Od kancera u Crnoj Gori godišnje oboli preko 20 djece
Bolest mnogo češća kod dječaka. Prevenciju treba početi od začeća, tvrdi ljekarka Bajić
Od malignih bolesti u Crnoj Gori godišnje oboli 24 djece, od kojih je duplo više dječaka nego djevojčica.
Povodom obilježavanja Zlatnog septembra, mjeseca nade i podrške za djecu koja se liječe od raka, nadležni su kazali da su vodeće dijagnoze u populaciji leukemija, maligni tumori mozga i kosti, te limfomi.
Specijalista socijalne medicine iz Instituta za javno zdravlje, Biljana Bajić, istakla je da je učestalost obolijevanja od kancera kod djece manja nego kod odraslih, dok je procenat preživljavanja značajno veći.
“Prema podacima Međunarodne agencije za istraživanje raka, prijavljeno je da u svijetu raste incidencija raka u djetinjstvu od 165.000 do 215.000 novih slučajeva godišnje za djecu do 14 godina i 85.000 novih slučajeva za uzrast 15 -19 godina. Mnogi ostaju neotkriveni i neprijavljeni zbog nedostatka registara raka u detinjstvu u velikom broju zemalja”, rekla je Bajić.
Prevenciju kancera, prema riječima Bajić, treba početi od začeća, pa trudnice treba da vode računa o ishrani, fizičkoj aktivnosti, da ne koriste alkohol i duvanske proizvode, kao i psihoaktivne supstance.
Bajić je kazala da je dojenje još jedan vid prevencije.
“Neophodno je da i roditelji stvore zdravo okruženje u cilju zaštite djece od uticaja faktora rizika, kao što je duvanski dim, različiti drugi hemijski i fizički faktori i mikroorganizama koji mogu uzrokovati pojavu karcinoma”, istakla je Bajić.
Direktorica Udruženja roditelja djece oboljele od kancera Feniks, Dijana Stojanović, kazala je da od kancera prema podacima Instituta za javno zdravlje oboli oko 20 djece, ali da taj broj raste.
Ona je rekla da udruženje tokom cijele godine pruža podršku porodicama djece koje su na liječenju, kao i onima koji su izliječeni.
Stojaović je rekla da je svakoj porodici, bez obzira da li se djeca liječe u inostranstvu ili Crnoj Gori, treba materijalna ili savjetodavna podrška. Tvrdi da djeca mogu dio liječenja da obave u Crnoj Gori, ali da se u većini slučajeva liječenje nastavlja u Beogradu, dok se na transplantaciju najčešće ide u Njemačku.
( Ana Komatina )