koe knuffelen“ ili “grljenjem krava“ na putovanju u rodnu Holandiju prije dvije godine. U nekim djelovima te evropske zemlje grljenje sa kravama je dio povezivanja ljudi sa seoskim životom.

Deceniju ranije, 2007. godine, ovaj bračni par zamijenio je korporativni život i poslove računovođe i menadžera za farmu u Nejplsu. U ovom gradu u saveznoj državi Njujork živi svega 2.500 ljudi, a svake jeseni održava se festival grožđa.

U maju 2018. njih dvoje su kupili Boni i Belu, odabravši ih zbog njihovih blagih i nježnih ličnosti, ali i zato što nemaju rogove.

“Veliki broj krava ne odgovara ovom zadatku“, objašnjava Rudi. “Mogu da vas najure sa pašnjaka“. Cijena ove terapije iznosi 75 dolara po satu za dvoje ljudi, dok je maksimalan broj učesnika u sesiji četvoro.

“Ovo nije zoološki vrt”, kaže Rudi, iako životinje jesu neka vrsta ljubimaca - ne koriste se u proizvodnji, niti se uzgajaju zbog govedine i mlijeka.

“Ove djevojke žive život u prirodi”.

Svaku sesiju nadgleda dvoje ljudi: terapeut, uglavnom Suzan Valers, koji može da prati ponašanje životinja kako bi se osigurala bezbijedna i pozitivna interakcija životinja i ljudi, i još jedna osoba koja vodi računa o drugim životinjama na pašnjaku.

Nijedno od njih nije po struci psiholog, u čemu na neki način i jeste poenta: “Kroz šta god da prolazite, ne morate da pričate o tome”, objašnjava Suzan. “Onda nije kao na psihoterapiji, zar ne?”

Cilj je, međutim, isti: da posjetioci uspostave povjerenje, empatiju i povezanost sa kravama i sopstvenim osjećanjima. A baš kao i kada je riječ o drugim vrstama psihoterapije, nema garancija da će ishod biti uspješan: “One nisu obučavane da legnu”, objašnjava Suzan.

Četvoro posjetilaca - par iz Silicijumske doline i majka i ćerka iz Njujorka - nedavno je došlo da se grli sa kravama.

Kada je Suzan izvela na pašnjak 57-godišnju Karen Hadson i njenu 27-godišnju ćerku Džesiku Erkoli, prvo ih je posavjetovala kako da priđu kravama, a potom im demonstrirala uspešnu metodu. “Obujmite tijelo” kako se krave ne bi osjećale ugroženo. Priđite njihovim ramenima umjesto bedrima.

“Poštujte njih i njihov svijet i ono što one žele da rade i ono što žele da vam daju”, dodala je Suzan. Budite smireni. “Što ste opušteniji, biće bolje i za vas i za njih”, pošto konji i krave osjećaju ljudske emocije i reaguju na njih.

Kolin Klover (50), menadžer u kompaniji Fejsbuk, tokom jutarnje terapije prisetio se kako njegova vjerenica Aleksandrija Rivas (31) ima lepe uspomene na farmu koju je posećivala dok je studirala.

Grljenje sa 400 kilograma teškom životinjom ga je pomalo plašilo. Nervoza je popustila kada mu je Suzan objasnila na način koji mu je bio blizak i razumljiv: “Zamislite da se mazite sa svojim psom.”

Suzan i Rudi su potom pozvali posjetioce da zajedno nahrane krave.

Dok su se spuštale na zemlju, životinje su im ponudile ono zbog čega su prešli toliki put: priliku za topao zagrljaj

( Elisa Mala )