O ratnom zločinu koji nikada nije kažnjen

“Nikad neću zaboraviti da mi je nakon sarajevske premijere predstave ‘Deportacija’ prišla gospođa Begić i rekla mi da su njena tri brata ubijena u deportaciji. Neću zaboraviti ni upoznavanje sa preživjelima iz deportacije, na obilježavanje 27 godina od tog zločina, u Herceg Novom, a neću zaboraviti ni upoznavanje člana porodice čiji je otac ubijen u deportaciji”, kazao je dramaturg sa Cetinja Željko Vušurović koji potpisuje tekst za predstavu “Deportacija” koja je sinoć prvi put izvedena u Podgorici u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović pred unaprijed rezervisanim punim gledalištem.

Vušurović je istakao da zna koliko je teško “zbog političkih okolnosti dovesti ovu predstavu i koliko je već zabrana napravljeno kako se ona ne bi gledala u Crnoj Gori” i tako zahvalio Akciji za ljudska prava koja je organizovala ovo izvođenje.

“Kroz sudbine ovih likova mi pričamo o jednom ratnom zločinu koji nikada nije kažnjen. Možda do ove priče nikada ne bi došlo da u Crnoj Gori postoji pravda i da su zločinci kažnjeni, ali uvijek me je boljelo, i kao čovjeka i kao Cetinjanina, sudbina tih ljudi... A mi posle 27 godina nemamo krivca za ratni zločin. Nažalost, vlast je ista i ona se neće ni potruditi da otkriju zločince. Likovi su oživljeni i došlo je do ove priče... Želio sam da kažem da svi mi nosimo neke naše boli i svi moramo pomoći jedni drugima da dođe do pravde”, ističe Vušurović i priznaje da kada mu ljudi čestitaju on ne zna šta da kaže već odgovara ćutanjem, “jer znaju i oni a znam i ja da ova država ne želi da se zločin otkrije”.

“Razlog je taj što isti čovjek koji je tada vladao Crnom Gorom vlada i danas, a kako ratni zločin nikada ne zastarijeva ulažu se svi napori da se taj zločin zataška”, rekao je Vušurović naglašavajući da mediji u Crnoj Gori, posebno “državni mediji” imaju strah da o predstavi izvještavaju i podsjetio je da pored nedjeljnika “Monitor” i ND “Vijesti” o predstavi niko nije pisao.

( Jelena Kontić )